Mladi pitaju...

Što učiniti da bi nas stariji razumjeli?

“POZNATI stari neprijatelj tolikih roditelja — ‘jaz generacija’ — nije zapravo velika prepreka između roditelja i djece.” Tako tvrde autori knjige The Private Life of American Teenager (“Privatni život američkih tinejdžera”). No, ako “jaz generacija” nije prepreka, što je to onda, po njihovom mišljenju? “Pravi problem je onaj, koji se javlja u svim ljudskim odnosima — pomanjkanje razgovora, slušanja i pokušaja da se razumije gledište drugoga”.

To je bio problem kojeg su imali Inge, jedna mlada Njemica, i njeni roditelji. “Od samog početka sam odbacivala svoje roditelje i podigla pregradu između nas”, priznaje ona. Danas ona drugačije radi. “Pokušavam se staviti u njihov položaj”, kaže Inge, “da bih otkrila što oni misle.” Zašto je došlo do takve promjene stava? Jer je sada Inge shvatila da je najbolji način kojim mladi ljudi mogu postići da ih stariji razumiju taj, da oni sami pokušaju razumjeti starije. No, možda se pitaš kako se to može postići?

Razgovaraj!

Komunikacija je ključ za razumijevanje, jer bez nje ne znaš što drugi misle. Ono što je još važnije, ti ne možeš znati zašto oni tako misle. Ali, razgovor je dvosmjerna ulica. Članak iz jednog njemačkog časopisa pod naslovom “Ponekad je jedina stvar koja nedostaje samo malo razumijevanja” kaže da “mladi moraju više povjerljivo razgovarati sa svojim roditeljima.” U isto vrijeme, taj članak savjetuje roditeljima da “bolje upoznaju svoju djecu.”

Povjerljivo razgovarati s roditeljima znači izraziti im svoje misli na iskren i otvoren način. Trebaš biti određen u onome što misliš ili osjećaš, i ne biti grub i netaktičan. Postavljajući pitanja, ne izazivačka, nego s iskrenim zanimanjem, moći ćeš od njih nešto saznati. Jesi li, na primjer, ikad razmišljao o tome da ih upitaš — ili nekog drugog starijeg — što bi oni predložili, kako bi ti pomogli da izabereš vrijedne prijatelje ili korisne ciljeve u životu? “Savjet je u srcu čovječjem duboka voda”, kažu Priče Salamunove 20:5, “ali čovjek razuman crpi ga.” Mogao bi biti zadivljen time, što sve možeš naučiti od drugih ljudi — da, čak i od odraslih. Ali, kao prvo, ti moraš razgovarati.

Neka nam posluži kao ilustracija primjer djevojke Amy. Ona priča: “Nikad neću zaboraviti kad sam imala petnaest godina i rekla svojoj majci da ne vjerujem u Boga. To ju je sigurno duboko povrijedilo, jer je bila religiozna. Ali, umjesto da me osuđuje, upitala me zašto i razgovarali smo oko sat vremena o tome.” Premda još uvijek nije kršćanka, Amy danas priznaje: “Otada sam pomalo mijenjala svoja gledišta, ali sam joj se zaista divila što se nije uzbuđivala i burno reagirala. Možda je znala da ću promijeniti mišljenje.”

‘Dobro’, možda kažeš, ‘kad bi moji roditelji pokazivali takvo razumijevanje, tada ne bi bilo problema’. Međutim, imaj na umu da i stariji imaju svoja ograničenja. Larry, neki zabrinuti otac, otvoreno je priznao: “Nalazim da je jako teško pokazivati djeci ljubav i razumijevanje kakvo bih trebao, zato što to nikad nisam doživio dok sam odrastao. Ja jednostavno ne znam kako to činiti.”

Dakle, ako je takav slučaj u tvojoj obitelji, pokušaj olakšati situaciju svojim roditeljima. Poduzmi inicijativu. Pokaži ljubav i razumijevanje, i u većini slučajeva oni će prije ili kasnije pokazati još više ljubavi i razumijevanja prema tebi. To je zbog toga što je ljubav zarazna. Biblija kaže o Bogu: “Mi ljubimo, jer je on prvo ljubio nas” (1. Ivanova 4:19).

Karen, stara 17 godina, spoznala je da je to točno. Ona kaže: “Mislim da djeca ne daju roditeljima mogućnost za predah. Teško je biti roditelj, i ponekad im moramo pomoći.” To znači da trebamo učiniti napor da razgovaramo, a to nije uvijek lako učiniti. “Potrebno je strpljenje s moje strane”, “priznaje ona. Ali, njoj se to isplatilo; a može se isplatiti i tebi.

Slušaj i uči!

Važno je govoriti, ali je još važnije slušati. Kršćanski učenik Jakov opominje svakoga da “bude brz na slušanje, a spor na govor” (Jakov 1:19, ST). “Slušanje”, naravno, znači više nego samo slušanje riječi, to znači razumijevanje misli.

Dakle, kad svoje osjećaje i mišljenja dijeliš s odraslima, neka to ne bude u svrhu dokazivanja (zaključivanja), nego u svrhu i slušanja i učenja. Kad se mišljenja razlikuju, upitaj se zašto. ‘Ima li osoba s kojom ja razgovaram iskustvo koje ja ne posjedujem? Da li ona zna ono što ja ne znam? Što je to? Je li njena okolina, obrazovanje i društveno porijeklo drugačije od mojeg?’ Sve ti to može pomoći da više prihvatiš ono što učiš od drugih.

Uostalom, život je neprekidni proces učenja. On zahtijeva od nas da se stalno prilagođavamo nečijim mišljenjima, gledištima i predodžbama, i da uvijek budemo otvorenih misli. Ako već imaš oko 20 godina, tada znaš da je to točno, i najvjerojatnije ćeš se složiti da su se neka od tvojih gledišta koja si imao kao tinejdžer znatno izmijenila sada kada si stariji(a). Netko je primijetio da je osoba, koja se nikad ne mijenja vjerojatno već “mrtva” i to jednostavno ne opaža. Zato nemoj “umrijeti” prije vremena.

Napreduj!

“Budi uzorom”, savjetovao je jedan stariji čovjek svog mladog prijatelja prije skoro 2000 godina, “u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći!” Taj stariji čovjek, kršćanski apostol Pavao, želio je Timoteju dobro. Time, što bi postao dobar primjer i što bi bježao od “želja svojstvenih mladosti”, Timotej bi postao osoba, koju bi drugi mogli lako razumjeti i prihvatiti (1. Timoteju 4:12, ST; 2. Timoteju 2:22, NS).

Svi mi — mladi i stari— možemo učiti iz ovoga. Ako težimo da nas drugi prihvate i razumiju, to ne bismo trebali zahtijevati na temelju stava “morate me prihvatiti onakvog kakav jesam.” Trebamo biti spremni učiniti pozitivne promjene u osobnosti i ponašanju, tako da nas ljudi žele prihvatiti.

Dakle, ako postoje određena područja u tvom životu koja predstavljaju trajni izvor nesporazuma sa starijima — tvoje oblačenje ili dotjerivanje, tvoj izbor prijatelja ili rekreacije — barem budi spreman iskreno saslušati prijedloge, koje ti daju starije osobe da bi se promijenio. To će ti pomoći da “oturpijaš oštre rubove” i načinit će od tebe osobu, koju odrasli neće moći a da ne vole i ne cijene.

Naći pravo razumijevanje

Budi siguran da zaista ima starijih kojima je stalo do tebe. Upitaj samo Roberta, čovjeka iz Savezne Republike Njemačke. U pismu kojeg je uputio Udruženju Kule stražare, dok je još bio tinejdžer, on piše slijedeće: “Dok sam odrastao imao sam poteškoća u svemu. Trebala mi je čitava vječnost da napišem domaću zadaću. Nisam se mogao koncentrirati. Nisam imao prijatelja ni povjerenja u svoje roditelje. Bio sam neposlušan i razuzdan. Jednom sam pokušao počiniti samoubojstvo. Tada sam se upoznao s Jehovinim svjedocima. Kakav blagoslov! Naučio sam pošteno gledati na sebe i na druge. Otkrio sam najljepšu stvar koja postoji — ljubav.”

U svojoj potrazi za ljubavlju i razumijevanjem, ti možeš doživjeti razočarenja. Ali, ne odustaj. Ustraj, i naći ćeš prave prijatelje, da, čak i među odraslima, naročito u kršćanskoj skupštini. Utvrdit ćeš da su oni poput skrivenog blaga, koje premda se na prvi pogled ne vidi, sjaji punim sjajem onda, kad ga se otkrije.

Osim toga, baš kao što je to Robert otkrio, učiti o Jehovi Bogu i težiti tome da se s njim zadrži bliski odnos, to će sigurno predstavljati veliku korist za tebe. Kad te ljudi pogrešno razumiju, ti ćeš imati slobodu da u molitvi ‘svoje breme baciš na Jehovu’. On je prijatelj, koji uvijek razumije. Za razliku od nekih ljudi koje poznaješ, on nikada neće biti prezaposlen da bi saslušao tvoje probleme, koliko god oni možda bili beznačajni. On ti nikad neće pokloniti samo dio svoje pažnje. On te nikad neće prekinuti da bi ti držao duge propovijedi. A što je najbolje od svega, on će odgovoriti. On daje utješno obećanje da ‘će te poduprijeti’ (Psalam 55:22, NS).

[Slike na stranici 11]

Budi spreman govoriti ... i slušati