Izučavanje zla od Augustina do Calvina

U SVOJOJ knjizi pod naslovom “Grad Božji”, Augustin, teolog iz 5. stoljeća tvrdi da je čovjek, a ne Bog, odgovoran za postojanje zla. Augustin je pisao: “Bog, tvorac prirode, a ne opačine, stvorio je čovjeka ispravnog, ali čovjek, od svoje volje iskvaren i opravdano osuđen, začeo je iskvarenu i osuđenu djecu ... I tako je, uslijed lošeg korištenja slobodne volje, nastao čitav lanac zla”.

Loše korištenje slobodne volje objašnjava razlog mnogih, ili većine zala koja pogađaju ljude. Međutim, može li se za katastrofu kakva je npr. ona u San Ramonu okriviti čovjekovu slobodnu volju? Zar nisu mnoge katastrofalne događaje prouzročile okolnosti koje stoje izvan čovjekove moći? I čak ako je čovjek svojevoljno odabrao zlo, zašto bi Bog ljubavi dopuštao da to zlo traje?

Francuski protestantski teolog iz 16. stoljeća Jean Calvin vjerovao je poput Augustina da postoje oni koji su “predodređeni (od Boga) da budu djeca i nasljednici nebeskog kraljevstva”. Međutim, Calvin je išao korak dalje i tvrdio da je Bog predodredio neke kao “primaoce njegove srdžbe” — osuđene na vječno prokletstvo!

Calvinovo učenje povuklo je za sobom mnogo toga zastrašujućeg. Ako čovjek doživi bilo kakvu vrstu nedaća, zar to znači da je on među prokletima? Nadalje, zar onda Bog nije odgovoran za postupke onih koji su predodređeni? Na taj način je Calvin nesvjesno učinio Boga stvoriteljem grijeha! Calvin je rekao da “čovjek griješi uz pristanak vrlo pripravne i tome sklone volje” (“Pouka vjere” od Jeana Calvina).

Međutim, koncepti slobodne volje i predodređenosti pokazali su se beznadno nespojivima. Calvin je u vezi ove zbunjujuće kontradikcije mogao primijetiti samo to da “surovost našeg uma ne može zapravo podnijeti tako veliku jasnoću, i naša ništavnost ne može shvatiti tako veliku mudrost” kao što je predodređenost.