Mnogo lica Uskrsa

Malo grčko selo uranja u tamu kad se crkvena svjetla iznenada ugase. Tako je sve do ponoći, kad se pojavljuje bradati svećenik s upaljenom svijećom u ruci. “Dođite”, zove on, “uzmite svjetla od ovog neugasivog svjetla i proslavite Krista, koji je ustao iz mrtvih.” Vjernici odmah se okupljaju oko njega da bi zapalili svoje svijeće na plamenu i odnijeli ih kući. Velika je radost u selu. Uskrs je počeo.

OD SVIH svetih dana koji postoje u kršćanstvu, ni jedan se ne smatra važnijim od proljetnog praznika zvanog Uskrs. Na drugim se jezicima taj praznik naziva paques (francuski), pasqua (talijanski), paske (danski), paasch (holandski) i pasg (velški). Bez obzira kojim ga ti imenom zoveš, taj je praznik mnogima drag. Australijski anglikanski nadbiskup John Grindrod naziva Uskrs “središtem kršćanske vjere i najhitnijom točkom čitave civilizacije koja raste oko nas.”

U starom gradu Jeruzalemu počela je serija procesija. Na Veliki petak tisuće obožavatelja slijede Isusovim stopama. Neka žena puzi skoro kilometar na koljenima. Kasnije hodočasnici posjećuju Sveti grob — prema tradiciji, mjesto gdje je sahranjen Isus. U crno odjevene žene uljem pomazuju grobnu ploču, nariču nad njom i ljube je. Ali, nije sve mirno u tom gradu, čije ime znači “posjed dvostrukog mira”. Prisutne su tisuće policajaca koji održavaju red.

U različitim dijelovima svijeta Uskrs ima različita lica. Za mnoge je Uskrs jako svečana prilika, vrijeme za molitvu, masovna okupljanja i hodočašća na sveta mjesta.

Za neke Filipince je Sveti tjedan (zvan Mahal na Araw) vrijeme za nanošenje povreda samom sebi. Premda crkva mrko gleda na takvu praksu, bičevanje je još uvijek praksa nekih, koji žele izvršiti javno pokajanje za svoje grijehe. Neke žene vrše hodočašće na različita svetiša i maramicom brišu kipove koji predstavljaju Krista. Kasnije im te maramice služe za liječenje.

U Gvatemali, jedan Quiche Indijanac kleči u molitvi nad nekoliko klipova kukuruza. Kukuruz je osnovna hrana njegovog naroda, pa se tradicionalni obredi plodnosti poklapaju s uskršnjim Svetim tjednom. On se nada da će mu Uskrs donijeti obilnu ljetinu.

U Vatikanu se skoro četvrt milijuna ljudi tiska na Trg sv. Petra, da bi vidjelo papu, koji drži misu na otvorenom. Kad se oglasi podnevno zvono, papa se pojavljuje na balkonu bazilike da bi održao svoj godišnji uskršnji govor — osudu povrede ljudskih prava i trke u naoružanju.

U Južnoafričkoj Republici, na mirnom brdu zvanom Moria, održava se zbor, koji je daleko veći od onog u Vatikanu. Preko milijun članova Cionističke kršćanske crkve (jedna neovisna crnačka crkva) dolazi na to mjesto. To se naziva “vjerojatno najvećim skupom vjernika kršćanstva.”

U mnogim zemljama, međutim, Uskrs znači slavlje, radovanje i veselje.

U SAD i Njemačkoj djeca uzbuđeno odlaze u krevet nadajući se da će vidjeti uskršnjeg zeca. Ujutro će oni potražiti divno obojena jaja, koja je navodno ostavio tajnoviti zeko. U SAD je popularno tzv. kotrljanje jaja kod Bijele kuće na uskršnju nedjelju. Tisuće djece kotrljaju jaja po divnom travnjaku oko predsjednikovog doma. To kotrljanje bi trebalo predstavljati kotrljanje kamena od Kristovog groba. Ali, djeca zaboravljaju na to. Sve što znaju je to da je takvo kotrljanje vrlo zabavno.

U drugim zemljama Uskrs ima još jedno lice — to je vrijeme za praznovjerne običaje.

Uskršnja večer u Finskoj je noć u kojoj farmeri traže vukodlake, — vještici slična stvorenja koja nanose svakovrsne štete njihovoj stoci i imovini. Zapravo se, međutim, vjeruje da su vukodlaci stare žene koje se zlobno raduju tome da nanose štetu bolje stojećim susjedima. Uskršnji tjedan je savršeno pogodno vrijeme za njihov vandalizam. Praznovjerni Finci vjeruju da na Veliki petak i Uskršnju noć ima mnogo zlih duhova.

Austrijskim parovima je rečeno da je tekuća voda naročito blagoslovljena na Uskrs. Zato oni čuvaju tu vodu za svoj dan vjenčanja. Prije nego što odu u crkvu, oni poprskaju jedno drugo tom vodom. Nadaju se da će to unijeti sreću u njihov brak.

Na zvuk crkvenih zvona ujutro na Uskrs roditelji na Filipinima uhvate svoju malu djecu za glave i podignu ih u zrak. Oni vjeruju da će tako njihova djeca biti visoka kad odrastu.

Da, različitim ljudima, Uskrs predstavlja različite stvari. Direktor jedne tvornice čokolade u Južnoafričkoj Republici kaže: “Uskrs predstavlja mogućnost da se više zaradi.” (U vrijeme Uskrsa 1985. godine njegova je tvornica proizvela preko pet milijuna čokoladnih jaja!) Čak se i židovski, muslimanski i hinduski trgovci priključuju uskršnjoj povorci. Jedan indijski trgovac koji živi u Južnoafričkoj Republici objašnjava: “Muslimani i Hindusi ne vjeruju u Isusa, no ipak neki od njih sudjeluju u Uskrsu i prodaju vruća peciva u obliku križa i uskršnja jaja.”

Nedavno je Uskrs pridobio čak i politički aspekt, kao mogućnost za politički protest.

Brazilci su pronašli jednu novu uskršnju žrtvu po kojoj će udarati. Dok su u prošlosti udarali po jednoj lutki koja je predstavljala Judu Iškariota koji je izdao Isusa, mladi sada udaraju po lutki koja nosi etiketu “Inflacija.”

Međutim, nevjerojatno je to što svi ovi različiti običaji, tradicije i postupci, kako se vjeruje, služe jednoj zajedničkoj svrsi — proslavljenju uskrsnulog Isusa Krista. No, da li oni zaista služe toj svrsi? I odakle potječu ti običaji?

[Slika na stranici 20]

Proslava na brdu Moria