Mladi pitaju...
Jesu li ljubavni romani bezazleno štivo?
“LJUBAVNE priče me prenose u jedan drugi svijet”, rekao je neki strastveni čitalac. “Kad se udubim u ljubavnu priču, postajem sasvim drugi čovjek, to mi pomaže u rješavanju problema.” To su prilično uobičajene izjave osoba koje gutaju ljubavne romane.
Neki tvrde da su ljubavne priče poput djelotvornog sredstva za jačanje kad je netko pod stresom. Omladina ih smatra bezazlenim, letimičnim pogledom u užitke odraslih, dok mnogima unose malo uzbuđenja u njihov jednolični život. Čitanje tih romana, koji su uglavnom kratki, a ne koštaju mnogo, postalo je za milijune ljudi navikom, koje uzbuđuje strasti. Procjenjuje se da samo u SAD ima 20 milijuna čitalaca, što je jednako broju gledalaca najomiljenijih televizijskih emisija. Spomenuti broj uključuje pretežno mlade ljude. No, zar da i ti čitaš takove priče? Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje, ispitajmo što nude neki od tih romana.
“I otada su živjeli sretnim životom”
Ljubavne su priče oduvijek oduševljavale svoje čitaoce. To je sasvim prirodno, jer je Bog u srce čovjeka i žene usadio želju za ljubavlju i brakom (1. Mojsijeva 1:27, 28; 2:23, 24). Stoga ne iznenađuje da se u romanima uglavnom opisuju ljubavne afere, što nije bezuvjetno za odbaciti. Neki se ljubavni romani ubrajaju čak u lijepu literaturu. No, budući da prema sadašnjoj normi ti stariji romani važe kao glupi, pisci našeg vremena smatraju, izgleda, unosnijim stvarati jednu novu vrstu tih romana. U nekima od njih još se uvijek koristi povijesni ili srednjevjekovni okvir, da bi radnja dobila na dramatičnosti i ugođaju. Drugi su opet pisani u suvremenom stilu i okviru. Ali, uz rijetke iznimke, ti se moderni ljubavni romani drže prilično predvidljive šeme. Junak i junakinja svladavaju ogromne zapreke, koje prijete ugroziti ljubavni odnos, koji si upravo krči put.
Junak je obično jak, grub muškarac, ispunjen samopouzdanjem. Za razliku od njega, junakinja je vjerojatno fina i ranjiva, često 10 ili 15 godina mlađa od junaka. Potrebna joj je njegova pažnja, kao potvrda njene ljepote i samosvijesti. Iako on često prezrivo postupa s njom, ona se osjeća neodoljivo privučenom k njemu. Već samo njegova prisutnost izaziva u njoj navalu krvi, izbacuje je iz ravnoteže, ometajući je u mislima i govoru.
Često se javlja i suparnik, kojemu unatoč njegove dobrote i obazrivosti ne uspijeva pobuditi zanimanje junakinje. Uz pomoć svojih zavodljivih draži ona pretvara svog stoičkog junaka u nježnog muškarca, koji joj sada otvoreno izjavljuje svoju doživotnu ljubav. I kad budu razriješene sve prijašnje sumnje, kad jedan drugome sve oproste, žene se ispunjeni srećom.
Prijevara
Sasvim je razumljivo da takove priče razgaljuju. Neki pisac primjećuje protiv “srednjevjekovnih” ljubavnih romana: “U radnjama tih romana temeljna je pretpostavka da je teško naći dobrog muža ..., a onaj koji je izgledao sumnjiv ... je zlikovac.” Bezosjećajno, bezrazložno ponašanje junaka, njegova junakinja opravdava slijedećim riječima: “Moj udvarač postupa loše sa mnom ne zato što je on loš, nego zato što je muškarac.” Ili: “Muškarci mogu biti mušičavi, cinični, podrugljivi i tirani, ali ipak pružaju ljubav i uzbuđenje”.
Mogu li takove sanjarske predodžbe zasjeniti tvoj pogled pred važnim svojstvima potrebnima za uspješan, trajni brak? Boni, koja je počela čitati ljubavne romane u starosti od 16 godina, sjeća se: “Uvijek sam čeznula za pristalim mladićem crne kose, stroga izgleda, koji bi me trebao uzbuditi.” Ona priznaje: “Kad sam izašla s mladićem koji me nije htio poljubiti i dirati, bio mi je dosadan, iako možda obazriv i prijazan. Željela sam osjetiti uzbuđenje, o kojem sam čitala u romanima.” Dakle, čitanjem ljubavnih romana moguće je zaljubiti se u nekoga tko je vrlo neprikladan za bračnog partnera. Potreba za “uzbuđenjem” može zasjeniti ono što je dotični u stvarnosti, u svojoj nutrini.
Boni je i nakon udaje nastavila s čitanjem ljubavnih priča. Ona kaže: “Imala sam lijep stan, dobru obitelj, ali me to nije zadovoljavalo. Željela sam doživjeti avanturu, uzbuđenje, draškanje — sve što se tako privlačno opisuje u romanima. Činilo mi se da u mom braku nešto nije u redu”. Ali, proučavajući Bibliju, Boni je shvatila da muž treba pružiti svojoj ženi više nego da samo privlačno djeluje na nju ili da je uzbudi. “Tako su muževi dužni ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa. Tko svoju ženu ljubi, ljubi samoga sebe. Bez sumnje, nitko nikada nije mrzio svoga tijela, naprotiv, hrani ga i njeguje” (Efežanima 5:28, 29, ST).
A što reći o utopijskom svršetku ljubavnih romana, o priprostom opisivanju čina pomirenja? To je sve više nego realno. Boni se sjeća: “Kad sam imala razmirice s mužem, oponašala sam junakinju u njenim spletkama, umjesto da stvar raspravim s mužem. Ako moj muž nije reagirao poput junaka, durila sam se”. Jedan pisac primjećuje da ti romani “zataškavaju ili zamračuju komplicirane društvene odnose ... pružajući ugodnu sliku izmjenične igre između muža i žene, dok je stvarnost zbunjujuća, promjenjiva i užasna”. Ne daje li Biblija ženama realniji i praktičniji savjet kad kaže: “Žene, pokoravajte se svojim muževima, kako dolikuje u Gospodinu”? (Kološanima 3:18).
Naglašavanje spolnosti
U časopisu Psychology Today iznosi se daljnji razlog zašto su ljubavni romani toliko obljubljeni. “Čitateljice žele saznati nešto o tome kakav odnos razvijaju druge žene prema svom spolnom partneru”. U članku čitamo dalje: “U nekoliko posljednjih godina čitateljice traže junakinje koje su neovisne i pune zahtjeva — u krevetu i općenito — a nakladnici su požurili udovoljiti njihovom traženju.”
Zanimljivo je da su ljubavne priče, koje su u pogledu spolnosti vrlo otvorene — pa stoga udaljene iz javnih biblioteka nekih gradova — najčitanije među tinejdžerima. Jesu li takovi romani štetni? Osamnaestogodišnja Karen objašnjava: “Knjige izazivaju u meni jake spolne osjećaje, pobuđuju znatiželju. Oduševljenje i duševno stanje u kojem se nalazi junakinja kad je junak strasno zagrli, pobuđuju u meni zahtjev za jednakim osjećajima. Kad sam izašla s mladićem, poželjela sam osjetiti sve to, što je dovelo do nemorala.” No, je li njen doživljaj bio nalik onome što doživi junakinja — onome o čemu je čitala i što si je u svojoj mašti predstavljala? Karen kaže: “Ti se osjećaji javljaju samo u piščevu duhu, oni nisu stvarni.”
Činjenica je da neki autori žele izazvati kod čitalaca maštanje o spolnosti. Neki nakladnik savjetuje autore ljubavnih romana: “Opisivanja u vezi spolnosti neka bace u središte strasti i erotske osjećaje izazvane poljupcima i milovanjem junaka”. Piscima se također govori da ljubavni romani moraju “uzbuditi čitaoca, dovesti ga u stanje napetosti, moraju snažno djelovati na nj u emocionalnom i putenom smislu.” Takova nam literatura očito ne može pomoći slijediti biblijski savjet: “Usmrtite, dakle, ono što je u vašem tijelu zemaljsko: bludnost, nečistoću, požudu, zle želje” (Kološanima 3:5, ST). “Usmrtite stoga udove svoga tijela, koji su na zemlji u vezi s bludništvom, nečistoćom, spolnim pohotama, štetnim požudama i pohlepama” (NS).
Izbor između dvije mogućnosti
Uzevši sve ovo u obzir mnogi će zaključiti da je najbolje ne čitati romane koji izazivaju štetne osjećaje ili bude nerealna očekivanja. Točno je, doduše, da je mnogima uspjelo čitanjem odstraniti životna opterećenja, ipak potrebno je biti izbirljiv pri izboru lektire. Mi smo u velikoj mjeri proizvod svoje okoline, a čitanjem stvaramo okolinu koja može dobro ili loše utjecati na naš život. Zašto da ne proširujemo svoj vidik čitanjem knjiga drugačije vrste, na primjer povijesnih ili naučnih knjiga? Biblija i biblijska literatura su gradivo koje se naročito isplati čitati.
Sjeti se da postoje i druge korisne mogućnosti za razonodu ili zabavljanje. Zašto da tvojim životom ovladaju pustolovne sanjarije? Biblija kaže: “Davanje ... raduje” (Djela apostolska 20:35, Biblija na današnjem Njemačkom). Dakle, nauči davati, pomažući drugima. Neki omladinac (Jehovin svjedok) koji je u jednom mjesecu utrošio 60 sati pomažući ljudima da upoznaju Boga, rekao je: “Bilo je to najljepše vrijeme u mom životu.” A kad je netko sretan, zaposlen i zadovoljan, je li onda potrebno da se čitanjem ljubavnih romana prenosi u neki drugi svijet?
[Slika na stranici 15]
Ljubavni romani mogu biti uzbudljivo gradivo, no posreduju li zdravo gledanje na ljubav i brak?