Pogled u svijet

Svjedoci pohvaljeni

● “Ja nisam Jehovin svjedok”, pisala je neka čitateljica časopisu Plain Dealer u Cleveland-u (SAD), “ali osjetila sam se ponukanom reći nešto o novoj Kraljevskoj dvorani u Lyndhurstu. U četvrtak, 20. svibnja prolazila sam pored gotovo praznog zemljišta na uglu Ridgeburyboulevard/Richmondstrasse.

U nedjelju, 22. svibnja krenula sam tamo s namjerom da vidim što se događa s tim na veliko najavljivanim građevinskim čudom. Ono što sam ugledala, ganulo me je do suza. Tog ranog jutra — bilo je oblačno, a povremeno je padala i kiša — stotine ljudi marljivo je sudjelovalo na završnim radovima novog doma obožavanja. Velik broj tih ljudi prevalio je mnogo, mnogo milja, a možda neće nikada više doći ovamo.

Završeno djelo nije jednostavno samo nova Kraljevska dvorana, nego mjesto obožavanja sagrađeno zaista u ljubavi i bratstvu. Te ljude treba pohvaliti. Nije li to ono što bi religija morala prouzročiti?”

Tu 15 x 22 metra veliku zgradu s vrtom i travnjakom, koju je za 36 sati u potpunosti završilo oko 500 dobrovoljnih pomagača, Jehovinih svjedoka iz 5 saveznih država, koristit će dvije mjesne skupštine Svjedoka. Njihov prvi sastanak u toj novosagrađenoj dvorani održan je tog nedjeljnog popodneva.

Zar nema novaca za crkve?

● Budući da je njihovo korištenje navodno preskupo, “sve se više prodaju crkve u gusto naseljenim stambenim četvrtima”, moglo se pročitati u Heidelberger Nachrichten. Jedan od predsjedavajućih evanđelističkog udruženja u Berlinu, dr Klaus Motschmann, naziva to “jedinstvenim skandalom u povijesti Berlina” i predlaže da se “milijunski prilozi za financiranje žestoko osporavanih političko-teoloških aktivnosti evanđelističkih studentskih općina, zatim crkvenog obrazovnog programa i pravnih poslova, radije usmjere za pokriće manjka novca potrebnog za održavanje crkava”. Nevjerni “pastiri” kršćanstva daju očito prednost svemu mogućem, samo ne svom neposrednom pastirskom djelu. (Usporedi Jeremija 23:2.)

Utjecaj “službe Božje”

● Kakav se “moralni” utjecaj pripisuje “službi Božjoj” i video igrama u slučaju rata, proizlazi između ostalog iz jedne studije američke vojske, sačinjene za potrebe novih vojnih planova. “U svakom sukobu ulaže se vrhunska tehnologija ne samo u vojnu tehniku, nego i za jačanje morala trupa — kroz Božju službu posredstvom videa”, moglo se pročitati u Frankfurter Allgemeinen Zeitung od 16. kolovoza 1983., stranica 3. “U prekidima borbi vojnicima je moguće premostiti dosadu uz pomoć video igara iz prijenosnih aparata s vlastitim izvorom energije. Mnoge komercijalne video igre imaju vojne teme, pri čemu je uloga igrača razaranje pokretnih ciljeva”. I nehotice postavljamo pitanje jesu li korisnici tih ratnih video igara već sada u mirnodopskom razdoblju svjesni kakvom se utjecaju izlažu?