Neslane šale — jesu li doista smiješne?

NEKI je radnik radio na vanjskoj strani prozora jednog hotela na jedanaestom katu. Naravno, bio je propisno zaštićen sigurnosnim pojasom. Pozvao je nekog prijatelja u hotelu da dođe u sobu u kojoj je radio. Kad je dotični stupio u sobu i pogledao prema prozoru, ugledao je stravični prizor. Sigurnosni pojas je popustio, a radnik je kriknuvši, nestao s prozora.

Užasna tragedija? Ne, samo neslana šala. Ispod mjesta gdje je radnik bio učvršćen, nalazila se široka polica stavljena preko nekog sanduka, tako da se mogao “sunovratiti”, ne ozlijedivši se. Smiješno? Ne za onoga tko je mislio da vidi kako netko odlazi u smrt, padajući s jedanaestog kata.

Jednog je subotnjeg poslijepodneva neki čovjek krenuo u svoju radionicu, da bi spremio alat. Namjeravao je to poslijepodne prisustvovati nekoj svadbi, pa je zato obukao svoje najbolje odijelo. Drugovi na poslu, koji su znali da će doći, vrebali su na nj i kad je stigao cijelog su ga istuširali. Opet jedna neslana šala. No, je li bila smiješna? Ne za čovjeka kome je uništeno odijelo.

Biblija spominje neslane šale i kaže s tim u vezi: “Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt, takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli: ‘Samo se našalih’” (Priče Salamunove 26:18, 19, ST). Ali, neslane šale su uobičajene čak i među kršćanima. Zašto? Vjerojatno zato jer neki misle da neslane šale izazivaju smijeh, začinjajući život s malo humora. Misliš li i ti tako? Ako da, onda razmotri neke slučajeve koji su se stvarno dogodili, i to sa stanovišta žrtava.

Kad krene naopako

Pred ne mnogo vremena netko se želio našaliti, pa je u jednoj zamračenoj kino dvorani uzviknuo: “Vatra!” Stvorila se panika u kojoj je izgubilo živote pet ljudi, a 50 ih je bilo ranjeno.

Neki je mladi čovjek jednog jutra krenuo na posao. No budući da je poduzeće zbog lošeg vremena bilo zatvoreno, vratio se kući. Njegova se žena upravo tuširala, kad je čula da netko dolazi. Pretpostavivši da se radi o provalniku, ogrnula je kupaći ogrtač, uzela pištolj i čekala. Njen se muž htio našaliti s njom, pa se sakrio. Kad mu se približila, skočio je pred nju iz svog skrovišta. Prestrašena žena je povukla obarač i ustrijelila ga.

Naravno, ne završavaju sve neslane šale tako tragično. Ali, svaka neslana šala može krenuti naopako, što je iskusio i Fred. On si je preko školskih praznika želio kupiti mali motorkotač, za što mu je bila potrebna vozačka dozvola. Nakon polaganja pismenog i praktičnog ispita, čekao je na rezultat. Nedugo nakon toga dobio je pismo u kojem je izričito, bez okolišanja bilo rečeno da je pao na ispitu.

Fred je bio utučen. Toliko se naprezao, a sada su propali neki od njegovih planova u vezi sa školskim praznicima. Bio je također razočaran, jer je bio uvjeren da je prilično dobro znao na ispitu. Osim toga, ljutio se na ispitivačku komisiju koja je tako neljubazno sastavila to pismo. Kad ga je kratko potom, njegov najbolji prijatelj vidio tako utučenog, otkrio mu je da je pismo bilo krivotvoreno, naime, da ga je on sam napisao. Mislio je kako će Fred odmah shvatiti da je riječ o šali. Ali, Fred nije ništa primijetio. Za njega je to bio razočaravajući događaj, dakle sve drugo samo ne šala.

I Ronald je postao žrtvom neslane šale. Jednog nedjeljnog prijepodneva netko ga je pozvao i zamolio da razgovara s jednom crkvenom grupom u mjestu. Dali su mu vremena da razmisli o toj stvari. Tako je promijenio svoje planove, porazgovarao s drugima o tom pozivu i počeo razmišljati o čemu će govoriti. Kad je htio telefonski javiti svoj pristanak, utvrdio je da se radi o neslanoj šali. Htio mu je napakostiti netko koga on uopće ne poznaje, jer je bio novi u tom području.

Kako se Ronald osjećao? “Osjećao sam se prevarenim, jer sam rasipao svoje vrijeme i snagu”, rekao je. “Za mene je to neodgovorna, neljubazna, neslana šala. Bilo mi je neugodno što sam drugima oduzeo vrijeme za nešto što praktično nije ni postojalo. Odlučio sam da u buduće budem oprezniji u ophođenju s tim zlikovcem.”

Znači li to da se Ronald i Fred prave važnima ili da ne razumiju šalu? Što ti misliš? Sviđa li ti se kad te netko prevari? Treba li jako zaposlena osoba ostati ravnodušnom kad netko neodgovorno postupi s njenim, a i s tuđim vremenom?

Kad netko bude utučen ili razočaran, pa makar samo nekoliko sati, misliš li da to ima kakve veze s humorom? Ili, kako bi bilo da netko od tvojih rođaka izgubi život ili bude povrijeđen kad izbije panika u kinu? Nesumnjivo je da takove neslane šale povređuju važnu zapovijed: “Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima” (Luka 6:31, ST).

Možda kažeš: “U tim se šalama jednostavno išlo predaleko.” To je točno. No, Albert koji radi s jednom grupom mladih vitalnih ljudi kaže da se u šalama često ide predaleko. Ispričao je kako su neki omladinci toliko zlostavljali jednog novog radnika na njegovom radnom mjestu, da je dobio udarac u prsni koš, radi čega je neko vrijeme osjećao teškoće pri disanju, te je nekoliko dana bio na bolovanju. Drugi su se opet prskali vodom iz spray boca, u kojima su prije bile neke kemikalije, što je izazvalo upalu očiju. “Neslane šale jednostavno nisu vrijedne teškoća koje prouzrokuju”, rekao je Albert. “Većina od onih s kojima radim toliko su bezobzirni, da je jednostavno trebalo prekinuti s time.”

Zašto se zbijaju neslane šale s drugima?

Na ovo pitanje postoji više odgovora. Neki imaju previše razvijen ili čak iskrivljen smisao za humor, pa im je teško suzdržavati se. Fred ne misli da se netko našalio s njim iz lošeg poticaja. Njegov prijatelj si je jednostavno dozvolio malo šale. Ronald smatra da je zlikovac, koji je baš njega odabrao za žrtvu, “želio samo doprinijeti živosti”. U Albertovim očima su neslane šale samo izraz mladenačke nestašnosti.

Ipak, Albert spominje još jedan daljnji činilac: međusobno natjecanje. “Jedan započne”, kaže on “a žrtva mu mora bezuvjetno vratiti natrag. Potom se svi uznemire i tako se ode predaleko. Primjerice, netko poprska prijatelja s malo vode. Da bi mu vratio natrag, prijatelj izlije na njega vjedro vode. A da bi se dokazao, onaj prvi mora sada svoju žrtvu baciti odjevenu u bazen za plivanje.”

Stjepan, koji je radio kao stolar, sjeća se kako je jedan drug na poslu, koji je prilično naivan, automatski bio izabran za žrtvu neslanih šala. Dva su druga na poslu rado zbijala šalu s njim. Stjepan smatra da su postojala dva razloga. “Možda zato jer je bio jako naivan, pa su mu se lako smijali”, rekao je, “ili možda zato jer su mu željeli pomoći da postane otvoreniji”. No, jesu li, što se tiče ovog zadnjeg, postigli cilj? “Ne”, kaže Stjepan. “Postao je nepovjerljiv prema svakome i nervozan. To je vrlo negativno djelovalo na njega osobno, a štetno se odrazilo i na ostale drugove na poslu.”

Sjetimo se riječi apostola Pavla: “Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, činimo dobro svima, a posebno onima koji po ovoj vjeri pripadaju istoj obitelji” (Galaćanima 6:10, ST). Je li moguće neslane šale dovesti u sklad s tim savjetom? Jedva.

Možemo li zauzeti bolje stajalište

Protiv humora na pravom mjestu nema se što reći. Bez humora na svijetu bilo bi prilično dosadno. Šaljiva primjedba može doprinijeti popuštanju napetosti ili nervoze. Šaliti se s ljudima ili ih čak zadirkivati na ljubazan način može biti znak naklonosti. Ali, humor može čak raniti. Zadirkivati nekoga, ukazujući na njegove slabosti ili propuste, pokvarena je šala. Osim toga, šale koje zbunjuju ljude ili ih ponižavaju, kojima bivaju prevareni ili prestrašeni, koje dovode do toga da netko postane sumnjičav prema drugima, ili ga čak dovedu u nepriliku — makar samo na kratko vrijeme — krajnje su neljubazne. Isto se može reći za šale koje prouzrokuju da bude uništena nečija odjeća ili posjed, da se nekome ukrade dragocjeno vrijeme ili ga se spriječi u obavljanju planiranog posla. U Bibliji čitamo: “Budite jedan prema drugom prijazni” (Efežanima 4:32, ST).

Međutim, neki veseljak bi mogao prigovoriti i reći: “Meni ne smeta ako se netko našali sa mnom. Zašto da onda druge smeta, kad ja s njima zbijam neslanu šalu?” Doduše, točno je da ponekad trebamo dozvoliti da se netko našali s nama. Jednako se tako trebamo radovati zajedničkom smijehu. Ali, ismijavati nekoga zato što je upao u nepriliku, u neugodnu situaciju, nije kršćanski. Osim toga, mi ne možemo nikada sa sigurnošću pretpostaviti kako će reagirati žrtva neke neslane šale. Neki si je čovjek dozvoljavao male šale sa ženama s kojima je radio. Većina je to smatrala razonodom i smijala se. Međutim, neka se žena uvrijedila na njega, jer ju je povrijedio. Naljutila se i tako je brzo nestalo veselja.

Sjetimo se da nas Biblija hrabri: “Budite svi jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa i poniznosti” (1. Petrova 3:8, ST). Možda tebi osobno ne smeta kada se drugi šale s tobom, ali većini to ipak smeta. “Suosjećanje” će ti pomoći da uzmeš u obzir njihove osjećaje. Okolnost da se tebi sviđa zbijati šale s drugima, ne daje ti pravo da tako postupaš. Ako si “ponizan” uvidjet ćeš da je to tako. A “milosrđe” će te sigurno spriječiti da zbijaš šale sa svojim bližnjima.

Da se ne bi priključio drugima u zbijanju šala s nekim, bit će možda potrebno da pokažeš moralnu jakost i odvažnost. A kad se netko našali s tobom, samosvladanje će ti pomoći da se ne osvećuješ (Galaćanima 5:22, 23). Možda je najbolje jednostavno izbjegavati društvo osobe koja se rado šali na tuđi račun. Doduše, netko će možda reći da ti preozbiljno shvaćaš stvar, ali šala se zaista može vrlo brzo pretvoriti u ozbiljnu situaciju.

Fred kome je bilo upućeno ono krivotvoreno pismo, i sam je nekoliko godina ranije naučio nešto iz jedne šale. Posjetio je neki dobro mu poznati bračni par, i budući da supruga nije još došla kući, sakrio se u spavaću sobu. Kad se vratila, potražila ga je, pretpostavljajući da je već stigao. Budući da ga nije našla krenula je u spavaću sobu. Stala je pred komodu i u tom ju je času Fred, koji je ležao pod krevetom, uhvatio za gležanj. Kriknula je i stala kao ukopana. Fred ju je tako prestrašio da je i njega uhvatio strah. “Nešto sam naučio iz toga”, rekao je. “Više nikada neću dozvoliti takovu šalu.”

Kakve li mudre odluke! Odluke kakovu bi svi mi trebali donijeti, pokazujući obazrivost prema bližnjima.

[Istaknuta misao na stranici 10]

Smijati se s drugima, lijepo je. Ismijavati ih, krajnje je neljubazno.

[Istaknuta misao na stranici 11]

Nije li nekršćanski ponižavati druge, plašiti ih ili dovoditi u neugodnost, samo da bismo se šalili?

[Istaknuta misao na stranici 11]

Iskustvo pokazuje, da se u šalama često ide predaleko.