Hoće li čovjek pobijediti u borbi protiv insekata?

RAT! Kad čujemo tu riječ odmah se uznemirimo. Misliti na stalni, trajni rat može djelovati vrlo deprimirajuće. Ipak, mi znamo da je takav rat u toku. Sporni predmet: radi se o preživljavanju obiju strana — vodi se borba za dragocjene živežne namirnice, koje su i jednoj i drugoj strani potrebne za preživljavanje.

Neki govore o uništavajućem ratu — ili “oni” ili “mi”. Ipak, nije tako. Svijet bi bez insekata izgledao vrlo žalosno, jer čovjeku su za oprašivanje biljnog svijeta potrebne pčele, neke muhe, leptiri, ose, kukci, mravi i moljci. O njima ovise neki poljski i vrtni plodovi. Bez insekata ne bi bilo jabuka, grožđa, niti djeteline. Također bi bio znatno manji prinos nekih drugih korisnih biljaka. Insekti opskrbljuju čovjeka medom, voskom, svilom, bojama i šelakom.

Mnoge ptice pjevice koje raduju ljude, prehranjuju se gotovo isključivo insektima. Neki su insekti vrlo korisni, jer sprečavaju rast korova. Drugi, koji ispunjavaju važne zadatke strvinara doprinose poroznosti i plodnosti tla, odstranjujući otpad. U mnogim dijelovima svijeta služe stanovništvu za hranu. U Mojsijevom zakonu spominju se neki insekti dozvoljeni za hranu, a njima se prehranjivao Ivan Krstitelj dok je boravio u pustinji (3. Mojsijeva 11:22; Matej 3:4). Ipak, iz njihovih redova dolaze neki, koji gledano s ljudskog stanovišta, ratuju s ljudima radi živežnih namirnica.

Iako su u usporedbi s ljudima vrlo mali, insekti se mogu postrojiti u čete ogromnih razmjera. Brojčani odnos svih insekata prema ljudima je oko 250 milijuna prema 1. Što se tiče težine nadmašuju čovjeka u odnosu 12 prema 1. Iz jedne procjene proizlazi da danas ima na zemlji 800 000 različitih insekata. Ukupni broj pojedinih insekata penje se do astronomskih brojaka, prelazeći našu sposobnost predočavanja. Na sreću, samo neznatni broj svih insekata na Zemlji — manje od jedan posto — nanosi štetu ljudima, boreći se s čovjekom za živežne namirnice, šume i sirovine.

Svaki bi im vojskovođa mogao biti zavidan na njihovoj ratnoj taktici. Kao stručnjaci za iznenađenja prodiru iznenada — kao preko noći — i to u velikom broju. Borbene linije postavljaju usred zaliha živežnih namirnica, koje bi mogle zaštititi čovjeka, dovodeći ga time pred teško pitanje, kako da jedno uništi, a drugo istovremeno sačuva. Njihova podzemna i nevidljiva taktika, u suradnji s tjelesnom veličinom omogućava im napad iz nepoznatog pravca, čime nanose velike štete.

Množe se u ogromnim količinama. Samo za tjedan dana nastaje novi naraštaj boraca, potpuno osposobljen, spreman za borbu. Mali su u borbi jednako vješti poput odraslih — mužjaci i ženke uključuju se u bojnu vrevu. Neke divizije prodiru u stanove ljudi, tu se ukopavaju a zatim napadaju, da bi smekšali neprijatelja i otrovali ga. Drugi su opet stručnjaci u vođenju bakteriološkog rata, jer šire zastrašujuće bolesti, kao što su malarija, žuta groznica, crna kuga, bolest spavanja itd. Čak kad ljudi otruju njihovo prebivalište, mogu se prilagoditi da bi nastavili živjeti i u takovoj sredini. Stoga rat traje već nezamislivo dugo.

Ranije je čovjek mogao samo čekati napade, nadajući se boljim vremenima. Faraon i Egipćani su jednostavno bili prisiljeni podnositi nevolje s komarcima, obadima i skakavcima, što je sve dolazilo od Boga. Kakvo je to samo bilo pustošenje, kad znamo da pustinjski skakavac s lakoćom proždere dnevno količinu bilja odgovarajuću njegovoj težini. Jednom je jato od 40 milijardi skakavaca prekrilo 1000 kvadratnih kilometara. Takvo jato može samo u jednom danu pojesti količinu hrane potrebnu za prehranjivanje 400 000 ljudi tijekom jedne godine! Ali, zašto insekti unatoč tom neumornom množenju, nisu još dobili bitku?

Međusobni rat

Čovjek može govoriti o sreći da se istovremeno vodi nepopustljiv rat među insektima. Kad to ne bi bio slučaj, za čovjeka ne bi postojala nikakva nada. Samo jedan ušenac može u svom kratkom životu proizvesti milijarde potomaka. Da to učine svi ušenci, za kratko bi vrijeme bio uništen sav biljni svijet na Zemlji.

Ali, u prirodi se održava ravnoteža. Postoje životinje koje se hrane insektima, zatim paraziti kao i razne bolesti, da ne spominjemo još i klimu, te druge prirodne činioce, koji ne dopuštaju armiji insekata da se pomakne. Neke biljke posjeduju prirodni obrambeni mehanizam. Crveni hrast s kojeg skidaju lišće gladni pauci, brani se kemijskim promjenama, koje čine nadomjestne listove bljutavima. U slučaju nevolje sa skakavcima u danima faraona, Jehova Bog je prouzročio jak vjetar, koji je odnio skakavce u Crveno more (2. Mojsijeva 10:12-19).

Čovjek radi na samouništenju

Sam čovjek remeti prirodnu ravnotežu, čime samo pojačava borbu. On je napustio razuman, u poljoprivredi utvrđeni red zasijavanja, koji sprečava štetočine da se ukopavaju, što osigurava otpornost biljaka prema toj gamadi, kao i bolestima. Umjesto toga posvetio se velikim monokulturama — sjetvi iste biljne vrste na velikim površinama. Uzgajanjem biljaka s većim prinosom i privlačnijim izgledom, gubi se veliki dio prirodne otpornosti prema štetočinama. Neke se biljke uvoze u druge zemije, a s njima dolaze i insekti, koji tu ne nailaze na prirodne neprijatelje, koji bi im onemogućili kretanje. Tako tim insektima biva odjednom omogućeno razmnožavanje u zastrašujućem omjeru. Borba izmiče kontroli, a insekti pobjeđuju!

Čovjek brzo poseže za traženjem novog oružja, nalazeći pomoć u umjetnim pesticidima. Primjenom tih kemijskih borbenih sredstava širokog djelovanja, počevši s DDT-om, uništene su velike količine insekata. Čovjek se ponadao konačnoj pobjedi. Znatno su povećani prinosi, nestalo je bolesti uzrokovanih insektima. Na pomolu je bila pobjeda, najavljivana s mnogo očekivanja.

Ali, u tom totalnom uništavajućem ratu čovjek je istovremeno uništavao neprijatelja i prijatelja. Jedan znanstvenik je s tim u vezi rekao sljedeće: “Uništavajući prirodne neprijatelje jednog nametnika, nasljeđujemo njihov posao”. Oslobođene prirodnih neprijatelja, štetočine se odjednom počinju razmnožavati u zastrašujućem omjeru. Ostali insekti, ranije posve beznačajni, priključuju se sada njihovim redovima, kao značajne štetočine. Iako se nastavlja s upotrebom još djelotvornijih kemikalija, insekti stvaraju nove grupe, polazeći u napad na neprijatelja. Neki su farmeri prskali svoje njive čak do 50 puta u sezoni, ali su unatoč tome izgubili pola žetve.

Ne samo da su kemikalije zatajile u uništavanju insekata, nego insekti postaju otporni na njih, neki se čak prehranjuju kemikalijama. Ta je otpornost prema pesticidima toliko djelotvorna, da nisu postignuti pozitivni rezultati čak niti u slučajevima kad su znanstvenici poprskali čitave kolonije sobnih muha velikim količinama DDT-a. Osim toga, ginu mnoge ptice potrebne u borbi protiv insekata, jer se hrane tako otrovanim insektima, sjemenjem i plodovima.

Otrovi se brzo šire dalje, uzrokujući trovanje riba, sprečavajući razmnožavanje ptica, što sve remeti ekološku ravnotežu. Osim toga, na taj način dospijevaju veće količine otrova u hranu i vodu namijenjenu ljudima. Dakle, krenulo je naopako s čovjekovim kemijskim oružjem. Oko 400 vrsta insekata otpornih na insekticide, nazvanih “super kukcima” postaju udarnom četom nove invazije insekata, doprinoseći većem širenju bolesti. I opet insekti dobivaju bitku.

Nova strategija kojom se služi čovjek

Čovjek je morao brzo potražiti drugu obrambenu liniju. Počeo je shvaćati koliko je važno točno poznavanje neprijatelja. To je uistinu vrlo teško obzirom na njegovu brojčanost, tjelesnu veličinu i životne navike. Ali, da bi došlo do obrata ratnih zbivanja u njegovu korist, bilo je bezuvjetno potrebno da bolje špijunira. Trebao je proučiti genetiku, biološke mogućnosti, ekologiju i ponašanje štetočina. Počeo je s temeljitim istraživanjem da bi saznao kako se prehranjuju i razmnožavaju, u kakvoj su uzajamnoj vezi faze njihova razmnožavanja sa stadijem sazrijevanja biljaka i sa životnim ciklusom neprijatelja insekata, te kako utječu na njih vremenske prilike, kao i vrijeme sađenja. Morao je čak točno istražiti koliko toga može količinski uništiti jedan insekt, da bi mogao utvrditi u kojem broju još ne nanose ozbiljnu štetu. Bilo je potrebno da dozna kada su najopasniji i kako ih je moguće raniti. Čovjek je morao ponovno uspostaviti prirodnu ravnotežu. Shvatio je da ne može uništavati sve bez razlike, jer je njegovo preživljavanje ipak ovisno o korisnim insektima.

Čovjek je također otkrio da se najbolja metoda ograničavanja gubitaka u žetvi, sastoji u podržavanju male populacije (malog broja) štetočina, kako bi i dalje poslužili za hranu svojim prirodnim neprijateljima, da isti ne bi izumrli. Naučio je da bi poljoprivreda bila bez insekata kako nerazumna, tako i nemoćna, jer bi u tom slučaju čovjek, doduše, dobio poneku bitku, ali bi izgubio rat.

Stoga je prešao na strategiju podnošenja insekata i držanja istih pod kontrolom, umjesto da ih istrebljiva. Izmišljena je strategija kombinirane kontrole štetočina. Da bi mogao predvidjeti ili otkriti štetočinu prije nego nanese štetu žetvi, postavljeni su rano upozoravajući sistemi, koji omogućuju poljoprivredniku da krene u napad, prije nego se neprijatelj pojavi u obliku napadajuće čete. U tu svrhu stoje mu na raspolaganju mnoge biološke kontrolne mjere: prirodni neprijatelji i paraziti, bolesti kojima podliježu štetočine, ili pak sterilni mužjaci.

U tu strategiju ubrajamo i vraćanje poljoprivrednika na izmjenično sijanje usjeva, zatim metodu sijanja u svrhu zagađivanja infiltracije i razmnožavanja štetočina, zatim sađenje biljaka otpornih na insekte, čak umetanje biljaka mamaca, koje sprečavaju neprijatelja u napadu na stvarnu, korisnu biljku. A pesticidi, atomske bombe čovječjeg načina ratovanja, služe danas kao zadnje utočište — samo u hitnim slučajevima, ali se i tada primjenjuju savjesno i u ograničenim količinama.

Kako danas teku ratna zbivanja?

Rat još dugo neće biti dobiven. Insekti proždiru još uvijek 40 posto svjetske žetve. “Mi nećemo nikada u potpunosti pobijediti”, rekao je entomologa David Pimentel “jer je diljem svijeta sve toliko prožeto insektima, da je apsolutno nemoguće zadržati ih podalje od korisnih biljaka i živežnih namirnica”. Potrebno je učiniti još mnogo toga u pravcu držanja kontrole nad insektima kao što su duhanski pupoljasti crv, afrička armijska glista, japanski kukac, pauk, žohar, termit, sobna muha i komarac. Spomenuli smo eto samo neke od štetočina, koje sve do danas napadaju poljoprivredu, okolinu koja nas okružuje, kao i ljudske nastambe.

Znanstvenici isprobavaju nova oružja: hormone koji sprečavaju normalni rast, feromone (“sexparfeme” insekata) koji ometaju parenje, uzročnike bolesti i tvari koje oduzimaju insektima potrebu za hranom. Ali, sve je to potrebno još temeljito ispitati, da bi se potvrdila njihova djelotvornost i bezopasnost po ljude. U međuvremenu još će se uvijek u velikoj mjeri koristiti kemijski pesticidi, jer mnogi daju prednost brzoj borbi sa štetočinama, pred polaganim biološkim metodama kontrole. No, znanstvenici se boje da će uskoro iscrpiti svoj kemijski arsenal, jer insekti postaju sve otpornijima.

Konačno rješenje neće doći od čovjeka nego od Boga, koji će jednim zahvatom osigurati primirje, čime će ponovno biti uspostavljena savršena ravnoteža. Uskoro, naime u Božjem pravednom novom uređenju, čovjek neće više nikada niti pomisliti na rat.

[Bilješka]

[Slika na stranici 21]

Pesticidi