Konstruktor ipak postoji

DA LI borba za opstanak u svijetu životinja i ljudi uistinu isključuje postojanje Konstruktora, Stvoritelja? Pobliže razmatranje toga pokazuje da odgovor glasi “Ne”. Tvrdnja da konstrukcija pretpostavlja konstruktora, nije zapravo nikada bila pobijena.

Navoditi borbu u prirodi kao dokaz protiv postojanja Konstruktora, ne pogađa bit stvari. Dokaz protiv postojanja Konstruktora zahtijeva više od samo izricanja moralne osude upotrebe konstruiranih stvari.

Konstrukcija pretpostavlja konstruktora

Poslužimo se slijedećom usporedbom: Dok promatraš avione na mlazni pogon, možda ti je neugodna pomisao da oni mogu biti upotrijebljeni kako za prijevoz putnika, tako i za prijevoz atomskih bombi. Neovisno o njihovoj primjeni, moderni mlazni avioni veoma su kompleksni. Izvanredno su opremljeni, na primjer, kompjutorima, instrumentima za navigaciju i jakim pogonskim uređajima.

Može li netko tvrditi da ti mlazni avioni nisu proizvod inteligentnog ljudskog konstruktora, samo zato jer mogu biti upotrijebljeni za ubijanje i razaranje? Bi li netko, tko razmišlja, tvrdio da su nastali sami od sebe, iz gomile željeza?

Konstrukcija je konstrukcija, bez obzira kojoj svrsi trenutno služila, što je kompleksnija, što više dijelova mora raditi istodobno, to je jači dokaz postojanja inteligentnog konstruktora. Ništa se u cjelokupnom području ljudskog iskustva ne protuslovi tom zaključku.

Nema razloga da taj princip ne primijenimo na životinje, koje se danas međusobno proždiru. Njihovi su zubi i pandže očito konstruirani. Isto vrijedi za ljudske ruke i mozak, koji mogu biti upotrijebljeni za užasna djela.

Razmisli kako su nastali ti organi. Nakon oplodnje počinje se razmnožavati jedna jedina spolna stanica, da bi proizvela reprodukciju same sebe. Daljnje stanice počinju se međusobno razlikovati i proizvoditi samo specijalizirane stanice i tkiva. Mogu biti mekane poput krzna neke životinje ili pak tvrđe i oštre poput njenih zubiju i pandži.

U svim tim pojedinostima dolazi do izražaja ništa drugo do istaknute konstrukcije. Čak i oni koji nisu skloni ta divna djela smatrati djelom jednog Konstruktora — Stvoritelja, upotrebljavaju superlative u opisivanju istih. Tako je, primjerice, časopis Time pisao o specijaliziranju stanica: “U jednom odlučujućem trenutku u ranom životu zametka, počinju kao nekim čudom (drugačije je to nemoguće objasniti), identične stanice preuzimati specijalizirane zadatke — neke tvore na primjer tkivo srca, druge tkivo jetre ili kože”. Ne svjedoče li takova čuda o postojanju divnog Stvoritelja ili Konstruktora?

Kad ugledamo kameru, radio, umjetnu ruku nekog robota, pumpu za vodu ili kompjutor, bez oklijevanja pomislimo na konstruktora. Te su stvari, očito, djelo inteligentnih ljudi. A s kojom logikom možemo onda tvrditi da slične, ali beskrajno kompleksnije stvari — oko, uho, ruka, srce i mozak, nije konstruirao netko tko posjeduje daleko veću inteligenciju?

Problem

Problem koji spominje Bertrand Russell u vezi s Ku-Klux-Klanom i fašistima, nema veze s pitanjem postoji li Konstruktor, naprotiv, problem leži u upotrebi konstruktivnih stvari. Ljudi posjeduju slobodnu volju, a ta je slobodna volja sama po sebi divno obilježje konstrukcije. Ali, zašto ljudi tako često koriste slobodnu volju da bi činili zlo? Kako je sa životinjama? Jesu li one konstruirane za ubijanje i ranjavanje? I zašto je Konstruktor sve to dopustio?

U stvari problem ne leži u pitanju postoji li Konstruktor; naprotiv, to je moralno pitanje. Čovjeku svojstven osjećaj za pravdu i nepravdu toliko je jak da katkada ne može biti zadovoljen nikakvim objašnjenjem, koje ne uzima u obzir okrutnosti i ubijanje, kao i dopuštanje zla s Božje strane.

Slijedeći članak objašnjava u kojoj mjeri današnje oblikovanje u prirodi stoji u suprotnosti s Božjom dobrotom. U svakom slučaju ostaje nepobitnom tvrdnja, da konstrukcija pretpostavlja konstruktora. U knjizi The Universe: Plan or Accident? čitamo:

“Priznavanje konstrukcije u prirodi nije prolazno znanstveno zaključivanje, koje se temelji na istraživanjima jednog ili dva desetljeća u povijesti — zaključivanje koje može biti pobijeno nekom novom činjenicom, koja dođe na vidjelo. Naprotiv, to je zaključivanje koje je izdržalo testiranje kroz tisućljeća. Ono je toliko pouzdano, da bi u slučaju da bude proglašeno gigantskom zabludom, čovjek imao razloga sumnjati, može li se uopće razmišljanjem doći do nepobitnog zaključivanja bilo koje vrste.”

Ne, nemoj sumnjati da možeš imati povjerenja u svoj razum, ako te navede na zaključak jednak onome do kojeg je došao apostol Pavao: “Zbilja, svaka kuća ima graditelja, a graditelj svega jest Bog” (Jevrejima 3:4, ST).

Ali, kako je s ubijanjem i okrutnostima u prirodi? Može li to biti dio konstrukcije ljubaznog Boga?

[Istaknuta misao na stranici 6]

Ljudi već tisućljećima priznaju da u prirodi dolazi do izražaja konstrukcija

[Slika na stranici 6]

Iako je mlazni avion izgrađen za prijevoz putnika ili atomskih bombi, obje su vrste aviona proizvodi inteligentnog konstruktora

[Slika na stranici 6]

Mi priznajemo da su ti predmeti proizvod inteligentnih ljudskih konstruktora

Ove daleko divnije stvari sigurno je konstruirala jedna viša inteligencija