Današnje pravo bratstvo

U Sachsenhausenu, jednom koncentracionom logoru u blizini Berlina, vladalo je uzbuđenje i napetost. Bilo je to aprila 1945. godine. Savezničke sile približavale su se sa Zapada, a Rusi s Istoka.

Unatoč svemu, nacistički su vođe odlučili uništiti 26 000 logorskih zatvorenika. Njihov se sotonski plan sastojao u tome da pobiju sve bolesne, koji su se nalazili u bolničkom odjelu, a sve ostale da prisile na marš prema luci Lübeck, gdje bi ih ukrcali na brodove, a zatim potopili u moru.

Kada je dan nalog za pokret, svi zatvorenici su se morali svrstati u grupe prema nacionalnosti. Izuzetak je sačinjavala grupa, koja se sastojala iz šest različitih nacionalnosti. Bila je to grupa Bogu predanih kršćana, a priključilo im se 26 muževa, koji su u logoru prihvatili njihovo vjerovanje.

Pod cijenu vlastitog života, ti su kršćani oslobodili svoju braću iz bolničkog odjela. Tada je dugačka kolona zatvorenika i SS stražara krenula na put. SS-ovcima se žurilo, jer se je već čulo pucanje s ruske strane. Zatvorenici su marširali danima, ne imajući za jesti ništa osim koprive, korjenja i kora. Sve koji su putem padali od iscrpljenosti, SS-ovci su brutalno strijeljali. Na tom je maršu izgubilo živote ukupno 10 700 zatvorenika, pa je stoga označen “maršem smrti”.

No, svi koji su se nalazili u grupi kršćana, stalno su bili zajedno, pomažući slabima. Jedan zatvorenik iz te grupe priča: “Budući da smo mi, Svjedoci, pokazali kršćansku ljubav, držeći se zajedno, niti jedan od nas nije ostao ležati uz put, niti jednoga nisu SS-ovci ubili.” Nakon 12 strašnih dana, straža je počela bježati.

Tko su bili ti kršćani? Bili su to Jehovini svjedoci. Može li bilo tko poreći da su pokazali oznake pravog bratstva? Ili, kakva veza postoji između njih i male grupe, koja se sastala s Isusom one noći prije njegove smrti?

Slijediti primjer

Onaj tko pripada današnjem pravom bratstvu, mora slijediti primjer kojeg su ostavili Isus i njegovi učenici. Kakvo je stajalište prema ratu imalo to bratstvo prvog stoljeća?

Origen, jedan kršćanski pisac trećeg stoljeća, piše: “Kršćanska crkva ne može sudjelovati u ratu protiv ni jedne zemlje. Kršćani su od svog vođe naučili da pripadaju djeci mira” (Izaija 2:2-4). W. W. Hyde piše u knjizi Paganism to Christianity in the Roman Empire: “U prva tri stoljeća. (...) kršćani su odbijali služiti u zvanju koljača u rimskoj vojsci”. Iz istog su razloga Jehovini svjedoci dospijevali u koncentracione logore za vrijeme Drugog svjetskog rata, naime, odbijali su služiti u Hitlerovoj vojsci.

Jedna druga oznaka bratstva prvog stoljeća bila je nedostajanje svećenstva. Stariji muževi, zreli i duhovno sposobni, brinuli su za nauku i organizaciju (Titu 1:5-9)a. Ali oni su bili braća, a ne nikakvi “očevi”. Isus je rekao: “A svi ste braća. Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog oca, onoga nebeskoga”. (Matej 23:8, 9, ST). Petar je opomenuo svoju braću starješine da ne “vladaju nad Božjim nasljedstvom” (1. Petrova 5:1-3).

U skladu s time Isusovi učenici iz vremena prvobitnog kršćanskog bratstva nisu upotrebljavali nikakve drske titule, kao “velečasni”, “preuzvišeni”, “monsignor” (moj gospodine) ili “pater” (oče). U knjizi The Old Roman World od Johna Lorda čitamo: “Međusobno su se oslovljavali sa brate i sestro (...) Nisu poznavali nikakve razlike.” Tako niti danas ne postoje među Jehovinim svjedocima nikakve razlike između svećenika i laika, nikakve drske titule. Svi su “braća” i “sestre”, a stariji duhovno zreli muževi, preuzimaju vodstvo u služenju drugima.

Isus je rekao svojim učenicima da će trpjeti žestoka progonstva. Ta su progonstva dolazila ne samo od političkih, nego i od religioznih vođa, koji su bili dio svijeta. Rekao je: “Kako niste od svijeta, nego vas ja od svijeta izabrah, zato mrzi na vas svijet. (...) A doći će vrijeme kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu čini” (Ivan 15:19; 16:2).

Koja skupina ljudi diljem svijeta doživljava danas progonstva, samo zato jer nije dio svijeta? To su Jehovini svjedoci. 1933. g. ih je, na primjer, Hitler pokušao istrijebiti iz Njemačke, jer nisu željeli podupirati njegovu partiju, niti njegove redove. No, oni su nastavili objavljivati Božju dolazeću kraljevsku vladavinu kao jedinu nadu za čovječanstvo. Jednom je prilikom Hitler histerično uzviknuo: “Ja ću to leglo istrijebiti iz Njemačke!” Bilo je uhapšeno tisuće Svjedoka, a mnogi su umrli u koncentracionim logorima.

Ipak, dogodilo se da su istrijebljeni Hitler i njegova partija, a ne Jehovini svjedoci. Danas ima samo u Saveznoj Republici Njemačkoj oko 100 000 Svjedoka. Broj aktivnih objavitelja dobre vijesti o Kraljevstvu u skupštinama Jehovinih svjedoka diljem cijelog svijeta iznosi preko 2 200 000.

Prepoznati današnje bratstvo

Naravno, brojke nisu ono što obilježava današnje međunarodno bratstvo. U usporedbi s mnogim drugim religijama, Jehovinih svjedoka je zapravo malo. Isus je rekao: “Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!” (Matej 7:14, ST).

Odgovaraju li Jehovini svjedoci danas uzoru danom u do sada spomenutim primjerima? Uokvireni tekst na ovoj stranici pomoći će nam ustanoviti koja od tisuće sekti i religioznih organizacija odgovara izvornom kršćanstvu. Tu su navedene temeljne smjernice tog bratstva. Stoga ispitaj sam tko odgovara opisu kojeg daje Biblija.

Što kažu drugi

Doduše, mnogi će, prema Isusovom proročanstvu, klevetati Jehovine svjedoke, ipak ne svi. Razmotrimo sada te kršćane sa stanovišta nekih ljudi, koji sami nisu Svjedoci.

U Mozambiku su Jehovini svjedoci doživjeli žestoko progonstvo radi svoje političke neutralnosti. U vezi s time pisala je neka katolička redovnica u jednom portugalskom katoličkom izdanju:

“25 000 Jehovinih svjedoka iz Malavije i Mozambika zatvoreno je trenutno u devet ‘gulag’ logora (koncentracioni logori), koji su u (Mozambiku) podignuti u svrhu preodgajanja. (...) Svi oni zaslužuju naše divljenje (...) Svijet bi izgledao sasvim drugačije kada bismo se svi jednog jutra probudili jednako odlučni kao Jehovini svjedoci, da nikada više ne posegnemo za oružjem, bez obzira na cijenu ili razloge.”

O ponašanju svjedoka u Africi, London Daily Telegraph izvještava slijedeće: “U cijeloj Africi Jehovini svjedoci su pristojni, civilizirani građani, koji žive prema visokom moralnom mjerilu (...) Među njima nema za Afriku uobičajenog promiskuiteta i poligamije. Sekta unapređuje osobine kao što su štedljivost, točnost, poštenje i poslušnost.”

Bryan Wilson, profesor sveučilišta u Oxfordu, objavio je jednu studiju o “naglom rastu” Svjedoka u Japanu. On piše: “Svjedoci daju praktične savjete na mnogim područjima — u vezi bračnih odnosa, morala, odgoja djece.” Wilson je ispitivao Japance što ih je privuklo Svjedocima. Neki su odgovorili: “Prijaznost svjedoka”. “Nema religioznog formalizma, nema raskoši”. “Bio sam iznenađen kada sam našao tako blage ljude.” “Dojmilo me se jedinstvo njihove organizacije.” “Ljubav i srdačnost među Jehovinim svjedocima.”

U Španjolskoj je autor publikacije Hoja del Lunes de Gijon, nakon jednog kongresa u Gijonu, na kojem se sakupilo preko 10 000 Svjedoka, izvijestio slijedeće: “Jehovini svjedoci su me se dojmili jer su dobri građani. (...) Kada bi se cijeli Gijon obratio na vjeru Jehovinih svjedoka, Gijon bi postao najčišćim i najbolje održavanim gradom svijeta.”

Prilikom održavanja jednog velikog kongresa Jehovinih svjedoka u New Orleansu (Louisiana, SAD) moglo se čitati u novinama States-Item: “U Louisiana-Superdome vladao je duh bratstva među mladim i starim, crnim i bijelim Jehovinim svjedocima, koji su se našli tamo da bi se pet dana poučavali i izmjenjivali iskustva. (...) Rasna diskriminacija nije za Svjedoke nikakav problem.”

Praktična pomoć

U Meksiku su pred nekoliko godina zaratila dva sela zbog neke svađe. Život se smatrao bezvrijednim, a policija nije nikako mogla riješiti problem. Ipak, jedna je obitelj počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Drugi su je slijedili u tome i ubrzo nakon toga većina stanovnika tih sela prodala je svoje oružje, da bi umjesto toga kupili Biblije. Ponovno se vratio mir, što je u malom značilo ispunjenje jednog proročanstva iz starog vremena: “Oni će raskovati mačeve svoje na raonike” — što je predukus onoga što će se pod Božjim Kraljevstvom događati po cijeloj Zemlji (Izaija 2:2-4).

To je samo jedan od bezbroj slučajeva koje možemo navesti da bismo pokazali kako Jehovini svjedoci posjeduju pomoć u rješavanju svih vrsta problema — uživanja alkohola, ovisnosti o drogi, razvodu brakova, depresiji i još mnogo toga. Pomoć se pruža kroz biblijski studij, koji posreduje ohrabrenje. Ta je pomoć besplatna.

Nije “samo san”

Isus je ukazao na to da će se pravo bratstvo poznati “po plodovima” (Matej 7:16). “Plodovi” su dokaz da pravo bratstvo među ljudima nije “samo san”, nego je već danas stvarnost.

U preko 200 zemalja širom svijeta, Jehovini svjedoci mogu naći pravu braću i sestre, koji će im izraziti srdačnu dobrodošlicu — čak ako ih prije nisu osobno poznavali. Uzmemo li u obzir sva nastojanja da se razbije to bratstvo, ono je zaista moderno čudo, koje uspijeva širom svijeta. Ipak, to je Božje djelo, jer ‘njegovi su putevi viši od naših puteva’ (Izaija 55:9).

Dakle, dogodilo se nešto naizgled nemoguće. Činjenica je da se i danas oponaša primjer kojeg su dali Krist i njegovi učenici. Naravno, ne u savršenoj mjeri, kao što ga niti prvi kršćani nisu savršeno oponašali. Savršenstvo će biti postignuto tek pod Božjim Kraljevstvom. Tako živi danas jezgra ljudskog društva, koje će jednog dana ispuniti cijelu Zemlju (Izaija 11:9; 2. Petrova 3:13).

Da, povijesne činjenice, kao i ispunjenje biblijskih zahtjeva i proročanstava potvrđuju istinitost primjedbe, koju je dao jedan socijalni radnik iz Kopenhagena. Primijetivši kako Jehovini svjedoci na uzoran način pomažu starijim osobama, rekao je: “Kad imam posla sa svećenicima ponekad sam veoma razočaran. Svjedoci su jedino međunarodno bratstvo na svijetu. Divim se vašem hrabrom propovijedanju. Nastavite i dalje tako!”

Milijuni ljudi osjećaju danas jednako tako. Ujedinjeni gledaju ususret vremenu kada će nestati sve patnje, kada će Bog u svojem novom uređenju bogato blagosloviti Zemlju. Tada će se svi koji teže za pravim bratstvom, radovati miru, blagostanju i sreći u sada nezamislivom omjeru (Otkrivenje 21:4).

Ljubav i bratsko susretanje idu ruku pod ruku

“Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nigda ne prestaje” (1. Korinćanima 13:4-8, ST).

[Bilješka]

[Okvir na stranici 11]

TEMELJNE OZNAKE PRAVOG BRATSTVA

Svi trebaju...

... Jehovu, nebeskog oca ljubiti svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom (Marko 12:29, 30).

... ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe (Matej 22:39).

... biti prava braća i sestre; nema podjele na svećenike i laike (Matej 23:8, 9; 1. Petrova 5:2, 3),

... biti oslobođeni od rasizma (Dj. ap. 10:34, 35; Otkrivenje 7:9, 10).

... biti ponizni i blagi, a ne ponosni i drski (Psalam 37:9-11; Ivan 13:14, 15; Jakov 4:6, 10).

... biti ujedinjeni, a ne razdijeljeni poput kršćanstva (Ivan 17:11, 21; 1. Kor. 1:10; Efežanima 4:1-6).

... biti neutralni prema politici (Ivan 17:14; 18:36).

... biti poslušni “cezaru”, osim u slučaju da se radi o nečem protivnom Božjem zakonu, zatim nisu nacionalisti (Matej 22:21; Djela apostolska 5:29).

... dati se voditi po Riječi Božjoj, Bibliji, živeći prema visokom biblijskom moralnom mjerilu (Ivan 17:17; 2. Timoteju 3:14-17).

... podložiti se Kristu, novom vladaru Zemlje (Matej 7:24-27; Filipljanima 2:9-11).

... vjerno svjedočiti za Jehovu, Krista i Kraljevstvo (Izaija 43:10-12; Matej 24:14; Djela apostolska 1:8).

... biti spremni na otpor, progonstvo, pa ako je potrebno i na smrt (Matej 5:11; 1. Petrova 5:8-10; Otkrivenje 2:10).

ODNOSI LI SE TO NA TVOJU RELIGIJU?

[Slika na stranici 10]

I danas postoji pravo bratstvo

[Slika na stranici 13]

Milijuni na cijeloj Zemlji žive u istinitom bratstvu