Pitanja

◼ Što trebamo imati na umu ako želimo da sva naša imovina ili neki njen dio nakon naše smrti pripadne Zajednici?

Kad čovjek umre, više ne može raspolagati imovinom koju je stekao (Prop. 9:5, 6). Stoga mnogi za života sastave oporuku ili neki sličan dokument kojim jasno odrede kako se nakon njihove smrti njihova imovina treba razdijeliti (2. Kralj. 20:1). Ako ostavitelj sastavi oporuku, u njoj može navesti ime i prezime izvršitelja oporuke, odnosno osobe koju ovlašćuje da nakon njegove smrti vodi računa o tome da njegove želje budu provedene u djelo. U mnogim zemljama zakonom je određeno što učiniti s imovinom preminule osobe koja nije sastavila oporuku. (U Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini sud provodi ostavinski postupak i kad je preminula osoba sastavila oporuku.) To je dobro imati na umu ako želimo da sva naša imovina ili neki njen dio nakon naše smrti pripadne Zajednici. Kako bismo pravno osnažili svoju volju, važno je sastaviti odgovarajući dokument. Ako odlučimo sastaviti oporuku, u njoj trebamo navesti što želimo ostaviti Zajednici. (U Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini zakon omogućuje određenom krugu zakonskih nasljednika pobijanje oporuke i nasljeđivanje zakonom zajamčenog dijela imovine ostavitelja. Veća sigurnost u provođenju volje ostavitelja ostvaruje se sastavljanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.) U oporuci možemo navesti izvršitelja oporuke, a njega treba pažljivo izabrati.

Izvršitelj oporuke ima ozbiljnu odgovornost. Ovisno o imovini preminule osobe, njegove dužnosti mogu iziskivati mnogo vremena i truda. Osim toga on se mora držati zakonskih odredbi u vezi s nasljeđivanjem. Važno je napomenuti da nisu svi članovi skupštine pogodni da budu izvršitelji oporuke. Osoba kojoj želimo povjeriti tu odgovornost mora biti sposobna i pouzdana te voljna provesti naše želje u djelo. (Vidi članak “Sastavljanje oporuke — zašto je mudro i korisno?” iz časopisa Probudite se! od 8. prosinca 1998.)

Ako te netko zamoli da budeš izvršitelj njegove oporuke: Ako te netko zamoli da nakon njegove smrti budeš izvršitelj njegove oporuke, uz molitvu dobro razmisli jesi li sposoban izvršiti tu dužnost (Luka 14:28-32). Sve nasljednike koji to pravo stječu na temelju oporuke trebaš obavijestiti o tome da su njihova imena navedena u oporuci preminule osobe. Nakon što zakonska procedura dopusti daljnje korake, moraš voditi računa o tome da se imovina preminule osobe razdijeli točno onako kako je navedeno u oporuci. Pritom trebaš poštovati i zakonske odredbe kojima se uređuju pitanja o nasljeđivanju. Izvršitelj oporuke ne smije smetnuti s uma da se želje preminule osobe moraju poštovati do najsitnijih detalja, bez obzira na vrijednost imovine koju je posjedovala za života. Svaki dar koji se oporukom ostavlja bilo kojem pravnom tijelu Jehovinih svjedoka postaje vlasništvo Zajednice (Luka 16:10; 21:1-4).