Jesi li već jednom živio?

“SJEĆAM se mnogih od svojih prošlih života — ponekad sam bila muškarac, a ponekad žena”. U svojoj knjizi, bestseleru, “Out on a Limb” (U limbu), glumica Shirley Maclaine objašnjava kako je došla do tog zaključka. U prvom redu bila je “zapanjena kad je utvrdila da reinkarnacija nije samo sastavni dio većine istočnjačkih vjerovanja ... nego da i sva sila značajnih mislilaca sa Zapada dijeli to mišljenje”.

Da, više ljudi nego što to možeš pretpostaviti — uključujući stotine milijuna budista i hindusa — vjeruje da su već jednom živjeli. Oni vjeruju da nešto u njima — mnogi to nazivaju dušom — preživljava smrt i biva ponovo rođeno jedanput ili više puta. To “nešto” vraća se u ljudski, ili kako neki kažu, životinjski ili čak biljni oblik. Većina ih se slaže u tome da je svrha ovoga ta da se duša postepeno pročisti ili da se nekoga dovede do konačnog savršenstva.

Mora se priznati da pomisao da smo već prije živjeli i da ćemo ponovno živjeti može biti privlačna i čak utješna. No, je li to istina?

Jesi li već postojao u duhovnom carstvu?

“Da”, kaže Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, čiji članovi se obično nazivaju mormonima. Pokojni James E. Talmage, apostol te crkve, pisao je o “mnogim biblijskim dokazima da su ljudski duhovi postojali prije svog zemaljskog iskušavanja — da su postojali i slobodno djelovali prije nego što su dobili svoja zemaljska tijela”.

Istina, Isus, Sin Božji, postojao je na nebu prije nego što je živio na Zemlji (Ivan 6:30, 62). To je zapravo i navelo Talmagea da napiše kako je “dosljedno zaključiti da, ukoliko je njegovo zemaljsko rođenje bilo sjedinjenje predpostojećeg ili predljudskog duha i smrtnog tijela, takvo je isto i rođenje svakog člana ljudske obitelji”.

Dok je bio na nebu, Isus je uvijek bio poslušan svom Ocu. Tako namjera njegovog zemaljskog boravka nije bila ta da ga se smjesti u “zemaljsko iskušavanje”, kao da je bio grešnik. Upravo suprotno, on je bio savršen, bezgrešan čovjek, koji je mogao otkupiti grešnike, ‘dati svoju dušu kao otkup u zamjenu za mnoge’ (Matej 20:28). Dakle, Isus je svojevrstan, ‘jedini posrednik između Boga i ljudi’ (1. Timoteju 2:5, 6). Njegov zadatak služenja na Zemlji bio je samo privremen. Nakon što ga je izvršio, mogao se vratiti u svoj pravi dom, na nebo.

No, možemo li u svjetlu svih ovih činjenica govoriti o nebu kao o našem domu u istom smislu kao što je to on mogao?

U ljudskom obliku, ali ne čovjek

U prošlosti su se nevidljiva duhovna stvorenja, anđeli, materijalizirala u vidljiva ljudska tijela prema Božjoj uputi (1. Mojsijeva 19:1; Luka 1:26-28). Ali, u vrijeme Noe su neki to učinili po svom nahođenju. Zašto? U sebične svrhe, da bi mogli imati spolne odnose sa ženama (1. Mojsijeva 6:2). Pošto Bog nije tako nešto namijenio anđelima, to je bio korak koji je predstavljao neposlušnost. Biblija ih naziva “anđelima koji nisu sačuvali svoje prvobitno mjesto, nego su napustili svoja prava boravišta” (Juda 6, NS). Jasno je, dakle, da je nebo “pravo boravište za anđele”, kao što je Zemlja pravo boravište za ljude. (Usporedi Psalam 115:16; 1. Korinćanima 15:39, 40.)

Isus je zapravo ‘postao tijelo’ onda kad je došao na Zemlju (Ivan 1:14). Međutim, to nisu postali ti anđeli. Oni su jednostavno materijalizirali ljudska tijela, koja su napustili u vrijeme općeg potopa i vratili se u duhovno carstvo. Zbog njihove pobune ih je, međutim, Bog zatvorio u “bezdane guste tame da bi ih sačuvao za sud”. Oni više nikad neće moći materijalizirati ljudska tijela, da bi živjeli na Zemlji (2. Petrova 2:4, NS).

Dakle, primjeri Isusa i materijaliziranih anđela ne mogu se odgovarajuće koristiti da bi se dokazalo da su ljudi postojali u duhovnom carstvu “prije zemaljskog iskušavanja”, kao što naučavaju mormoni. No, isključuje li to i mogućnost da su ljudi u prijašnjim životima živjeli ovdje na Zemlji?

Božji naum prilikom stvaranja duše

Ključ za određivanje je li čovjek živio prije ili ne — bilo u duhovnom carstvu ili na Zemlji — zapravo je taj, da se ustanovi ima li on ili nema besmrtnu dušu. 1. Mojsijeva 2:7, opisuje stvaranje prve ljudske duše na slijedeći način: “I Jehova Bog je stvorio čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša” (NS).

Zapazi da se duša ne opisuje kao nešto što je udaljeno ili odvojeno od beživotnog tijela. Zapravo, tek nakon što je Bog “dahom života” dao snagu beživotnom tijelu, Adam je disanjem postao duša. Kad se disanje zaustavi i nestane životne snage, tijelo ponovno postane beživotno. Čovjek se “vraća u zemlju svoju; tog dana sve njegove misli prestaju” (Psalam 146:4, NS). On mora čekati dan uskrsenja da bi ponovo oživio (Ivan 5:28, 29). U međuvremenu “nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti” u stanju smrti (Propovjednik 9:5, 10). Jednostavno rečeno, duša je mrtva.

Deseci biblijskih citata pokazuju da je duša razoriva, čime se na jasan način opovrgava besmrtnost ljudske duše (Ezekijel 18:4, 20; Psalam 22:29; Djela apostolska 3:23; Otkrivenje 16:3). Kad umre duša, što je ostalo da bi prešlo i živjelo ponovo u drugom tijelu? Osim toga, zašto bi uopće bilo potrebno da nešto prelazi? Kad je Bog stvorio ljudske duše, on ih je nazvao ‘vrlo dobrima’. To je mogao reći zato što su stvorene savršeno, s namjerom da zauvijek žive na Zemlji (1. Mojsijeva 1:31). To su bile duše kojima nije bilo potrebno pročišćavanje; one su već bile moralno čiste. Isto tako, to nisu bile duše, koje su trebale umrijeti da bi ponovno oživjele. Njihov izgled je bio vječni život u okviru njihovog prvobitnog postojanja na Zemlji.

Biblijski odgovor na pitanje da li si ikad prije živio — bilo u duhovnom carstvu ili na Zemlji — sasvim je jasan. Jednako tako je jasna i mogućnost koju ti Bog nudi da bi jednoga dana živio zauvijek na rajskoj Zemlji. Hoćeš li stoga željeti još nešto o tome naučiti?

[Istaknuta misao na stranici 13]

Oko stotinu biblijskih citata pokazuje da je duša smrtna, razoriva; možeš li pronaći ijedan citat koji kaže da je ona besmrtna?

[Slike na stranici 13]

Jesi li to sve ti?