Neprihvaćanje vizije
“DRUŠTVO naroda postoji, ali kakovim će se pokazati? Kao istina ili kao prijevara?” To je pitanje postavio britanski diplomat u Društvu naroda Lord Robert Cecil. Mnogi su, doduše, bili navedeni na mišljenje da će Društvo naroda zajamčiti mir, no bilo je ljudi koji su izražavali sumnju u to.
Glasoviti engleski pisac Jerome K. Jerome je pisao: “Društvo naroda je došlo mrtvo na svijet. ... Njegovi nas kumovi ... zovu na krštenje. ... Oni se nadaju novom Mesiji. Uvjereni su u to da ga mogu uskrsnuti iz mrtvih velikom galamom i mnogim klečanjem.” U londonskom Standardu moglo se pročitati: “Društvo naroda u koje nitko ne vjeruje, no kome svi iskazuju poštovanje ustima, jest prijevara, vrlo opasna prijevara.”
Odstupajući glas
Svećenstvo je kako je već bilo spomenuto, pozdravilo osnivanje Društva naroda. No, dok mu je ono povlađivalo, Kula Stražara (engl.) od svibnja 1920. jasno ga je ožigosala: “Nadaleko i na široko se objavljuje da je ono (Društvo naroda) najveći osloboditelj čovječanstva ... Ali, ono mora propasti.”
Zašto je Društvo naroda bilo osuđeno na propast? Zar iz čisto političkih razloga, zato jer mu nisu pristupile SAD? Ne, Jehovini svjedoci su smatrali Društvo naroda samo međuigrom pred skrivenim razlogom jedne daleko veće drame — univerzalnog sukoba između suverenog gospodina Jehove i uzročnika univerzalne pobune, sotone (Job, poglavlje 1 i 2; Ivan 8:44). Stoga je Društvo naroda, zastupano od političara i slavljeno od svećenstva, bilo u stvarnosti sotonino tobožnje rješenje, kojim je želio odvratiti pažnju od jedinog pravog rješenja problema čovječanstva — od Božjeg kraljevstva u rukama Krista. S Božjeg stajališta Društvo naroda je uistinu bilo “prijevara” i “laž”. (Usporedi Psalam 2.)
Stoga je u prednje citiranoj Kuli Stražari pisalo dalje: “Čak da SAD nisu odbile Društvo naroda, nego da su mu pristupile poput ostalih država, ono ne bi postiglo svoj cilj, jer je ljudsko djelo, koje su oblikovali sebični ljudi i jer se protivi Božjim putevima.”
Na kongresu Jehovinih svjedoka u Cedar Point (Ohio) održanom 10. rujna 1922. bilo je ono još jasnije osuđeno. U jednoj javnoj Rezoluciji je rečeno:
“Sve međunarodne konferencije i dogovori zajedno s Društvom naroda i svim sličnim savezima moraju zatajiti, jer je Bog tako odlučio.”
U istoj je Rezoluciji bilo ožigosano svećenstvo zbog toga što je pružilo podršku Društvu naroda: “Svećenstvo je odbacilo Gospodina i njegovo Kraljevstvo, pokazavši svoju nevjeru time što se dobrovoljno povezalo sa sotonskom organizacijom, što je drska čela, prezrevši u potpunosti riječi Isusa i njegovih apostola, objavilo svijetu da je Društvo naroda politički izraz Božjeg kraljevstva na zemlji.”
Zašto su Jehovini svjedoci već tako rano zauzeli odlučno stanovište protiv Društva naroda? Zato jer su proučavajući Bibliju zaključili “da godina 1914. obilježava zakonski svršetak starog svijeta, kad je Krist kao pravovaljani kralj preuzeo vlast;
Da je Gospodin Isus Krist sada prisutan, iako nevidljiv za ljude, da je uspostavio svoje Kraljevstvo za koje je učio moliti svoje učenike” (Matej 6:9, 10).
Stoga su Jehovini svjedoci vidjeli u Društvu naroda od ljudi oživotvoreni nadomjestak za Božje kraljevstvo, a kao takovo ono je moralo promašiti (Jeremija 10:23; Danijel 2:44). A što se uistinu dogodilo s Društvom naroda Woodrowa Wilsona? Odgovor nalazimo u pregledu događaja od 1920. do 1946. godine.
[Slika na stranici 7]
Nade svijeta bile su upravljene u Društvo naroda u Ženevi, Švicarska