Mladi pitaju...

Zašto ne mogu imati više svoje slobode?

Drago udruženje Kule stražare!

Imam 12 godina. Zašto ja ne mogu imati više svoje slobode? Roditelji nemaju dovoljno povjerenja u mene i ne dopuštaju mi da imam vlastiti televizor u sobi. Znam da se oni brinu, ali ovo je bespotrebno!

Keith

VLASTITA SLOBODA — tinedžeri često smatraju da je nemaju dovoljno. Kad 15-godišnja Heather primi pismo ili joj netko telefonira, majka je uvijek nervira svojim ispitivanjem o sadržaju tog pisma ili razgovora. Čak i kad Heather želi jednostavno biti sama u svojoj sobi, majka je znatiželjna zašto ona želi biti sama.

Dvanaestogodišnja Alison ima drugačiji problem. “Roditelji mi daju dovoljno slobode, ali mi moja sestra ne da. Dijelimo istu sobu. Ponekad dođem ranije kući i počnem pisati domaću zadaću, a ona čim uđe počne pričati što se dogodilo u školi... Opet uvečer, dok ja još uvijek pišem domaću zadaću, moja sestra i brat ... jednostavno upadnu u sobu, naprave nered i onda ja moram pospremati” (iz knjige Slušajte nas! koju je uredila Dorriet Kavanaugh).

Pojam “svoja sloboda” svakome znači nešto drugo, i individualne potrebe su različite. Neki žude za tim da se malo sami opuste. Drugi jednostavno žele imati malo kontrole nad svojim vremenom i osobnim stvarima. Drugi opet žele biti zaštićeni od braće, sestara i prijatelja koji svuda zabadaju nos, kao i od roditelja za koje smatraju da previše ispituju.

Kako je s tobom? Osjećaš li povremeno potrebu da dobiješ malo “prostora”, ili svoje slobode u životu? Ako osjećaš, to nije ništa neobično. Autori knjige Zdravi adolescent: Priručnik za roditelje kažu: “Tinedžeri žele i trebaju svoju slobodu”. Zašto je, dakle, vlastita sloboda mladima toliko važna? I zašto ju je često tako teško ostvariti?

Potreba za vlastitom slobodom

Potreba za vlastitom slobodom posebno dolazi do izražaja kod tinedžera. Ti rasteš i postaješ odraslom osobom, te je sasvim prirodno što želiš određenu mjeru neovisnosti od svojih roditelja. Prema ispitivanjima Jane Norman i Myron W. Harris, potreba za vlastitom slobodom je način na koji tinedžeri ‘postavljaju emocionalnu razdaljinu između sebe i drugih članova obitelji’.

Osobna sloboda služi i brojnim osnovnim ljudskim potrebama. Kako kaže sociolog Albert Mehrabian, malo vremena koje se posveti sebi može poslužiti kao zaštita od pritiska svakodnevnog života. Mehrabian tvrdi da je “premalo osobne slobode u osnovi stvar koja je puna stresa. Češće se razbolite, skloni ste nesrećama, razdražljivi — ne možete se slagati s ljudima — i ako takva situacija potraje, postajete depresivni”.

Pa, i Sin Božji je jednom rekao svojim učenicima: “Dođite vi sami nasamo, i počinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti”. Tom prilikom je osobna sloboda bila upravo ono što im je bilo potrebno! Naravno, to su bili odrasli ljudi. Međutim, i mnogi mladi mogu osjećati istu potrebu. Uzmimo, na primjer, mladu Eriku. Kad je uznemirena, ona uviđa da je najbolje da izbjegava ljude. “Oni me smetaju”, objašnjava ona. “Prirodno je da neko vrijeme želiš biti sam. Moraš imati malo slobode, inače postaneš napet i depresivan”.

Istraživanja pokazuju da je usamljenost u umjerenim količinama korisna. Knjiga Biti adolescent kaže: “Ljudi moraju biti sami da bi razvili svoju individualnost”. Nadalje, “ukoliko se osamljenost drži u određenim granicama, odsutnost drugih omogućava da se srede misli, da se bolje koncentrira”. Studija koju su autori te knjige proveli sa 75 tinedžera pokazala je da se poslije malo samoće ‘psihološko stanje’ mladih popravilo. “Uz to što su postali čiliji, tinedžeri su odmah nakon osamljenosti postali veseliji i jači”.

Zanimljivo je da u Bibliji čitamo kako je patrijarh Izak “oko predvečerja odšetao da razmišlja u polju” (1. Mojsijeva 24:63, NS). Uskoro je trebao prihvatiti teške odgovornosti. Takvi trenuci osobne slobode su nesumnjivo pomogli Izaku da sredi svoje misli i da se opusti.

Zašto je tako teško ostvariti osobnu slobodu?

Časopis American Health: Fitness of Body and Mind izvijestio je o pronalascima dr Lawrencea Fishera, profesora psihijatrije na univerzitetu California: “Tinedžeri su emocionalno i fizički zdraviji ukoliko imaju odgovarajuću mjeru osobne slobode”. Zašto je, dakle, tako teško ostvariti tu slobodu dok si mlad?

Možda ćeš se spremno složiti s autorima knjige Zdravi adolescent: Priručnik za roditelje, koji kažu: “Važno je da tinedžeri imaju svoje osobne, privatne misli, da njihova pisma, telefonske pozive i dnevnike drugi ne diraju”. Tvoji si roditelji, međutim, možda dopuštaju drugo mišljenje i smatraju da trebaju biti umiješani u sve što se odvija u tvom životu.

Ako zapaze da mnogo vremena provodiš sam ili sama u svojoj sobi iza zatvorenih vrata, roditelji će možda zabrinuto ili sa sumnjom ući i prekinuti vrijeme koje provodiš nasamo. Ili će možda, poput Keithovih roditelja, spomenutih na početku, željeti točno znati što gledaš na televiziji ili kakvi se filmovi prikazuju. Ponekad se mladima čini da je takvo roditeljsko uplitanje pretjerano. “Kad kod mene dođe neki mladić”, žali se 16-godišnja djevojka jednom novinskom uvodničaru, “moja majka misli da je to nešto strašno ako mi zatvorimo vrata dok smo u mojoj sobi. Uvijek glasno viče: ‘Otvori ta vrata!’ To me smeta... mi ništa ne radimo”. Međutim, majka je u pravu. Ispravno je vrata ostaviti otvorenima, a to je i dobra zaštita od iskušenja da ne učiniš nešto naopako.

Osobna sloboda također može biti ograničena tvojim okolnostima. U mnogim zemljama vlada pomanjkanje stambenog prostora, pa mnoge obitelji žive zajedno u jednoj sobi. Čak i u bogatijim zemljama mnoge si obitelji ne mogu priuštiti po jednu sobu za svako dijete. To može biti uzrok mnogobrojnih bitki za životni prostor. “Sada više nemam ni svoju sobu”, kaže jedna djevojčica koja se iznenada našla u obitelji s četvero djece nakon što se njena majka ponovo udala. “Sve moram dijeliti s drugima”.

Prava i dužnosti

Ispitivački roditelji, braća i sestre koji svugdje zabadaju nos, nasrtljiva polubraća i polusestre, ograničeni životni prostor — to mogu biti pravi izvori razdražljivosti za tinedžera koji jednostavno želi malo osobne slobode. Međutim, od osobnih “prava” mnogo su važnije dužnosti i odgovornosti koje smo dobili od Boga.

Na primjer, roditeljima je zapovijeđeno da “uče” svoje potomstvo (Priče Salamunove 22:6). Povremeno to znači da oni trebaju ograničiti tvoju slobodu. Oni iz iskustva znaju da previše usamljenosti može biti nezdravo i dovesti do toga da dijete postane apatično, depresivno i egoistično. U Pričama Salamunovim 18:1 (NS) stoji: “Tko se odjeljuje težit će za vlastitim sebičnim željama”. Roditelji isto tako znaju da je “ludost privezana dječaku (ili djevojčici) za srce”. Mlada osoba koja je prepuštena sama sebi bez vodstva ili ograničenja može lako sebi nanijeti tjelesnu, emocionalnu i duhovnu štetu (Priče Salamunove 22:15, NS; 29:15, NS). Ne treba se, dakle, čuditi što roditelji nadzor nad tvojom slobodom smatraju svojom dužnošću.

I ti imaš uzvišenu dužnost. “Poštuj svog oca i svoju majku” (Efežanima 6:2, NS). To znači ne buniti se ili protiviti se željama svojih roditelja, nego surađivati s njima koliko najbolje možeš. No, što ako ti oni nametnu ograničenja koja smatraš nerazumnima? Ako si otvoren(a), iskren(a) i potpuno pouzdan(a), to će vjerojatno dovesti do smanjivanja ispitivačkog stava s njihove strane. Isto kao i kod problema koji proizlaze iz dijeljenja stvari s braćom i sestrama — često se mogu poduzeti osjetljivi koraci da bi se popravila situacija. Jedan od narednih članaka govorit će nešto o tome.

U međuvremenu, učini najbolje što možeš u svojoj situaciji. Ograničena osobna sloboda udes je milijuna mladih. Pokušaj sa svojom situacijom izići na kraj s osjećajem za humor, i ne dozvoli da te ona smeta ili razdražuje. To bi tešku situaciju učinilo samo još gorom. I nemoj nikada zaboraviti da je ispravan nadzor nad tvojom slobodom od strane tvojih roditelja koji te vole i brinu za tebe zaštita i blagoslov. Budi zahvalan(na) za to.

[Slika na stranici 23]

Često je teško ostvariti osobnu slobodu onda kad dijeliš sobu s bratom ili sestrom