Što kaže Biblija?

Što je smisao života?

MNOGI koji su stekli slavu i bogatstvo ustanovili su da njihov “uspjeh” nije jamstvo za sreću. U njihovom životu nešto nedostaje. Ali, što?

Onaj tko je toliko zaposlen životnim uzdržavanjem i time da sebi stekne ime, pa ne razmišlja o tome zašto smo uopće na životu, može biti gorko razočaran kad postigne svoj toliko željeni cilj. S tim novopostignutim ugledom život može odjednom postati bez pravca i dosadan, ukoliko nedostaje plemenit smisao i svrha. To je uvidio i bogati kralj Salamon: “A kad pogledah na sva djela svoja što uradiše ruke moje i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve bijaše taština i muka duhu, i nema koristi pod suncem” (Propovjednik 2:11).

Mnogi bi se radovali kad bi postigli samo jedan sićušni dio onoga, što je ovaj izvanredni i djelotvorni kralj postigao za svoju čast (Propovjednik 2:4-9). Kako su ustanovili istraživači sa Sveučilišta Columbia (SAD), vjerojatno ni danas osobni uspjeh nije u “tijesnoj vezi sa srećom”. Ali, što doprinosi sreći? “Povjerenje u vlastite vrijednosti”, ustanovila je njihova studija, “vjera da život ima smisao”. Nažalost, mnogi prestanu tražiti taj smisao i umjesto toga pomišljaju da okončaju svoj život.

Prema istraživanjima iz 1987. godine, svakog trećeg vrlo sposobnog američkog učenika mučila je misao o samoubojstvu. Zašto? Jer su ovi naočigled uspješni učenici imali osjećaj bezvrijednosti, bili su pod pritiskom sposobnosti ili su se osjećali izolirani i usamljeni. Da, da bismo bili zadovoljni sobom trebamo imati osjećaj osobne vrijednosti — smisaon život, viši životni cilj ili jednostavno dobar razlog za život.

Iz dobrog smo razloga na životu

Ne trebamo dugo tražiti dokaze da život nije proizvod slučaja. Razmisli o svakodnevnim stvarima — o kompliciranoj strukturi lista, o rođenju bebe ili o impozantnom svemiru. Nameće se zaključak da je sve to netko stvorio za određenu svrhu. “Njegova nevidljiva svojstva jasno se vide... po onome što je stvoreno, i njegova vječna moć i Božanstvo” (Rimljanima 1:20, NS).

Zato se čovjek pita: “Zašto smo ovdje?” Kanadski liječnik William Osler pogodio je bit stvari kad je rekao: “Ovdje smo da što više pridodajemo životu, a ne da ga koristimo za što veći dobitak.” (Naglašeno od nas.) Kršćanin koji je bio zamoljen da odgovori na to sa najviše 25 riječi, objasnio je: “Mislim da se može reći da smo ovdje da pretvorimo zemlju u raj” (1. Mojsijeva 1:28; 2:8, 15).a Pretvoriti u raj? Jesmo li mi ljudi dorasli takvom zadatku?

Tek smo počeli!

Sadašnja dužina života jedva nam omogućava ispuniti samo sićušni dio našeg zadatka. Pomislimo na otprilike 100 milijardi živčanih stanica u našem mozgu. Broj spojeva u koje mogu stupiti procjenjuje se na 10⁸⁰⁰. Taj broj je znatnih 10⁷⁰⁰ puta veći od broja atoma u svemiru! Predstavi si što bi sve mogao naučiti i raditi kad bi bez žurbe mogao putovati, imao pred sobom vječnost za proučavanje onoga što te zanima i za razvijanje nadarenosti i spretnosti po svom izboru! Kakav potencijal koji obogaćava leži u svakom od nas!

Da li bi se kod takvog razvijanja tvojih sposobnosti, za što bi ti stajalo na raspolaganju neograničeno vrijeme i sredstva, moglo izbjeći dosadu? Da — time da kao Salamon postaneš svjestan toga da zadovoljstvo samim sobom brzo umara.

Što je preporučio Salamon? “Sjećaj se svoga Stvoritelja”, savjetovao je. Inače će neizbježno doći dani za koje ćeš reći: “Ne mile mi se.” U skladu s tim, Isus je rekao: “Više je sreće u davanju nego u primanju” (Propovjednik 12:1, 13, ST; Djela apostolska 20:35, NS).

Ključ zadovoljstva

Isus je objasnio da u životu postoje dva partnerstva — prvo, ‘ljubiti Jehovu Boga svojega’ i drugo ‘ljubiti bližnjega svojega kao samoga sebe’. To se slaže sa svim onim što znamo o međusobnoj ovisnosti životinjskog i biljnog svijeta. Kad su ovi niži oblici života tako stvoreni da ovise jedan o drugom, nije li razumno zaključiti da smo mi ljudi, s našim ogromnim sposobnostima, stvoreni da bi međusobno surađivali i služili Jehovi, Izvoru života? (Matej 22:37-39; Psalam 36:9).

Beskonačna djela ljubavi, koja produbljuju naš odnos prema ljudima i Bogu, omogućit će nam da naš život zauvijek bude smisaon. Ovo usrećujuće davanje ključ je zadovoljavajućeg života — danas i na budućoj ‘novoj zemlji’ (Izaija 65:17, 18).

[Bilješka]

[Okvir na stranici 24]

Vječni život — blagodat ili prokletstvo?

Kad su liječnika i pisca dr. Roberta Jastrowa upitali: “Da li bi vječni život bio blagodat ili prokletstvo?”, odgovorio je: “Bio bi blagodat za one koji su željni znanja i imaju beskrajni apetit za učenjem. Za njih bi pomisao da mogu zauvijek upijati znanje bila vrlo utješna. Ali, za one koji misle da su već sve naučili i koji su nepristupačni za nova saznanja, to bi bilo strašno. Oni ne bi znali kako popuniti svoje vrijeme” (“Times Advocate”, Escondido, Kalifornija, 19. februara 1984).

[Slika na stranici 22]

Čovječji mozak je tako konstruiran da je u stanju vječno nam služiti