Zašto Jehovini svjedoci ne reagiraju na sve optužbe koje se iznose protiv njih?
Jehovini svjedoci drže se biblijskog savjeta da ne reagiraju na sve optužbe i poruge. Jedna biblijska izreka kaže: “Tko opominje podrugljivca, prima na sebe sramotu” (Mudre izreke 9:7, 8; 26:4). Budući da ih ne zabrinjavaju lažne optužbe, nemaju potrebu uključivati se u rasprave oko takvih optužbi. Najvažnije im je ugoditi Bogu (Psalam 119:69).
Naravno, postoji “vrijeme kad se šuti i vrijeme kad se govori” (Propovjednik 3:7). Osobama koje žele iskreno saznati istinu kažemo što ih zanima i odgovorimo na njihova pitanja, ali ne želimo ulaziti u besmislene rasprave. Time pokazujemo da smo usvojili Isusova učenja i da postupamo po uzoru na njega i prve kršćane.
Isus se nije pravdao kad je bio lažno optužen pred Pilatom (Matej 27:11-14; 1. Petrova 2:21-23). Isto tako, nije reagirao kad su ga nazvali izjelicom i pijanicom. On je dopustio da njegovi postupci govore umjesto njega, u skladu s načelom: “Mudrost opravdavaju djela njezina” (Matej 11:19). No kad su okolnosti to nalagale, hrabro je odgovorio onima koji su ga klevetali (Matej 15:1-3; Marko 3:22-30).
Isus je svojim sljedbenicima rekao neka ih lažne optužbe ne obeshrabruju. Kazao je: “Sretni ste kad vas zbog mene vrijeđaju i progone i lažno vam pripisuju kojekakva zla” (Matej 5:11, 12). Rekao je i da takve optužbe njegovim sljedbenicima ponekad pružaju priliku da daju dobro svjedočanstvo. Kad se to dogodi, on jamči da će ispuniti svoje obećanje koje glasi: “Ja ću vam dati riječi i mudrost kojima se svi vaši protivnici zajedno neće moći suprotstaviti niti će ih moći osporiti” (Luka 21:12-15).
Apostol Pavao savjetovao je kršćane da izbjegavaju besmislene rasprave s protivnicima. Rekao je da je to “beskorisno i isprazno” (Titu 3:9; Rimljanima 16:17, 18).
Apostol Petar potaknuo je kršćane da svoju vjeru brane kad god je to moguće (1. Petrova 3:15). Ipak, priznao je da je to često najbolje činiti svojim postupcima, a ne riječima. Stoga je sukršćane savjetovao da “čineći dobro [ušutkaju] nerazumne ljude koji govore ono u što nisu upućeni” (1. Petrova 2:12-15).