Biblijsko gledište o seksu

ZA MNOGE je iskrene katolike svaka pomisao da je Marija imala spolne odnose sa svojim mužem Josipom nepojmljiva i šokirajuća. Razlog je gledište njihove crkve o seksu koje daje prosječnom katoliku utisak da osobe koje imaju spolne odnose, pa čak i u braku, ne mogu biti svete. Jesu li brak i svetost nespojivi? Što kaže Biblija?

U starom je Izraelu Bog zahtijevao od svećenika da budu sveti, te su usprkos braka bili prikladni za službu (3. Mojsijeva 21:6, 7, 13). U kršćanskoj skupštini je Petar, na kojeg Katolička crkva gleda kao na prvog papu, bio oženjen, kao uostalom i većina apostola (Matej 8:14; 1. Korinćanima 9:5). Unutar kršćanske skupštine nadglednik (“biskup” u The Catholic Douay Version) je mogao biti “jedne žene muž” (1. Timoteju 3:2). I starješine (svećenici u katoličkom prijevodu) su mogli biti oženjeni (Titu 1:5-8). U stvari su svi vjerni kršćani prvog stoljeća bili “izabrani Božji, sveti i ljubljeni”, a mnogi od njih bili su u braku (Kološanima 3:12, 18-21). Bilo bi besmisleno tvrditi da su ti brakovi bili bez seksa, što bi bilo u direktnoj suprotnosti s apostolskim savjetom danim u 1. Korinćanima 7:2-5.

Dakle, prema Bibliji brak i svetost nisu nespojivi. Zar bi Bog govorio o sebi kao o “mužu” kršćanske crkve, ako bi bilo nešto nečisto u bračnim odnosima? (Izaija 54:5; 62:4, 5; Efežanima 5:23-32; Otkrivenje 19:7; 21:2, 9).

Stoga ne moramo imati grižnju savjesti prihvaćajući jasno razumljivo biblijsko svjedočanstvo da je nakon po djevici rođenog Isusa, Josip provodio normalni bračni život s Marijom, dajući joj ostale sinove i kćeri. To su bila Isusova tjelesna polubraća i polusestre, jer ih je Marija rodila (Matej 1:24, 25; Marko 3:31). To nas ne spriječava da ljubimo i poštujemo Mariju kao svetu ženu, kao što ni Sarino rođenje Izaka nije spriječilo Petra da je svrsta među “svete žene” starog doba (1. Petrova 3:5-7; Jevrejima 11:11, 12).

Razvod i kontracepcija

Katolička je crkva u pravu što odvraća od razvoda i što osuđuje pobačaj. Ali da li se ona oslanja na Bibliju kada potpuno odbacuje razvod i kada tvrdi da “svaki spolni odnos mora biti namijenjen začeću novog života”? (Humanae Vitae).

Prvobitno je Jehova Bog uspostavio brak kao trajnu vezu između muža i žene (1. Mojsijeva 2:22-24). Isus je obnovio to pravilo unutar kršćanske skupštine navodeći: “Što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.” Također je dodao: “Ako tko pusti ženu osim za kurvarstvo i oženi se drugom, čini preljubu” (Matej 19:4-6, 9; 5:32).

Biblija dakle govori da je bračna nevjernost pravomoćan osnov za rastavu, u stvari jedini valjani razlog. Katolička crkva nije učinila ništa dobra za sebe, a niti za milijune svojih članova što je bila stroža od Svetog pisma. Komentirajući rezultate takvih nastojanja kroz povijest, The New Encyclopedia Britannica kaže: “Kruta monogamija bila je povezana s uobičajenim i rasprostranjenim dopuštanjem brakolomstva na što je Rimokatolička crkva gledala mnogo tolerantnije nego na razvod.”

Što se tiče kontrole rađanja, vodeći katolički teolog, Augustin (354-430) je smatrao seksualne odnose, čak i u braku, grešnim ako se učini bilo što u vezi spriječavanja začeća. To je manje ili više stajalište Katoličke crkve, kojeg je izložio papa Pavao VI u svojoj papskoj enciklici Humanae Vitae 1968, a koju je potvrdio papa Ivan Pavao II. To je prouzročilo mnogo nevolja iskrenim katolicima. Biblija ne zabranjuje kontracepciju; o toj stvari ništa ne govori.

S druge strane, Biblija ne odobrava abortus kako to pokazuju citati iz 2. Mojsijeve 20:13 i 21:22, 23. To također uključuje metode kontrole rađanja koje imaju učinak na već začeti zametak, što je jednako ubijanju osobe čiji razvoj je tek počeo. Osim toga, Biblija prepušta stvar planiranja obitelji na savjest svakog kršćanskog para. U nastojanju da potkrijepi svoj stav u vezi kontrole rađanja Rim je išao “iznad od onoga što je zapisano” u Božjoj riječi (1. Korinćanima 4:6, The American Bible, Katolički prijevod).

Biblija i celibat

Premda, kao što smo vidjeli ranije, obavezni celibat nije biblijski zahtjev, Biblija govori o dobrovoljnom samaštvu. Isus je objašnjavao: “Neki ljudi su nesposobni za seksualne aktivnosti od rođenja; nekima je to namjerno učinjeno; a ima i onih koji su se dobrovoljno odrekli seksa zbog Božjeg kraljevstva. Tko može neka prihvati to opredjeljenje” (Matej 19:12, NAB). Iz ovih je riječi vidljivo da Isus nije rekao da je celibat bio obavezan, naprotiv, kao što smo već prije zapazili, neki od apostola bili su oženjeni (Marko 1:29, 30; 1. Korinćanima 9:5).

I apostol Pavao govori o dobrovoljnom samaštvu za kršćanske muževe i žene, te objašnjava: “Nemam želju da vam namećem ograničenja, nego želim unaprijediti ono što je dobro, što će vam pomoći da se potpuno posvetite Bogu” (1. Korinćanima 7:8, 35, 38, 40, NAB). Potpuno je razumljivo da je s biblijskog stanovišta samaštvo dar koji kršćani, oba spola, mogu razvijati u nastojanju da bi se posvetili što bolje i slobodnije Božjoj službi. Za to nije potreban zavjet niti ičiji pritisak (1. Korinćanima 7:28, 36).

Nasuprot tome, obavezan bi celibat mogao biti znak otpada, kao što čitamo u 1. Timoteju 4:1-3: “Duh jasno govori da će se u posljednja vremena neki okrenuti od vjere, te će obraćati pažnju prevarnim duhovima i demonskim naukama licemjernih lažljivaca — ljudi okorjele savjesti koji zabranjuju ženidbu” (NAB).

Drži se biblijskog gledišta

Istraživanje katoličkih priručnika pokazuje da su katoličke nauke i nastojanja u stvarima koje se tiču seksa duboko ukorijenjene u mističnim poganskim religijama. Rezultati su obezvrijeđenje braka, stvaranje osjećaja krivnje u stvarima koje se tiču seksa, i nametanje teškoća mnogim iskrenim katolicima.

Biblija s druge strane pokazuje da je brak častan, a da spolni odnosi unutar bračne zajednice ne sprečavaju kršćane i kršćanke da budu sveti u Božjim očima. Također otkriva da dobrovoljno samaštvo može biti nagrađujuće ako se vrijeme i energija iskoristi u Božjoj službi.

Nadamo se da će ovaj kratki pregled stvari koje se tiču seksa biti pomoć za razmišljanje katolicima, a i drugima koji su bili u nedoumici, možda čak i patili zbog strogog naučavanja koje nas vraća drevnim babilonskim misterijama. Mnogi stručnjaci se slažu da to nisu biblijske nauke. Ako nauke neke vjerske zajednice nisu u skladu s Pismom, bogobojazne osobe se ne plaše neslaganja s njima. Sve takve osobe su ohrabrene da ispitaju crkvena vjerovanja u svjetlu Božje riječi imajući na umu Isusovo zasiguranje: “Ako živite u skladu s mojom naukom, vi ste uistinu moji učenici; tada ćete upoznati istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:31, 32, NAB).

[Slika na stranici 15]

Želiš li propovijedati Božju riječ, ne trebaš držati celibat. Apostol Petar je na primjer bio oženjen