Hoće li nenasilje ikada postati stvarnošću na cijeloj Zemlji?

“DANAS se radi samo još o preživljavanju”, rekla je žena u prenatrpanom vlaku za Bombay. Gledala je kroz prozor, promatrajući kilometrima dugačku neuglednu koloniju baraka, koje je nemilosrdno prao prolom oblaka. “Ljudi su danas izgubili svaku predodžbu o vrijednosti”, nastavila je. “Svatko brine samo za sebe. Čak su tradicionalne vrijednosti izgubile svaki značaj.”

Njene se riječi odnose na život milijuna koji žive bez čvrstog sistema vrijednosti. Bogati kao i siromašni ne osvrću se više na naslijeđena moralna mjerila, jer ih smatraju nedjelotvornima ili previše sputavajućima u ovo naše moderno doba. Drže se zakona svoga ja: “Ja moram preživjeti”, ili “Moram si priuštiti sve što je moguće”.

Pomanjkanje svakog stabilnog mjerila izazvalo je u mnogima očajavanje ili čak gnjev. U našem svijetu punom nasilja samoobrana postaje opće raširenom strategijom. No, budući da mnogi smatraju kako je napad najbolja obrana dolazi do surovosti — do surovih postupaka i surovih izjava — što opet rađa surovost.

“Kritična vremena”

Stvoritelj čovjeka prorekao je to vrijeme — vrijeme u koje će ljudi odbijati sva od Boga postavljena mjerila vrijednosti, i stoga postati potpuno nestalni. Posljedice toga opisao je pred skoro 2 000 godina jedan mudar čovjek: “Spoznaj, da će u posljednje dane nastupiti kritična vremena s kojima će se teško izlaziti na kraj. Jer će ljudi postati samoljubivi, ljubitelji novca, umišljeni, oholi, opadači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, nelojalni, ... koji imaju oblik predanosti Bogu, no koji su se pokazali krivima u pogledu njegove sile” (2. Timoteju 3:1-5, NS).

Zar ne vidimo svakodnevno kako se obistinjuju te riječi? Nije li svijet postao za mnoge odbijajuće mjesto, gdje su ljudi tako “neljubazni”? Ljudi se kvare tjelesno i duševno, a ljudsko se dostojanstvo gazi nogama. Normalna prijaznost je danas, u ovo vrijeme egocentričnog razmišljanja, tako rijetka da osobe koje tako postupaju često izgledaju čudnima.

Može li se ta situacija bilo kako promijeniti? Postoji li neka sila ili moć, koja bi mogla osloboditi srca ljudi od naginjanja k nasilju? Postoji li jaka motivacija za promjenu?

Preodgajanje srca

Kaže se da je cilj svakog odgoja razvitak osobnosti, a mogli bismo dodati i razvitak predodžbe o vrijednostima. Da nenasilje ne bi ostalo samo frazom ili ograničenom uzrečicom, trebalo bi preodgojiti ljude u cijelom svijetu, tako da bi naučili uistinu ljubiti Boga i svoje bližnje. Taj odgoj treba djelovati ne samo na analizirajući razum, nego — što je još važnije — mora utjecati i na srce kao središte motivacije.

Tko bi nas u ova kritična vremena mogao voditi na taj način? Tko nas može opremiti mjerilima vrijednosti, koja će nam omogućiti da ustrajemo, da budemo puni nade i ne suviše zdvojni? Tko može utjecati na naše srce i usaditi u nj miroljubivost i dobrotu umjesto borbenosti i mržnje?

Iz povijesti znamo da nema čovjeka doraslog tom zadatku. Stoga ćemo se kratko osvrnuti na ono što je ostarjeli i poštovani čovjek Mojsije napisao o našem Stvoritelju, Jehovi Bogu: “Jer, Jahvino ću ime uznositi, a vi, Boga našeg veličajte! On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi”. Dakle, Bog je ne samo pravedan i savršen, nego je također i vjeran (5. Mojsijeva 32:3, 4, ST).

U staro vrijeme napisao je kralj David: “Zakon je Jehovin savršen, krijepi dušu, svjedočanstvo je Jehovino vjerno, daje mudrost nevještome. Naredbe su Jehovine pravedne, vesele srce. Zapovijed je Jehovina svjetla, prosvjetljuje oči” (Psalam 19:7, 8). Da, Jehovini zakoni i naredbe mogu prodrijeti u srce i prouzročiti da počnemo drugačije razmišljati i drugačije postupati. Osobe sklone nasilju postaju miroljubive i dobre.

Tko su miroljubivi?

Pred skoro dvije tisuće godina rekao je Isus Krist, najljubazniji učitelj svih vremena svojim slušaocima okupljenima na jednoj gori: “Sretni su oni koji imaju blagu narav, jer će naslijediti Zemlju. ... Sretni su oni koji mir grade, jer će se sinovi Božji nazvati” (Matej 5:5-9, NS). Postoji li danas neki blagi i miroljubivi narod? To sigurno ne može biti ratoborno kršćanstvo.

Danas ima diljem cijelog svijeta ljudi svih nacionalnosti koji su napustili filozofiju primjene nasilja, uvaživši od Boga postavljene norme. Njihova su srca bila dirnuta i spremno su prihvatili poziv: “Hajde, uziđimo na goru Jehovinu, ... on će nas naučiti svojim putevima, a mi ćemo hoditi njegovim stazama. ... On će biti sudac narodima i pošteno će postaviti stvari s obzirom na mnoge narode. I oni će trebati prekovati svoje mačeve u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizati mača protiv naroda, niti se više učiti ratovanju.” Prema tom proročanstvu “u posljednjem dijelu dana” oblikovat će se jedan narod nenasilja. Tko je taj narod? (Izaija 2:2-4, NS).

Riječ je o Jehovinim svjedocima; u cijelom svijetu njihov se broj penje na milijune. Vjerojatno ima Jehovinih svjedoka i u mjestu gdje ti živiš. Oni su miroljubivi ljudi koji idu od kuće do kuće i upoznavaju ljude s Jehovinim pravednim putevima. Odbijaju uzeti oružje, bez obzira u kojoj zemlji živjeli. Ne sudjeluju u politici, niti primjenjuju nasilje. Nastupaju za Božju kraljevsku vladavinu pod Kristom, videći u tome jedino rješenje svih nevolja, koje snalaze ljude. Uvjereni su da će Božje Kraljevstvo uskoro istrijebiti sa Zemlje svako nasilje i sve koji čine zlo. Svojim životom dokazuju da nenasilje nije samo ideal, nego da je realnost (Danijel 2:44; Otkrivenje 21:3, 4).

Jehovini svjedoci znaju da u Bibliji piše: “Bog nije pristran ... nego mu se dopada iz svakog naroda čovjek koji ga se boji i pravedno postupa” (Djela apostolska 10:34, 35, NS). Stoga oni poštuju ljudsko dostojanstvo svake osobe — čovjeka, žene ili djeteta — sasvim svejedno kojem sloju društva pripadao ili koje je boje kože. Njihovo bratstvo nije podijeljeno u klase ili kaste.

Čezneš li za pravdom?

A kako je s tobom? Jesi li diskriminiran? Je li tvoje srce ogorčeno zbog nepravde koju vidiš oko sebe, ili je sam moraš podnositi? ‘Tuguješ li i plačeš zbog gnusoba’ koje su učinjene u ime religije? Ako da, mi ti jamčimo da Bog pozna tvoje potrebe (Ezehijel 9:4).

Psalmist je napisao pod božanskim nadahnućem: “Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni”. Jesi li spreman da Jehova pripremi sada tvoje srce za novi sustav stvari u kojem neće biti nasilja? Ako jesi, onda ti preporučamo da stupiš u vezu s izdavačem ovog časopisa ili s nekim Jehovinim svjedokom. On će se radovati da ti može pomoći razumjeti kako će Božje Kraljevstvo uskoro nenasilje učiniti stvarnošću diljem cijelog svijeta (Psalam 10:17, ST).

[Okvir i slika na stranicama 17 i 18]

Nedodirljiva priča o svome životu

Rukhmani ima 40 godina, govori marathi jezikom. Na jednom od trgova Bombaya ona prodaje povrće.

“Roditelji su mi bili Hindusi”, priča ona. “Pripadali smo Harijancima (djeca boga Višne), a to su u očima Hindusa ljudi niže klase. Kao mala djevojčica nisam mogla razumjeti zašto se ne smijem igrati s ostalim jednako marljivim djevojčicama. Otac mi je objasnio da mi pripadamo kasti nižoj od njihove. Bila sam duboko povrijeđena, jer smo i u školi Harijanaca morali sjediti u odijeljenim klupama. Ostali učenici nisu se udostojali niti da nas pogledaju, niti su razgovarali s nama. Nismo smjeli ući u hinduski templ, niti uzimati vodu iz bunara koji je pripadao hindusu više kaste. Bili smo nedodirljivi, radi čega smo moji rođaci i ja jako patili.”

Ruhkmani i njeni rođaci počinju slijediti hinduskog reformatora imenom dr Ambedkar, nadajući se da će im tada biti bolje. Godine 1956. pozvao je on sve Harijance da pristupe budizmu. Ali, Rukhmani nije bila sretna niti nakon svog obraćenja. Zašto? Ona priča: “Hindusi i budisti važe kao jednakopravni, ali u praksi nije bilo tako. Mi se nismo smjeli udati za Hindusa, jer nas se još uvijek smatralo pripadnicima niže klase.”

Tijekom vremena Rukhmani je okrenula leđa budizmu i počela je obožavati umrlog dr. Ambedkara. Bila je zbunjena i duboko ožalošćena. “Počela sam obožavati čovjeka. Svaki dan sam kupovala girlande za njegovu sliku i molila se pred njom”. Je li to usrećilo Rukhmani? “Ne. Bila sam nesretna, bez nade u budućnost. Tražila sam ispravno vodstvo u životu, ali ga nisam mogla naći.”

Jednog dana posjetila nas je susjeda, koja nam je ponudila brošuru pod naslovom Postoji li Bog koji se brine za nas? Objasnila je da pripada jednoj čistoj organizaciji ljudi koji obožavaju pravog Boga Jehovu. Ta me je vijest interesirala i tako sam počela proučavati ovu brošuru, koja se temeljila na Bibliji. To je u potpunosti promijenilo moje shvaćanje života. Odstranila sam sliku Bude i fotografije dr. Ambedkara, a počela sam posjećivati sastanke Jehovinih svjedoka u Kraljevskoj dvorani. Jedva da bi mogla opisati kako mi je bilo pri duši kada sam iznosila pred slušaocima svoje prvo petminutno biblijsko svjedočanstvo. Ja, nedodirljiva svjedočila sam u skupštini Jehovinih svjedoka!”

Što se Rukhmani svidjelo kod Jehovinih svjedoka? “Ono što me je privuklo bila je ljubav i njihovo jedinstvo”, odgovorila je. “U njihovoj vjeri nema kasta. To je za mene bilo posebno važno, jer sam godinama trpjela od diskriminacijea kasta. Kod svjedoka nisam više nedodirljiva, nego sestra. Svaki se dan radujem da sam upoznala dobrog Boga Jehovu”.

[Bilješka]

[Slika na stranici 16]

Uskoro će nasilje, nepravda i siromaštvo zauvijek pripadati prošlosti