Mladi pitaju...
Ogovaranje — zašto je štetno?
“Oni (mladi) ... troše svoje vrijeme tako što se vucaraju uokolo i ogovaraju jedni druge” (Sokrat, cca 400. pr. n. e.)
‘Jesi li čuo što ima novo?’ ‘Čekaj dok čuješ ovo!’ ‘Nemoj nikome reći.’ To su sve uobičajeni uvodi nakon kojih se prelazi na osobne, mučne ili čak spektakularne novosti o drugima — a to je navika koja je poznata kao ogovaranje.
Kao i u Sokratovo vrijeme, mladi su još uvijek posebno skloni toj navici, a istaživači ogovaranje nazivaju sveopćom pojavom koja ne pozna ni rasne, ni dobne ni kulturne granice. Zašto, prema pisanju časopisa Journal of Communication, čak i mala djeca ogovaraju, “praktički od vremena kad progovore i počnu prepoznavati druge”?
Ogovaranje je isključivo ženska navika, zar ne? Nije točno! Istraživači Levin i Arluke analizirali su razgovore jedne skupine ženskih i muških studenata. I što su utvrdili? Muški studenti pokazali su se jednako tako skloni ogovaranju kao i studentice!
No, zašto je ogovaranje za nas tako privlačno? Imamo li dobrog razloga da budemo oprezni u vezi toga?
Ogovaranje — dobro, loše i ružno
Ogovaranje je dokon razgovor. Bez izuzetka, međutim, ono se ne usredotočuje na stvari nego na ljudske slabosti, neuspjehe, pobjede i nesreće. Takav razgovor ne treba nužno biti štetan ili zloban. Konačno, u ljudskoj je prirodi da se zanimaju za druge ljude. Biblija nas čak pobuđuje da ‘ne gledamo pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih’ (Filipljanima 2:4, St).
Dakle, kad ga se pažljivo kontrolira, ogovaranje može jednostavno biti razmjena korisnih informacija. Kako ćeš, naprimjer, saznati da je gđa. Ivić bolesna i da joj treba pomoć kod kupovine, da je tvoj prijatelj Ivica potišten što je izgubio posao ili da tvoja susjeda Sanja seli? Tako što ćeš to pročitati u nekim oglasima? Ne, za te stvari se uglavnom saznaje putem neformalnog pričanja — ogovaranja, ako želiš.
Izvorna grčka riječ koja se u Bibliji koristi za one koji ogovaraju dolazi od izraza koji znači “bujica riječi” (1. Timoteju 5:13, A Greek-English Lexicon, od Liddella i Scotta). Prisjetimo se riječi iz Priča Salamunovih 10:19 (St): “Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.” Zlatno pravilo u razgovoru glasi: razmisli prije nego što nešto kažeš!
Linija između bezazlenog i štetnog ogovaranja može biti prijevarno tanka. Prenošenje vijesti da ‘Ivan više ne radi na štandu’ može predstavljati samo odskočište da se ubrzo doda: ‘Ivan izgleda baš ne može zadržati nijedan posao’ — što je već poigravanje sa klevetanjem! Čak i pokušaj da se kaže nešto lijepo o nekome često krene naopako. Nakon izjave: ‘Jelica je najbistrija učenica u razredu’ često može uslijediti: ‘Ali vidiš li kako se oblači?’ A prečesto se događa da ogovaranje postane ružno, sredstvo za prenošenje klevetničkih laži i glasina o nekome.
Negativno ogovaranje — zašto?
Zašto je, dakle, ogovaranje sklono tome da postane negativno? Jer je ‘srce prijevarno’, a negativni razgovori često zadovoljavaju određene sebične emocionalne potrebe (Jeremija 17:9).
“Osjećaš se važnim kad znaš nešto što drugi ne znaju”, priznaje mlada Connie. A vrlo često to “nešto” je sasvim neugodna informacija o nekome. Za druge kao da isticanje nečijih mana i pogreški zasjenjuje njihove vlastite nedostatke. Kod drugih je opet ogovaranje sredstvo za unapređivanje vlastite popularnosti. Žele sve znati kako bi mogli biti prvi koji će to prenijeti drugima. Uživaju u tom kratkom trenutku obasjani reflektorima, i izigrat će zbog toga povjerenje svog najboljeg prijatelja. Ne zaboravi, onaj tko s tobom razgovara o drugima obično će s drugima razgovarati o tebi.
Ogovaranje se može koristiti kao uobičajeno sredstvo za davanje oduška gnjevu, povrijeđenosti i ljubomori. Neki će čak pribjeći tome da iskonstruiraju neku neistinu kako bi nanijeli bol nekome tko im se zamjerio. (Usporedi Priče Salamunove 26:28.) Tako je jedna djevojka širila glasine kako je druga učenica trudna — očito zbog toga što se ta učenica sastajala s momkom koji se i njoj dopadao.
Negativno ogovaranje često ne proizlazi toliko iz zlobe koliko iz nepromišljenosti. Jedan je tinejdžer priznao: “Ponekad shvatim da ono što želim reći nije 100% istinito, ali to je poput ovisnosti. Govorim prije nego što se uspijem zaustaviti — i mnogo puta to mi se kasnije vrati.”
Negativno ogovaranje — mač s dvije oštrice
Kakav god bio poticaj za to, negativno ogovaranje je dvosjekli mač. S jedne strane, njime se može izazvati nepopravljiva šteta imenu i glasu druge osobe. Kao što je pisao časopis Teen: “Ako ogovaraš druge ljude, kritiziraš, slamaš povjerenje, preuveličavaš ili čak otvoreno lažeš, ti vjerojatno izvrgavaš opasnosti ili uništavaš veze — a sasvim je moguće da u isto vrijeme osujećuješ stvaranje novih prijateljstava.” Ili, kako to Biblija kaže: “Tko pokriva prijestup traži ljubav, a tko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje” (Priče Salamunove 17:9; usporedi Priče Salamunove 16:28).
S druge strane, ogovaranje se može osvetiti i onome koji ogovara. Umjesto da se pridobije slušače, ogovaranjem se zadobija nepovjerenje. “Nikome tko ogovara ne može se povjeriti tajna”, kaže se u Pričama Salamunovim 11:13 (Today’s English Version). A onaj o kome se govori sigurno će biti nesretan ako i kada sazna da je povjerenje proigrano ili da je neka pogreška naširoko razglašena. “Ogovaranje donosi gnjev jednako tako sigurno kao što sjeverni vjetar donosi kišu” kaže se u Pričama Salamunovim 25:23 (TEV).
Onaj tko pogrdno govori o drugima stavlja se u opasnost da naruši svoj odnos s Bogom. Nepromišljen govor često prerasta u klevetanje. A Jehova je prijatelj samo onome tko “nije klevetao jezikom svojim. Svome drugu on nije ništa zlo učinio” (Psalam 15:1, 3, NS). Međutim, kad širimo neutemeljene glasine, mogli bismo zapravo postati sudionicima u laži — a to Jehova Bog mrzi (Priče Salamunove 6:16, 17).
Izbjeći zamku ogovaranja
Skoro je nemoguće prestati govoriti o drugim ljudima — barem u potpunosti. Ali mnogi se problemi mogu izbjeći ako primjenjuješ zlatno pravilo: “Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, tako isto i vi morate činiti njima” (Matej 7:12, NS).
To znači odbiti slušati štetno ogovaranje! “Ne druži se s onim tko je namamljen svojim usnama”, savjetuje Biblija (Priče Salamunove 20:19, NS). Ako slušaš zloban i štetan govor, znači da ga odobravaš. Kao što kaže mlada Rosalyn: ‘Onaj tko sluša ogovaranje samo ohrabruje one koji ogovaraju’. Osim toga, uvijek postoji vjerojatnost da ćeš pronaći kakav ‘slastan zalogaj’ koji je previše privlačan da bi ga se zadržalo za sebe i koji će postati dio štetnog lanca klevetanja.
Prema tome, pokušaj ušutkati negativni govor. To ne znači nužno održati propovijed o lošim posljedicama štetnog ogovaranja. Ali, možeš pokušati promijeniti temu i usmjetiti razgovor u drugom pravcu ili reći nešto pohvalno o onome o kome se razgovara. Ako se štetni govor nastavi, shvati to kao znak da se ispričaš i udaljiš.
Da, nešto je možda doista istina — da ne spominjemo koliko je golicavo i uzbudljivo, no da li je zaista potrebno to i reći? Hoćemo li time nekoga uvrijediti, oklevetati, razljutiti ili uznemiriti? Bi li to rekao i toj osobi u lice? Kako bi se osjećao da to netko kaže tebi? “Jezik mudrih čini dobro uz spoznaju”, kažu Priče Salamunove 15:2 (NS), “a usta glupaka kipe ludošću.”
Zato pazi na svoje usne. Kaže se da veliki umovi govore o idejama, srednji umovi o stvarima, a mali umovi o ljudima! Razagnaj se u svom razgovoru. Postoje mnoge stvari, uključujući i duhovne stvari — koje mogu pružiti daleko bolji materijal za razgovor nego što je to štetno ogovaranje.
[Slika na stranici 23]
Ako slušaš zloban i štetan govor, znači da ga odobravaš