ŠTO KAŽE BIBLIJA?

Ima li se što prigovoriti kartanju?

POSTOJI stotine igara kartama. Postoje one koje su samo za jednog igrača, kao na primjer, pasijans i druge za više igrača, na primjer, poker, gdje može igrati i do deset igrača. Kod nekih igara se očituje vještina, a kod drugih sreća. Milijuni ljudi često provode mnoge sate u kartanju. Oni nemaju prigovora kartanju. Drugi se međutim, pitaju, da li je kartanje u redu? Postoje li biblijska načela, koja treba pri tome uzeti u obzir?

Nečiju savjest može uznemiriti i samo porijeklo kartanja. Može se dokazati, da je kartanje bilo uobičajeno od 800. godine n. r. vr. u Hindustanu. Današnje karte za igru su pravokutne i izrađene od tankih slijepljenih listova papira ili plastike na kojima su odštampani brojevi i slike. Obično se paket karata sastoji iz 52 karte, u četiri boje, od svake boje po 13 karata. Tri karte od svake boje prikazuju kralja, kraljicu i mladića. Te slike potječu vjerojatno iz srednjeg vijeka.

Ima li se što prigovoriti kartanju, jer se na njima nalaze slike kralja i kraljice? Ne, jer se u Bibliji spominju kraljevi i kraljice, a bogobojazni ljudi pokazuju poštovanje prema onima, koji zauzimaju takav položaj. Svakako, ne bi bilo suglasno sa Biblijom, da načinimo neku sliku predmetom obožavanja. Apostol Ivan je pisao kršćanskoj braća:“Dječice, čuvajte se idola” (1. Iv. 5:21, ST) No, niti nije u praksi, da se obožavaju slike sa karata. Tko ima, na temelju Biblije školovanu savjest, svakako neće upotrebljavati karte za igru, na kojima se nalaze nemoralne slike (Mat. 5:27, 28). Međutim, igre takvim kartama obično nisu proširene.

Drugi su mišljenja, da je svako kartanje neispravno, jer potiče natjecateljski duh.

Apostol Pavao je pisao: “Ako kroz duh živimo, postupajmo i dalje uredno po duhu. Da ne budemo sebični, nadmetajući se međusobno i zavideći jedan drugome” (Gal. 5:25, 26, NS). Tko se vodi po svetom duhu, Božjoj djelujućoj sili, trudi se izbjegavati natjecateljski duh, koji je izazvan sebičnošću i koji ga navodi, da izazove drugu osobu na natjecanje da bi pokazao da je bolji. Međutim, nema svatko tko igra karte, takav natjecateljski duh.

Ako se u tebi, kod bilo koje igre, razvija natjecateljski duh, svakako bi koristilo pokušati suzbiti ga. Možda ćeš čak odlučiti, da je za tebe bolje, zbog svojih pretjerano osjećajno izraženih naginjanja ne sudjelovati u igrama s loptom, karata ili drugim igrama. To naravno ne znači, da je svatko tko u takvim igrama učestvuje obuzet težnjom za natjecanje. Mnogi igraju različite igre radi razonode i imaju pred Bogom i ljudima čistu savjest.

Neki se kartaši uzdaju u sreću i dozivaju “Fortunu”. Da li bi to bilo ispravno? Biblija govori protiv toga. Bog je upozorio svoj narod iz starog vremena:“A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu (bogu sreće), koji Meniju (bogu sudbine) naljev lijevate, za mač sam vas odredio” (Iza. 65:11, 12, ST). Tu je, naravno, bilo posrijedi krivo obožavanje, međutim, netko tko želi Božje odobravanje, ne može zanemariti činjenicu, da nije na mjestu uzdati se u sreću. Ali, svi koji igraju karte ne uzdaju se u sreću.

Neki su možda uznemireni zbog gubitka vremena. Ako igramo karte češće a ne samo ponekad, možemo na to izgubiti toliko vremena, da počinjemo zanemarivati važnije stvari. To se isto može dogoditi, ako suviše vremena upotrijebimo za igranje loptom ili kod češće posjete koncertima. Bogu predani ljudi čine stoga dobro, ako ne zanemaruju osobni studij Biblije i druge duhovne stvari, zbog takvih razonoda. Pa ipak, oni ‘iskorišćuju vrijeme, jer su ovi dani zli’ (Efež. 5:15, 16, ST). Sasvim je razumljivo, da obitelj, koja se ponekad karta i kojoj kartanje nije najvažnija stvar u životu, ne mora time činiti nešto, što će joj u duhovnom pogledu naškoditi.

No, time nije rečeno, da su sve igre kartama u suglasnosti sa Biblijom. Neki kartaši igraju za novac. Riskiraju svoj novac i očekuju, da će dobiti više. Time se postepeno narušava samosvladavanje, svejedno da li se dobiva ili gubi. U igraču se pojavljuje želja za češćim igranjem, ali ne zbog razonode nego zbog dobitka. U njegovom srcu brzo se razvija pomanjkanje suosjećanja prema drugima. Pobjednik malo mari što uzima od drugih igrača teško zarađeni novac a da pri tome ne makne ni prstom. Ubrzo će ga pohlepa pograbiti i možda će početi primjenjivati nepoštene načine samo da bi pobijedio.

Odobrava li to Biblija? Kartaš, koji se karta za novac gubi samosvladavanje, a sluga Božji bi upravo tu osobinu trebao gajiti. Samosvladavanje je plod duha Jehovinog, kao i ljubav, koja nije sebična i ‘ne traži svoje interese’ (Gal. 5:22, 23; 1. Kor. 13:4, 5). Osim toga, Biblija ne odobrava zarađivanje novca igrom na sreću. U Bibliji se preporučuje pošteni rad svojim rukama, a apostol Pavao opominje neuredne, ‘da rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh’ (2. Sol. 3:8-12, ST; Efež. 4:28).

Što bi bilo, ako bi netko kroz kartanje postao pohlepan? Ili pretpostavimo, da postaje nepošten zato, jer karta. Ni jedno ni drugo ne dolikuje Jehovinom sluzi. ‘Lakomci’ se ubrajaju u nepravedne i ‘neće naslijediti kraljevstva Božjega’ (1. Kor. 6:9, 10). Bogobojazne osobe se trude ‘postupati u svemu pošteno’ (Jevr. 13:18).

Pretpostavimo, da ti nemaš ništa protiv nekih igara kartama, ali znaš, da bi uznemirio savjest nekog drugog, ako bi se kartao u njegovoj prisutnosti. Po svemu sudeći, odlučit ćeš, da se ne kartaš kad je on prisutan. Apostol Pavao, koji je uvijek pazio na tuđu savjest, molio se, da njegova braća u vjeri obazrivo postupaju, kako ‘ne bi zaboravili važnije stvari i ne bi spotakli nekoga’ (Fil. 1:9, 10; usporedi 1. Korinćanima 8:13).

Dakle, treba obratiti pažnju na važne stvari, kad se radi o pitanju: ima li se što prigovoriti kartanju. Djeca i omladinci svakako trebaju razgovarati sa roditeljima, koji će im možda dozvoliti ili pak zabraniti kartanje. S druge strane, odrasla osoba treba uvidjeti, da se prepušta pojedincu da odluči, kakav će stav zauzeti prema kartanju.