Da li se rašljarenje temelji na znanosti?

IZGLEDA da ne postoji znanstveni temelj za neke od tvrdnji rašljara. U nekim se slučajevima rašljasti štap (rašlje) gotovo neobuzdano tresu, a u drugima je trzanje toliko jako da se čak slome same rašlje. Neki rašljari tvrde da oni mogu pronaći vodu samo pomoću zemljopisne karte nekog područja. Takve glasine pobuđuju sumnju da su u to umješane neke demonske sile. Časopis “Kula stražara” od 15. studenog 1962. (engl. izdanje) objavio je jedan zanimljiv članak na temu o zlim duhovima i njihovim djelatnostima. U njemu se zauzeo stav da su demonske sile vjerojatno umješane u te djelatnosti.

Između ostaloga, u članku je pisalo: “Iako se znanstvena istraživanja do danas ne slažu da je traženje vode pomoću rašljaste grančice temeljeno na djelovanju prirodnih zakona, to ne znači da su takva istraživanja potpuno ili konačno točna. Možda su u to ipak umiješani određeni osnovni prirodni zakoni”.

Sedamnaest godina kasnije pojavio se u cijenjenom časopisu Scientist (8. veljače 1979.) zanimljiv članak. Pod naslovom “Rašljarenje pridobiva novo povjerenje”, moglo se pročitati: “Izvještaji iz Sovjetskog Saveza o uspješnim znanstvenim pokusima s drvenom umjetnošću rašljarenja na vodu i minerale bacili su novo svjetlo na moguću praktičnu primjenu te tehnike”. Sovjetski geolozi koji su bili na tome angažirani “istakli su prednosti jedne konkretne metode koja je nedavno usavršena u Sovjetskom Savezu, a poznata je kao ‘BPM’”. Članak u New Scientistu zaključuje: “Drugim riječima, ‘BPM’ (bio-physical method) je jednostavno pristojno novo ime za traženje podzemne vode i minerala ili rašljarenje!”

Napadnuti od crkve

“Prvo pouzdano svjedočanstvo o rašljarenju”, u skladu s The Encyclopedia Americana, “dolazi iz srednjovjekovne Njemačke; Georgius Agricola je 1556. objavio u svojoj De re metallica (O rudarstvu) opis rašljarenja teutonskih rudara pri pronalaženju minerala i ruda. Martin Luther i drugi svećenici su smatrali da je rašljarenje vjerojatno u srodstvu sa sotonizmom. Usprkos zabranama crkve rašljarstvo se iz Njemačke proširilo u ostale zemlje Evrope”. The Americana zatim opisuje taj postupak:

“Uvriježeno sredstvo, i još uvijek najpopularnija sprava je rašljasti štap u obliku slova Y. U svakoj ruci se držalo po jedan štap. Dlanovi ruku su se okretali prema gore. Kraj štapa je bio usmjeren prema naprijed i održavan u vodoravnom ili u neznatno podignutom položaju. Kada se kraj štapa savinuo prema dolje, to je značilo da je otkriveno prisustvo željene tvari. U prošlosti su davali prednost štapovima od ljeskovog drveta. Sada se upotrebljavaju različite vrste drveta, ali i štapovi od kitovih usni, najlona i metala”.

Utvrdivši da je rašljarenje bilo “prijeporno od samog početka i često napadano od crkve kao đavolji posao”, New Scientist osporava tvrdnje da samo određene osobe mogu imati takvu sposobnost. Na temelju proučavanja kod običnih ljudi, “čini se da je sposobnost pridobivanja takvih reakcija daleko rasprostranjenija nego li se to prethodno smatralo ... Upotrebljavajući ta sredstva, koja se kao tradicionalne lijeskove rašlje naprosto ponašaju kao krajnje dobri mehanički pojačivači laganih drhtaja ruku, stotine je ljudi shvatilo da mogu osjetiti podražaje kod rašljarenja”. Dakle, nisu rašlje ono što pronalazi vodu ili rude. One jedino pojačavaju i čine vidljivim lagano, nezamjetljivo drhtanje ruku. Potvrđujući to, u Americani je pisalo: “Neki rašljari tvrde da su sposobni da samo rukama otkriju ono što traže”.

Članak iz The New Scientista je izvjestio o istraživanjima koja su provela dva sumnjičava znanstvenika u Laboratoriju za istraživanje vode na univerzitetu Utaha. Oni nisu proučavali afirmirane rašljare, nego “su testirali sposobnosti 150 početnika rašljara, od kojih je većina bila osoblje ili studenti na Univerzitetu Utah ... Istraživači iz Utaha su došli do značajnih otkrića da više od 99 posto ljudi koje su testirali pokazuje reakcije rašljarstva”.

Jedna moguća znanstvena osnova

Neki biološki sustavi imaju “izvanrednu osjetljivost na male promjene u okolnim magnetskim i elektromagnetskim poljima”, prema znanstvenicima s univerziteta Illinois i Moskovskog državnog univerziteta. Pokusi su pokazali da golubovi listonoše osjećaju zemljino magnetsko polje, te ga koriste kao svoj vodič. Pčele medarice ga također osjećaju, a i nedavna istraživanja pokazuju da su izgleda i neki puževi osjetljivi na njega. Mogu li ljudske ruke reagirati na promjene magnetskog polja? Ako mogu, koliko to može imati veze s prisutnošću vode? Članak u New Scientistu objašnjava:

“Kako može takva teorija razjasniti fenomen otkrivanja vode i minerala, ili kako ga nazivaju sovjetski geolozi BPM? Mineralne žice i površinske vode tekućice se dovode u vezu s geološkim diskontinuitetima kao što su prekidi i pomicanja slojeva, raspukline i rasjedne zone, velika krška područja, stara presušena riječna korita, porozni kamen vapnenac, prodori lave u vulkanskim stijenama i tako dalje. Ti diskontinuiteti prouzrokuju male geofizičke perturbacije (poremećaje) u jačini magnetskog polja, što bi na primjer, moglo biti odgovorno za rašljarske reakcije. To je bilo uvjerenje sovjetskih geologa koji su se koristili BPM-om više od jednog desetljeća, te čiji rad zaslužuje da ga se bolje upozna na zapadu”.

Prema toj teoriji, smatra se da variranja u snazi magnetskog polja, prouzročena određenim geološkim formacijama, uzrokuju rašljarske reakcije, a ne prisustvo ili odsutnost vode ili metala. Te formacije (oblici), ipak, pogoduju taloženju metalnih žica ili akumulaciji vode. Dati su mnogi primjeri uspješnog primjenjivanja rašljarstva u Sovjetskom Savezu pri otkrivanju (lociranju) i rudnih tijela i tekuće vode.

U pokusima s Univerziteta Utah, koje smo prije spomenuli, od 150-orice početnika rašljara svakome je bilo dano po 30 drvenih klada te su prolazili određene pokuse. Trebali su spustiti klade kad god bi osjetili rašljarske reakcije. Svaki je sam prolazio kroz testove, a prije nego što ih je slijedeći prolazio bile su uklonjene spuštene klade, pošto je bila zabilježena njihova pozicija. U znatnom broju slučajeva, klade su bile spuštene na istim položajima. Članak u New Scientistu nastavlja:

“Ovi rezultati sugeriraju da bi bilo vrijedno ispitati mogućnost povezivanja rašljarskih reakcija s malim variranjem (promjenama) magnetskog polja duž staze za pokuse, koje je izmjereno isparavanjem cezija u magnetometrima. Pronađene su neke korelacije (međusobni odnosi): rašljari pridobivaju učestalije reakcije duž staze za pokuse na dijelovima puta gdje se zbivaju veće promjene gradijenta (magnetskog polja). Chadvick i Jensen su zaključili da moguća veza između rašljarenja i promjena magnetskog polja u vezi s površinskim vodama tekućicama može stvoriti osnovu za buduća znanstvena istraživanja”.

Zaključak

Časopis New Scientist zaključuje: “Ako su rašljarske reakcije toliko uobičajene, i ako se tvrdnje Sovjeta o djelotvornosti BPM kao izgledne tehnike uzmu u punoj vrijednosti, tada se čini da je veoma razložno rašljarenje na vodu i minerale učiniti ciljem ozbiljnih znanstvenih nastojanja ... ako se pokazalo da se do rješenja problema stoljetno stare misterije, koja se često povezivala s vidovnjaštvom i okultizmom, može doći temeljitim analizama, tada će to biti pravovremeno dokazivanje korisnosti znanstvenih metoda”.

Čak i ako se dokazalo da postoji povezanost između promjena elektromagnetskog polja i prisutnosti vode to još uvijek ne objašnjava ekstremna reagiranja nekih koji tvrde da se štap ili šiba tresu toliko divlje da se ponekad skrše zbog žestine reakcije. Također ne postoji nikakva objašnjenja za tvrdnje da neki mogu prelaziti rašljama samo kartu područja, te na taj način pronaći vodu. U takvim bi slučajevima demoni još uvijek mogli biti na djelu. Zli duhovi ponekad zahvaćaju u normalne reakcije te ih izopačuju izvan svake mjere, ili uzimaju istinu, ali je tada dovedu do takve krajnosti da postane pogubna obmana.