Poštuj tuđe odluke

1, 2. Zašto se naše osobne odluke ponekad razlikuju od odluka naših suvjernika?

JESI li ikada imao osjećaj da su drugi stekli krivu sliku o tebi zbog neke tvoje odluke? A jesi li ti ikad osuđivao nekog suvjernika zbog odluke koju je donio? Sigurno bi većina nas mogla potvrdno odgovoriti na oba pitanja.

² Ne bi nas trebalo iznenaditi što ponekad donosimo drugačije odluke od drugih vjernih kršćana. Zašto? Zato što je svatko od nas unikat i svatko ima svoj pogled na stvari. Na naš način razmišljanja utječu naša kultura, naša obitelj i sve ono što smo doživjeli. Ali ne bismo smjeli dopustiti da razlike u mišljenjima naruše mir i jedinstvo u skupštini (Efež. 4:3).

3. Zašto smo ponekad skloni osuđivati odluke svojih suvjernika?

³ Kad neki naš suvjernik donese odluku s kojom se ne slažemo, možda imamo potrebu uvjeravati ga da promijeni svoje mišljenje ili s drugima komentirati njegovu odluku. Sigurno imamo najbolju namjeru. Mi volimo svoju braću i sestre i želimo im samo najbolje (Izr. 17:17). Zato ne želimo da donose odluke zbog kojih će kasnije požaliti ili koje će im duhovno naštetiti.

4, 5. Što bismo trebali učiniti ako naš suvjernik donese odluku s kojom se ne slažemo?

⁴ Ako smo zabrinuti zbog neke odluke našeg brata, trebamo li mu to reći? To ovisi o više faktora. Naprimjer, ako saznamo da naš brat planira učiniti nešto čime bi prekršio neku biblijsku zapovijed, ljubav bi nas trebala potaknuti da mu pomognemo da ispravi svoj način razmišljanja (Izr. 27:5, 6). Ali što ako brat odluči učiniti nešto čime ne krši Božji zakon, nego se njegovo mišljenje naprosto razlikuje od našeg? Odgovor pronalazimo u našem tematskom retku, koji kaže: “Nemojte nikoga osuđivati zato što vam se mišljenja razlikuju” (Rim. 14:1).

⁵ No što ako nam je i dalje teško poštivati odluku našeg brata? U ovom članku vidjet ćemo zašto bismo trebali poštivati odluke drugih i što će nam u tome pomoći. Razmotrimo najprije nekoliko situacija u kojima bismo mogli osuđivati druge zbog njihovih osobnih odluka.

SITUACIJE U KOJIMA BI MOGLO DOĆI DO TOGA DA OSUĐUJEMO DRUGE

6, 7. Navedi situacije u kojima bi netko mogao osuđivati druge zbog njihove odluke.

⁶ Kao što smo već rekli, možda smo zbog svoje kulture i životnih iskustava čvrsto uvjereni u svoje mišljenje. Zato bismo lako mogli zaključiti da i drugi razmišljaju poput nas. Pa ipak, to ne mora biti tako. Razmotrimo nekoliko situacija. Situacija 1: Brat je prije istine odrastao uz oca koji je bio alkoholičar. Na jednom druženju vidi kako neka braća piju alkohol. To ga jako razočara i zato im kaže da je to što rade pogrešno. Situacija 2: Sestra je pobijedila jednu tešku bolest. Kasnije sazna da je drugoj sestri dijagnosticirana ista bolest i želi joj pomoći. Zato je nagovara da se liječi jednako kao i ona – bilo da je riječ o određenom načinu ishrane, konvencionalnoj medicini ili biljnim preparatima. Situacija 3: Brat je prije pripadao krivoj religiji. On više ne može smisliti svoj stari način života. Kad sazna da je jedan brat bio na sprovodu u crkvi, to ga jako uzruja.a

⁷ Zamislimo još nekoliko situacija. Situacija 4: Neki brat odrastao je u vrijeme kad je većina ljudi smatrala da nije primjereno da muškarci nose brade ili da žene u formalnim prigodama nose hlače. Iako brat zna da je naš stav o tome sada drugačiji, on uporno govori drugima da braća ne bi smjela nositi brade i da bi sestre trebale nositi suknje ili haljine dok sudjeluju u teokratskim aktivnostima. Situacija 5: Jedan starješina poznaje brata koji se odlučio dodatno školovati, a kasnije je napustio istinu. Sada se jedan mladi brat koji ide u skupštinu s tim starješinom odlučio dodatno školovati. Starješina je zabrinut za tog mladog brata i pokušava njega i njegove roditelje nagovoriti da se predomisle.

8. (a) Što bi moglo dovesti do toga da roditelji kritiziraju druge roditelje? (b) Ako smo skloni kritizirati druge, kako bi to moglo utjecati na skupštinu?

⁸ Razmotrimo i situaciju koja se tiče roditelja. Situacija 6: Kao roditelj, jako se trudiš poučavati svoju djecu i usmjeravati ih “u skladu s Jehovinim načelima” (Efež. 6:4). Ali drugi roditelji u skupštini možda su popustljiviji od tebe. Naprimjer, oni svojoj djeci dopuštaju da dulje ostanu vani, da igraju nenasilne videoigrice ili da imaju mobitel dok su još mali. Zato bi tvoje dijete moglo imati osjećaj da si prestrog. Možda te pita: “Zašto ne možeš biti kao drugi roditelji?” U takvoj situaciji lako bi mogao kritizirati odluke drugih roditelja. Istina, ne treba nam puno da počnemo osuđivati druge kad se naše odluke razlikuju od njihovih. Naprimjer, možda dovodimo u pitanje kako troše novac, koliko često idu na odmor ili kako se zabavljaju. Ali ne smijemo dozvoliti da nam naši osjećaji postanu važniji od jedinstva u skupštini.

9. Što ne smijemo zaboraviti? (Vidi i ilustraciju.)

⁹ Iako se naše odluke mogu razlikovati od odluka naših sukršćana, to ne znači nužno da je netko u pravu, a netko u krivu (Rim. 14:5). Istina, kad je riječ o Jehovinim mjerilima, Biblija nas potiče da “jednako razmišljamo”. No to ne znači da svi moramo jednako razmišljati kad je riječ o odlukama osobne prirode (2. Kor. 13:11). Mogli bismo to usporediti s odlukama koje donosimo kad nekamo putujemo. Na isto mjesto često možemo doći različitim rutama. Mi biramo opciju koja nam najviše odgovara i koja je u skladu s našim mogućnostima. Slično tome kršćani mogu donijeti različite odluke kad je riječ o privatnim stvarima, ali svima nam je isti cilj – svi mi želimo obradovati Jehovu. Zato ne osuđujemo druge zbog njihovih osobnih odluka (Mat. 7:1; 1. Sol. 4:11).

ZAŠTO POŠTOVATI OSOBNE ODLUKE DRUGIH?

10. Prema Jakovu 4:12, na što nemamo pravo i zašto?

¹⁰ Biblija navodi nekoliko razloga zašto trebamo poštovati tuđe osobne odluke. Razmotrimo neke od njih. Mi nemamo pravo osuđivati druge zbog njihovih osobnih odluka. (Pročitaj Jakova 4:12.) Jehova je pravedni Zakonodavac i Sudac. Samo on ima pravo određivati kako trebamo živjeti. Zato naša braća i sestre polažu račune Jehovi, a ne nama (Rim. 14:10). Mi jednostavno ne smijemo suditi drugima niti ih kritizirati na temelju svojih mjerila ili mišljenja.b

11. Kako možemo doprinijeti jedinstvu skupštine? (Vidi i ilustraciju.)

¹¹ Jehova želi da budemo ujedinjeni, a ne da svi budemo isti. Naš Bog zapravo voli raznolikost! To vidimo svuda oko sebe. Naprimjer, ne postoje dvije iste snježne pahuljice. A pomisli samo na nas ljude. Na svijetu ima preko osam milijardi ljudi, ali ne postoje dvije iste osobe. Jehova nas je stvorio da budemo različiti. On ne želi da budemo kopije jedni drugih, ali želi da budemo ujedinjeni. Mi ne dopuštamo da nas razlike među nama razjedinjuju, nego gradimo mir. Više nam je stalo do jedinstva u skupštini nego do vlastitog mišljenja i ukusa (Rim. 14:19).

KAKO POKAZATI DA POŠTUJEMO TUĐE ODLUKE

12, 13. Što trebamo imati na umu ako smatramo da je netko krenuo krivim putem? (Galaćanima 6:1) (Vidi i okvir “Što kad se ne slažete”.)

¹² Kad drugi donose osobne odluke. Upitaj se: Je li osoba krenula krivim putem ili samo drugim putem? Ako je krenula krivim putem, odnosno ako je pogriješila i prekršila neku biblijsku zapovijed, upitaj se: Je li me Jehova ovlastio da druge opominjem ili je netko drugi u boljem položaju da to učini? A ako si ti u položaju da duhovno pomažeš drugima, čini to u duhu blagosti. (Pročitaj Galaćanima 6:1.) Međutim, puno puta ćeš doći do zaključka da drugi nisu pogriješili, nego su samo donijeli odluku koja se tebi ne sviđa. Ako je tako, nemoj loše govoriti o njima niti preispitivati njihove odluke i motive. Poštuj pravo drugih da sami odlučuju i nemoj ih osuđivati (Rim. 14:2–4).

¹³ Predočimo to jednom usporedbom. Zamisli da si s jednim prijateljem otišao u restoran. Bi li inzistirao da on mora naručiti isto jelo kao i ti? Naravno da ne bi! Sigurno ćeš poštovati njegovo pravo da sam izabere što će jesti. Uostalom, njegova odluka gotovo uopće ne utječe na tebe. Zamisli da je obrnuto. Ti sigurno ne bi htio da ti prijatelj određuje što ćeš jesti na temelju onoga što on voli. Slično tome i mi pokazujemo poštovanje drugima tako da im ne namećemo svoje mišljenje kad su u pitanju osobne odluke.

14. Kako možemo čuvati jedinstvo skupštine kad donosimo osobne odluke? (1. Korinćanima 8:12, 13)

¹⁴ Kad ti donosiš osobne odluke. Ako daješ sve od sebe da druge ne navodiš na spoticanje, time čuvaš jedinstvo skupštine. (Pročitaj 1. Korinćanima 8:12, 13.) Možda znaš da je odluka koju namjeravaš donijeti sasvim u redu, ali ako će se zbog nje tvoj brat loše osjećati, je li to stvarno najbolja odluka?c (1. Kor. 10:23, 24). U takvim situacijama umjesto da inzistiraš na svojim pravima bilo bi bolje da misliš na osjećaje drugih (Rim. 15:1). Ali zar nismo maloprije rekli da drugi trebaju poštivati naše odluke kad je riječ o osobnim stvarima? Jesmo. Oni trebaju poštovati naše odluke baš kao što i mi trebamo poštovati njihove. Ali ne smijemo zanemariti ni biblijski savjet iz Rimljanima 12:18: “Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima.” Zato činimo sve što je u razumnoj mjeri moguće da ostanemo u miru s drugima i da ih nepotrebno ne uzrujavamo.

15. Kako starješine doprinose jedinstvu skupštine? (1. Korinćanima 4:6)

¹⁵ Starješine poštuju odluke drugih. Starješine doprinose jedinstvu skupštine tako da ne postavljaju neka svoja pravila kad je riječ o osobnim stvarima i tako da ne idu “preko onoga što je napisano” u Bibliji. (Pročitaj 1. Korinćanima 4:6.) U skladu s tim načelom, starješine ne idu ni preko biblijskih savjeta koji su zapisani u našim publikacijama. Osim toga, kad ih neki suvjernik zamoli za pomoć, starješine paze da se pri davanju savjeta ne oslanjaju samo na vlastito iskustvo. Oni svoje savjete temelje na Božjoj Riječi (Iza. 48:17, 18).

16. Kako starješina može pokazati da poštuje odluke starješinstva?

¹⁶ Starješina ujedno poštuje odluke koje starješinstvo zajednički donese. Nakon što se starješinstvo pomoli za sveti duh, razmotri i primijeni biblijske smjernice te donese odluku, svaki starješina treba podupirati tu odluku čak i ako ima drugačije mišljenje (Efež. 5:17). Osim toga, starješine trebaju paziti da u teokratskim uputama ne vide ono čega u njima zapravo nema. Naprimjer, starješina ne bi smio izvući iz konteksta neku rečenicu iz naših publikacija kako bi potkrijepio svoja osobna gledišta.

17. Kako nam svima koristi kad poštujemo tuđe odluke?

¹⁷ Kao što smo vidjeli, svatko od nas ima svoje mišljenje i svoj ukus. To nas čini jedinstvenima. A naša raznolikost zapravo je jako dobra stvar! To što smo različitog porijekla i osobnosti jedan je od razloga zašto se tako lijepo osjećamo u skupštini. Zato nemojmo dopustiti da nas razlike razjedine, nego gradimo mir. Pazimo da ne povrijedimo druge. Poštujmo njihove osobne odluke. Naš trud sigurno će se isplatiti! Tako ćemo doprinijeti tome da naša skupština bude sretna i ujedinjena (Psal. 133:1; Mat. 5:9).