Budućnost religije u ogledalu njene prošlosti

2. dio: 2369-1943. g. pr. n. e. — Jedan lovac, jedna kula i ti

“Postoji samo jedna religija, ali od nje ima sto verzija” (George Bernard Shaw, irski pisac 1856-1950)

KOD stvaranja čovjeka, kao i nakon potopa Noinih dana, postojala je zaista samo jedna religija. Zato se možda pitaš zašto danas ima stotinu, pa i više njenih verzija.

Da bismo to ustanovili obratimo pažnju na Nimroda, Noinog praunuka. Biblija o njemu kaže: “On je postavio početak u tome što je postao moćan na zemlji. Pokazao se kao moćni lovac u otporu protiv Jehove... Početak njegovog kraljevstva bio je Babel i Ereh i Akad i Kalne u zemlji Šinar. Iz te zemlje pošao je u Asiriju i počeo graditi Ninivu i Rehobot-Ir i Kalah” (1. Mojsijeva 10:8-11, NS).

Nimrod je očito poduzeo nešto novo, jer “on je postavio početak u tome što je postao moćan na zemlji”. Ali, što je bilo novo? Riječi “početak njegovog kraljevstva” ukazuju na to. Ako je Nimrod imao kraljevstvo, morao je biti kralj ili vladar. U komentaru Biblije od dr. Augusta Knobela stoga je ispravno označen kao “prvi vlastodržac nakon potopa”, s objašnjenjem da prije njega nije postojao nitko kao on. Zato prijevod Stvarnost, Kršćanska sadašnjost prevodi 1. Mojsijevu 10:8 ovako: “Koji je postao prvi velmoža na zemlji.”

Nimrod se opirao Stvoritelju, koji nikad nije namjeravao da ljudi sami upravljaju sobom. A kada je ‘pošao u Asiriju’, Nimrod je želio proširiti svoju političku državu, možda i oružanom silom. Ako je tako, tada nije bio samo “moćni lovac” životinja, nego i ljudi.

Je li zaista postojao Nimrod i kula?

“Učenjaci su pokušali bez pravog uspjeha”, piše Collier’s Encyclopedia, “poistovjetiti Nimroda s raznim drevnim kraljevima, junacima ili božanstvima, među njima i s Merodahom (Marduk), sirijsko-babilonskim Bogom, Gilgamešom, babilonskim herojem koji je opisan kao lovac; i Orionom, lovcem klasične mitologije.” Lexikon zur Bibel od Fritza Rieneckera tvrdi: “O njemu ne znamo ništa više od onoga što pružaju biblijski podaci.”

Ali, Nimrod je zaista postojao. Spominje se u arapskim predajama. Njegovo ime se pojavljuje u geografskim imenima Bliskog istoka kao Nimrud ili Nimroud. Sumersko-akadske poučne pjesme izvještavaju o njegovim junačkim djelima. A židovski povjesničar Josip Flavije spominje ga po imenu.

Pošto je Nimrodov politički sustav imao cilj potisnuti Božju zakonitu vlast nad ljudima, zauzeo je religiozni pravac. Ljudi su počeli graditi kulu “kojoj će vrh biti do neba”, da bi sebi — ne Bogu — ‘stekli ime’ (1. Mojsijeva 11:4).

Arheolozi doduše nisu u stanju sa sigurnošću za neku ruševinu reći da li je to Nimrodova kula u Babelu, ali u Mezopotamiji su našli dvadesetak građevina koje su naizgled slične. Određena vrsta kule bila je karakteristična za tamošnju arhitekturu hramova. U knjizi Paths of Faith (Putevi vjere) kaže se da su babilonski hramovi imali “u sredini zigurat, piramidi sličnu građevinu sa svetištem na vrhu”. Dalje se nastavlja: “Kao i kod drugih vjerskih zdanja, od piramida Egipta do stupasa u Indiji, ili pagoda budističkog svijeta, zigurat je... vjerojatno bio daleka preteča crkvenog tornja.”

Njemački arheolog Walter Andrae izvršio je početkom 20. stoljeća u tom području opsežna iskopavanja. Svetište na vrhu zigurata označio je kao “vrata... kroz koja silazi Bog sa neba, da bi stepenicama zigurata dospio u svoj zemaljski stan”. Nije čudo što su stanovnici Babela tvrdili da ime njihovog grada znači “vrata Božija”, što je izvedeno od Bab (vrata) i ilu (Bog).

No, kako ćemo vidjeti, postoje i daljnji razlozi da ne sumnjamo u biblijski izvještaj o Nimrodu i njegovoj kuli.

Posljedice koje i do tebe dopiru

Nimrod, prvi koji je pomiješao religiju i politiku, postavio je uzor za buduće slične spojeve. Da li je takvo što imalo Božje odobravanje? Slijedeće temeljno načelo koje je kasnije zapisano u Bibliji pruža odgovor: “Ne može dobro stablo roditi zlim rodom, zlo stablo dobrim rodom” (Matej 8:18, ST).

Prvobitno su stanovnici zemlje govorili istim jezikom.a Ali, kad su Nimrod i njegovi podupirači počeli graditi kulu u Babelu, Bog je izrazio svoje negodovanje. Čitamo: “Tako ih [Jehova] rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Zato se prozva Babel [od balál, što znači “pomesti, smesti”], jer ondje pomete [Jehova] jezik cijele zemlje” (1. Mojsijeva 11:1, 5, 7-9). Kako su očajni morali biti graditelji kad odjednom nisu mogli razgovarati o tome što se dogodilo, a kamoli zašto se to dogodilo. Nesumnjivo su nastale mnoge teorije koje su se razlikovale, jer se jezične grupe nisu mogle sporazumjeti.

Kada su se pojedine grupe razišle u različite djelove zemlje, ponijele su sa sobom, naravno, i svoje religiozne teorije. S vremenom su se njihove predodžbe, iako su u osnovi ostale iste, obojile mjesnim tradicijama i događajima. Iz te “jedne religije” nastalo je “sto verzija”. Ovaj prvi pokušaj spajanja religije i politike loše je završio.

Posljedice su se protezale tisućljećima, te dopiru i do tebe, što možeš primijetiti ako pokušaš razgovarati o religiji s pripadnikom neke druge vjere. Čak općeniti religiozni izrazi kao “Bog”, “grijeh”, “duša” i “smrt” imaju za različite osobe različito značenje. Umjesno je rekao engleski učenjak John Selden prije 300 godina: “Ako bi se dobro ispitalo stvar, jedva bi se negdje našlo tri [osobe] čija se religija slaže u svim točkama.” To je nasljedstvo čovječanstva — a sve samo radi jednog moćnog lovca starog vremena koji nije mogao dovršiti svoju kulu jer nije imao blagoslov Stvoritelja.

Ostatak iz Babela

“Nijedna od nama poznatih religija ne može ponuditi toliko bogova kao sumersko-asirsko-babilonska”, tvrdi autorica Petra Eisele. Ona govori o 500 bogova i kaže da opširniji popisi sadrže i do 2 500 božanskih imena. Tokom vremena “su zvanični teolozi Babilona manje ili više jasno odredili hirarhiju bogova tako što su ih podjelili u trijade”, piše New Larousse Encyclopedia of Mythology. Jedna poznata trijada bogova sastojala se od Anua, Enlila, i Ea. Jednu drugu sačinjavali su astralni bogovi Sin, Šamaš i Ištar, božica majka i supruga Tamuza, koja je također poznata kao Astarta.

Marduk, vrhovni bog Babilona, koji se kasnije nazivao Enlil ili Bel, bio je bog rata. U knjizi Paths of Faith stoji da je to “religiozna potvrda povijesne činjenice da je rat sve više postajao sve većom preokupacijom babilonskih slugu bogova”. Moćan lovac kao Nimrod, koji je vrebao i ljude i životinje, logično je obožavao boga rata, a ne ‘Boga ljubavi i mira’ o kojem govori Biblija (2. Korinćanima 13:11).

Babilonski i asirski bogovi bili su začuđujuće ‘ljudski’, pripisivale su im se iste potrebe i strasti kao smrtnicima. To je dovelo do razvitka takvih religioznih obreda i običaja kao što je prostitucija u hramu, kojoj se teško može pripisati božansko porijeklo.

I čarobnjaštvo, egzorcizam i astrologija bili su sastavni djelovi religije Babilona. Petra Eisele piše: “Lako je moguće da je vjerovanje u vještice na zapadu... kaldejskog porijekla.” Babilonci su, osim toga, začuđujuće napredovali u astronomiji dok su u zvjezdama pokušavali čitati budućnost.

Mezopotamci su uz to vjerovali i u besmrtnost ljudske duše. To proizlazi iz toga što su umrlima stavljali predmete u grob za upotrebu u budućem životu.

Pogledajmo sada današnje svjetske religije. Znaš li neke koje naučavaju da čovjek ima besmrtnu dušu, da je Bog trojstvo, to znači tri boga u jednom, te koje propuštaju poduzimati korake protiv nemorala među svojim pripadnicima, koje se miješaju u politiku i imaju pripadnike koji će svoj život radije žrtvovati bogu rata nego Bogu mira? Ako znaš, tada uviđaš da se radi o novovremenim, kćerima sličnim organizacijama Babela, koje se još uvjek drže religijskih ostataka koji potječu iz vremena gradnje Nimrodove kule. Ime “Babilon” u Bibliji prikladno obilježava svjetsko carstvo krive religije. (Vidi Otkrivenje, poglavlje 17 i 18.)

Naravno, nisu nakon potopa bili svi ljudi upleteni u babilonsku religioznu smetenost. Abraham, naprimjer, koga je deset generacija djelilo od Noe, čvrsto se pridržavao pravog obožavanja. Bog je s tim potomkom Šema sklopio savez i obećao mu je, prema 1. Mojsijevoj 22:15-18, da će se u povezanosti sa pravom religijom blagosloviti sve obitelji na Zemlji. Taj savez očito je stupio na snagu 1943. pr. n. e, što je značilo da je od tada linija sukoba između ‘jedne [prave] religije’ i tih “sto verzija” krive religije postajala sve jasnija. Uskoro između njih dolazi do znatne konfrontacije. Čitaj o tome u trećem dijelu pod naslovom: “Egipat — bojište Bogova”.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 9]

Legende koje su odraz biblijskog izvještaja

U sjevernoj Burmi se vjeruje da su prvobitno svi ljudi “živjeli u jednom velikom selu i da su govorili jednim jezikom”. Tada su počeli graditi kulu do mjeseca, što je zahtijevalo da su u različitim visinama radili na toj kuli. Time su izgubili međusobnu vezu. “Postepeno su usvojili različito vladanje, običaje i način govora”. Keti (Jenisejski Ostjaci) u sjevernom Sibiru kažu da su se ljudi na deblima i gredama spasili u potopu. Ali, jaki sjeverni vjetar rasuo ih je, tako da su “nakon potopa počeli govoriti raznim jezicima i formirali su se razni narodi” (The Mythology of All Races).

Stari Azteki su učili da je “nakon potopa jedan div sazidao umjetni brijeg; ljuti bogovi bacili su s neba vatru ili kamen na tu građevinu, čiji vrh je već dosezao do oblaka”. Maje su vjerovali da je Votan, prvi čovjek, surađivao kod gradnje jedne velike kuće koja je trebala sezati do neba, i da je to bilo “mjesto na kojem je Bog svakom plemenu dao poseban jezik”. Maidu Indijanci iz Kalifornije su tvrdili da su “prilikom jedne sahrane... [ljudi] odjednom počeli govoriti raznim jezicima” (Der Turmbau von Babel [Gradnja kule u Babelu]).

Legende kao ove potvrđuju vjerodostojnost tvrdnje dr. Ernsta Böcklena “da postoji najveća vjerojatnost kako su 11. poglavlje Knjige Postanka i druge slične priče drugih naroda zaista u osnovi povijesna sjećanja”.

[Okvir na stranici 10]

Potječe li križ iz Babilona?

Imena “Babilonija”, “Kaldeja” i “Mezopotamija” obilježavaju jedno te isto područje u današnjem Iraku. Julien Ries sa Université Catholique de Louvain-la-Neuve u Belgiji piše: “Križ se nalazi u starim kulturama Azije, Evrope, sjeverne Afrike i Amerike.” Dalje objašnjava: “U Mezopotamiji je križ sa četiri jednako dugačka kraka znak neba i boga Anua.” Priručnik “An Expository Dictionary of New Testament Words” objašnjava to još podrobnije kad kaže da križ “ima porijeklo u staroj Kaldeji. Upotrebljavao se kao simbol Boga Tamuza (u obliku mističkog Tau, prvog slova njegovog imena)”. Dakle, križ je očito pretkršćanskog porijekla. Pretpostavlja se da je Tamuz, koga su također zvali Dumuzi, bio prvobitno kralj koji je nakon svoje smrti učinjen božanstvom. O. R. Gurney, naprimjer, u časopisu “Journal of Semitic Studies” piše: “Dumuzi je prvobitno bio čovjek, kralj Ereha.” Da li bi to moglo biti ukazivanje na Nimroda o kome Biblija kaže: “Početak njegovog kraljevstva bio je Babel i Ereh” (1. Mojsijeva 10:10)? Za sada se to ne može sa sigurnošću reći.

[Slika na stranici 11]

Ostaci mezopotamskih zigurata podupiru biblijski izvještaj o gradnji Babilonske kule