Bog — naš otac i naša majka?

“LJUBITE SVOJE NEPRIJATELJE i molite se za one koji vas progone, kako biste postali djeca [Boga, svoje majke i] svog oca nebeskog”. Jesi li ogorčen ovakvim prijevodom Isusovih riječi? On potječe iz djela The Inclusive Language Lecrionary, jednog novog prijevoda dijelova Biblije, koje je pred kratkim izdao Nacionalni savez crkava u SAD (Matej 5:44, 45).

To je prijevod posebne vrste. U New York Times moglo se pročitati kako mu je namjera “izbaciti muški jezik i metafore, što je prevladavalo u ranijim prijevodima Biblije”. Zašto? “Kad je jezik Biblije isključivo muškog roda, žene se osjećaju pogaženima”, rekla je teolog dr Susan B. Thistlethwaithe, prema Timesu (Tajmsu).

Kao posljedica toga Božji “jedinorođeni Sin” postaje “Božjim jedinim djetetom”. Umjesto upotrebe zamjenice “on” ponavlja se riječ Bog. Na sličan način nastaje iz “Sina čovječjeg”, “čovječji” (Ivan 3:13, 16). Isus nije izliječio “čovjeka”, nego “osobu koja je bila slijepa od rođenja” (Ivan 9:1).

Ipak, možda je najupadljivija promjena pozivanje na Boga kao na “majku i oca”, što je razvidno iz uvodnog stavka. Zašto tako oslovljavati Boga? Prema izvještaju iz Times-a, objašnjenje glasi: “Upotrebljavamo li izraz ‘otac’ kao metaforu za Boga, tada pripisujemo Bogu spolnost, za što nema opravdanja kad se temeljito proučava Biblija. Također se kaže da se time daje prednost muški orijentiranoj teologiji.” Je li to jasno?

Priznajemo, Bog nije nikakav čovjek u uobičajenom smislu riječi, no ako ga nazovemo “majka i otac”, to sa sigurnošću posreduje misao da je Bog dvospolac. Isus je nesumnjivo bio muškarac u vrijeme svog zemaljskog postojanja. Prema tome, ništa se ne mijenja ako izbjegavamo upotrebljavati za njega riječ “on”. Ali, kad se vratio na nebo, niti on nije više bio muškarac u uobičajenom smislu riječi (1. Korinćanima 15:50; 1. Petrova 3:18).

Bez obzira na sve to, izvorni pisci Biblije uvijek su se osvrtali na Boga upotrebljavajući riječ “on”. Za njega se uvijek upotrebljavaju muški pojmovi, primjerice “naš otac” (Matej 6:9). Bilo da se radilo o Isusovom zemaljskom ili nebeskom postojanju, uvijek se upotrebljavala riječ “on”, pri čemu se često pojavljivao u muškoj ulozi, primjerice kao poglavar svoje skupštine, te kao “knez mira” (ne “kneginja mira”) (Izaija 9:6, 2. Kor. 11:2).

Apostol Pavao je rekao: “Sve je Pismo od Boga nadahnuto” (2. Tim. 3:16). Dakle, Biblija je pod Božjim nadahnućem bila napisana baš na taj način. Njegova je volja da ga se oslovljava sa “naš oče”, a ne “naša majka i naš otac”. Sigurno je da nijedan prevodilac nema pravo sakrivati to, samo zato da bi uzeo u obzir u 20. stoljeću prevladavajuću predrasudu.

Sadrži li Biblija “muški orijentiranu teologiju”? Nikako ne. Naprotiv, brižljivo proučavanje Biblije otkriva nepristranu pripremu spasenja, u kojoj žene sigurno nisu “pogažene”. U vezi Kristova tijela, Pavao je primjerice pisao: “Nema tu više ni Židova, ni Grka, nema više ni roba, ni slobodnjaka, nema više ni muškog ni ženskog” (Galaćanima 3:28, ST).

Točno je da prema Bibliji muž treba biti ženin poglavar, posebno u kršćanskoj skupštini i u obitelji (1. Korinćanima 11:3). Možda neki modernisti osjećaju nesklonost prema toj nauci; ali ona je dio nadahnute Riječi Božje. Ne bi li se iskreni kršćani, muževi i žene — umjesto da pokušavaju odbaciti tu nauku preinačavanjem Biblije — trebali potanko pozabaviti temeljnim načelom vodstva po poglavaru, da bi naučili kako treba slijediti Isusov savršeni primjer u korist oba spola? Na taj način će izbjeći prijestup preinačavanja Riječi Božje (Otkrivenje 22:18, 19). Osim toga, time pokazuju da se daju voditi Božjom, a ne ljudskom mudrošću (1. Korinćanima 2:6; 3:19).