Što kaže Biblija?
Je li Stari zavjet zastario?
◼ “Stari zavjet propovijeda mržnju i osvetu, ‘oko za oko i zub za zub’. Sve je to zamijenjeno Novim zavjetom, koji uči o ljubavi i opraštanju”.
◼ “Stari zavjet jednostavno nije primjeren današnjim kršćanima, pa zato nije uopće potrebno čitati ga!”
JESI li se ikad zatekao kako izgovaraš ovakve optužbe, ili si možda čuo nekoga drugoga da to čini? Je li Stari zavjet (Hebrejski spisi) zapravo mrtav, zastario, zamijenjen Novim zavjetom (Kršćanskim grčkim spisima)? Što sama Biblija kaže o tome?
Zanimljivo je da Novi zavjet ukazuje na to da je zavjet Zakona ugovor kojeg je Bog sklopio sa starim Izraelom, zastario i stoga više nije obavezan za kršćane (Efežanima 2:15; Jevrejima 8:13). Taj zavjet Zakona uključen je u Stari zavjet. Ali, u Starom zavjetu ima mnogo toga, a ne samo zavjet Zakona!
Tri su komponente Starog zavjeta važne za tebe. Koje? (1) Pouzdana povijest, (2) izgrađujuća poezija, i (3) proročanstva koja pobuđuju vjeru, što je sve od ogromne važnosti za današnje kršćane. Razmotrimo to.
Biblijska povijest
Prvih 17 knjiga Starog zavjeta, od 1. Mojsijeve do Estere, predstavljaju povijesni zapis o Božjem postupanju s čovjekom od njegovog stvaranja pa do petog stoljeća prije naše ere. Ali, nije to samo mrtva povijest! Kršćanski apostol Pavao je pisao: “Sve te stvari (opisane u Starom zavjetu) dogodile su im se kao primjer, a napisane su za opomenu nama (kršćanima) na koje je došao svršetak sustava stvari” (1. Korinćanima 10:11, NS).
Zašto je Pavao smatrao da je ta povijest primjerena kršćanima unatoč tome što su protekla stoljeća? Sasvim jednostavno zbog toga što se nije izmijenila ljudska priroda, a ni sam Bog (Malahija 3:6). Kršćanski učenik Jakov je za Jehovu Boga rekao: “U njega nema promjene okretanja sjene” (Jakov 1:17, NS). Sjena koja nastaje od sunca mijenja se od podneva, kad je minimalna, do zalaska sunca, kad je razvučena. Ali, Jehova je drugačiji; njegova osobnost je nepromjenjiva.
Na taj način možemo mnogo naučiti iz povijesti Jehovinog postupanja s patrijarsima, s Izraelcima na Crvenom moru i u pustinji, i s mnogim drugim ljudima. Na primjer, kao što je Bog bio uvrijeđen kad su Izraelci vršili idolopoklonstvo ili činili blud, tako mu isto nije drago kad se kršćani upuštaju u takvo ponašanje (1. Korinćanima 10:1-12). Čak i zavjet Zakona, iako nije obavezan za kršćane, pruža vrijedan uvid u Jehovinu osobnost kroz načela koja su u njemu sadržana.
Biblijska poezija i proročanstva
Sljedećih pet knjiga, od Joba do Pjesme nad pjesmama, poetske su knjige. No, to je više nego samo lijepa književnost, jer sadržaj tih knjiga podiže duhovnost i često se temelji na povijesnim događajima. Čiji osjećaji nisu dirnuti dok čita Psalme? I tko ne može vidjeti praktičan savjet o poštenju, ljubomori i drugim pitanjima međuljudskih odnosa u knjizi Izreka (Priča Salamunovih)? (Priče Salamunove 11:1; 14:30) Ove su knjige nesumnjivo i danas korisne, kao i kad su prvi puta napisane.
Posljednjih 17 knjiga Starog zavjeta, od Izaije do Malahije, proročke su knjige. One sadrže objave starih hebrejskih proroka i pružaju živopisne opise zemaljskog dolaska Mesije stoljećima unaprijed. Izvještaji evanđelja u Novom zavjetu pokazuju ispunjenje desetaka tih proročanstava, čak do najsitnijih pojedinosti. Sigurno je da razmatranje točnosti tih proročanstava jača našu vjeru u Isusa Krista kao onoga kojeg je Bog poslao da izbavi čovječanstvo.
Protuslovan?
No, može li se nekako pomiriti razlika između Starog zavjeta i Novog zavjeta? Na primjer: Otac može dvoje djece različito odgajati, jer svako dijete ima drugačiju osobnost. Slično tome se i Jehovin način davanja savjeta Izraelcima u Starom zavjetu, narodu koji mu je bio predan po rođenju, razlikuje od načina davanja savjeta kakav se nalazi u Novom zavjetu, a koji je upućen kršćanskoj skupštini, skupini ljudi koji su mu predani po vlastitom izboru.
Na taj način, pažljivo ispitivanje Biblije pokazuje da ova dva njezina dijela nisu protuslovna, nego da se upravo nadopunjuju. Oba dijela su potrebna da bi čovjek Božji bio potpuno sposoban (2. Timoteju 3:16, 17).
Na primjer, da li Stari zavjet dopušta osobno osvećivanje, dok Novi zavjet to osuđuje? Nipošto! I jedan i drugi preporučuju ljubav prema neprijatelju i ukazuju da je osveta sačuvana za Boga. (Usporedi 5. Mojsijeva 32:35, 41 i Priče Salamunove 25:21, 22 s Rimljanima 12:17-21.) Tamo gdje Stari zavjet kaže ‘oko za oko i zub za zub’ zapravo se ne govori o osobnoj odmazdi, nego o pravednom izravnanju stvari kakvo je odredio propisno ovlašteni sud (2. Mojsijeva 21:1, 22-25).
Ne, Stari zavjet nije zastario i nije protuslovan. Biblija svjedoči da je Stari zavjet upravo toliko živ i pouzdan za današnje kršćanstvo koliko i Novi zavjet. Ne zaboravimo riječi Isusa Krista: “Čovjek neka ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Jehovinih usta”. A to ne uključuje samo Kršćanske grčke spise, nego jednako tako i Hebrejske spise (Matej 4:4, NS; usporedi 5. Mojsijeva 8:3).