Novac — okrutan gospodar

PROPAGANDA potiče kupce na kupovanje lukavim psihološkim trikovima. Pokušava se postići da ljudi “kupuju stvari koje im nisu potrebne i novcem kojeg u stvari nemaju, kako bi ponekad ostavili dojam na ljude koje zapravo ne podnose”.

U nadi da će na taj način steći sigurnost mnogi se osjećaju navedenima da zarade puno novca. No, postižu li se time željeni rezultati?

Liz koju smo već spomenuli udala se za materijalno osiguranog čovjeka. Ona je rekla: “Kad sam se udala imali smo prekrasnu kuću i dva automobila. Financijske prilike omogućavale su nam da uživamo sve što svijet može pružiti u pogledu materijalnih stvari, putovanja i razonode. Čudnovato, ipak sam stalno bila zabrinuta zbog novca.” Zatim nastavlja: “Imali smo mnogo za izgubiti. Izgleda da smo tim nesigurniji, čim više imamo. Novac nas nije oslobodio od brige i straha.”

Težnja za novcem je, doduše, očevidan znak našeg vremena, no to jedva koga čini zadovoljnim. “Opsjednutost novcem može izgledati prirodnom u 1980-im godinama, u vijeku materijalizma”, piše David Sylvester u časopisu Detroit Free Press. “Ali, ja u tom materijalizmu vidim samo simptom naše nelagodnosti.”

Kredit ili dugovi?

Naše materijalističko društvo nastoji uvjeriti čak onoga kome to njegovi prihodi ne dozvoljavaju, da ima pravo nabaviti si luksuzne stvari. Takovo naglašavanje mogućnosti uživanja u posjedu, sjedinjeno s inflacijom, doprinijelo je procvatu kreditnih kartica ili trgovine plastičnim novcem. Kao razlog tome spominje se da je ludost čekati s kupovanjem, jer će cijena sigurno porasti.

Velika Britanija je s 22,6 milijuna kreditnih kartica trenutno evropski rekorder u korištenju takovih kartica, ostavljajući daleko iza sebe Francusku, u kojoj je u opticaju 6,9 milijuna kartica. Unatoč tome, britansko tržište “još nije zasićeno”. Kako li su se vremena promijenila! “Ranije se nipošto nije željelo zaduživati” pisalo je u časopisu The Listener. “Danas to nazivamo kredit, koji se sa svih strana nameće kupcima.”

Sve to ima za posljedicu nepodnošljiv teret dugova svijeta, koji prijete čak i najbogatijim nacijama u svijetu. U usporedbi s primanjima, dugovi pojedinaca veći su nego ikada. Ova situacija nije nipošto ograničena na jednu zemlju ili kontinent. “Crnci nisu u prošlosti nikada podizali kredit”, rekao je jedan crnac iz Južne Afrike, a zatim je dodao: “Baš im ponuđeni krediti u poduzećima, primjerice za uređenje kuća, pomažu ostati na poslu”.

“Mi smo”, pisao je privredni novinar David Sylvester, “naraštaj koji previše troši, premalo ulaže i živi tako kao da sutra ne postoji — ili ako da, tada mislimo da će nas socijalno osiguranje već nekako prihvatiti”. Da li je to materijalističko shvaćanje života dovelo do sreće?

Žalosne posljedice

“Uspješni ljudi u velikim gradovima pribavljaju si olakšanje posredstvom kokaina”, tako je glasio krupno tiskani naslovni redak u londonskom Daily Telegraphu. Da, sve je veći broj dobro plaćenih mladih rukovodilaca koji su zbog sklopljenih novčanih poslova izloženi strahovitom pritisku da podliježu raširenoj pošasti: ovisnosti o drogi.

Istom epidemijom zahvaćena je i financijska četvrt New Yorka, Wallstreet. Jedan službenik državnog izvršnog odbora za borbu protiv droge, rekao je: “Oni koji rade s time u potpunosti su zatajili. Da se krivo ne razumijemo: U financijskoj četvrti ne samo da se javno šmrče kokain, nego 90% nema ništa protiv toga. Neke mlade vrlo sposobne osobe izložene su smrtnom strahu i misle kako ne bi mogli zaključiti neki posao, a da ne uzmu bilo koju drogu.”

Ali, kriminalne radnje kojima se sada prljaju financijska tržišta nisu ograničene samo na zloupotrebu droge. Postoje izvještaji o ogromnim prijevarama i zloupotrebi korištenja informacija upućenih osoba.

“Kako mogu ljudi s godišnjim prihodom od preko milijun dolara biti u takvoj besparici da su spremni kršiti zakone, samo da bi stekli još više novca?”, pita se psihijatar Wallstreet-a, Jay B. Rohrlich. Zatim sam odgovara na svoje pitanje slijedećim riječima: “Nekoga novac opije i učini ovisnikom, jednako kao nekog drugog alkohol, kokain ili koje drugo opojno sredstvo.” Za takove, kaže Rohrlich, “novac postaje protuotrov za umišljenu nedostatnost”.

U našem svijetu rastućeg materijalizma nitko više ne mršti čelo kad netko gomila imetak. Rezultati ankete objavljene u francuskom časopisu Le Figaro govore da novac više ne “smrdi”. Interesantno je da je 45% upitanih Francuza na pitanje što će im pružiti novac, odgovorilo: “Sreću”. No, nažalost događa se upravo suprotno.

Je li moguće bilo što učiniti protiv pretjerane težnje za novcem, koja je prouzročila već mnogo nesreće?

Potrebno je izvršiti samoispitivanje

Možda misliš da ti nisi pao pod utjecaj novca. No, razmotri slijedeće: Da li se tvoji razgovori okreću uglavnom oko novca ili oko stvari koje bi se njime mogle kupiti? Pridaješ li veliku vrijednost novcu? Primjećuješ li da ne misliš o novcu ništa drugačije od bilo koga drugoga i opravdavaš li svoje zahtjeve?

Nesumnjivo je da novac može nekoga držati u svojoj vlasti, zarobiti ga. Jedan je mudri učitelj pred dvije tisuće godina upozorio na “varljivu moć bogatstva”, usporedivši ugodan osjećaj nekoga tko ima mnogo novca s trnjem koje može zagušiti sve plodne biljke u neposrednoj blizini (Matej 13:22). Biblija također upozorava da “je ljubav prema novcu korijen svih štetnih stvari” i da su oni koji teže za njim “izboli sebe mnogim mukama” (1. Timoteju 6:10, NS).

Ako se novac ne pobjedi, tada je on uistinu okrutan gospodar. No, u današnjem je svijetu on također od koristi — kao sluga.