Timotej — ‘pravi sin u vjeri’

TIMOTEJ je bio relativno mlad kad ga je kršćanski apostol Pavao izabrao za svog suputnika. Time je započela suradnja koja će trajati otprilike 15 godina. Između ta dva čovjeka razvio se takav odnos da je Pavao mogao Timoteja nazvati ‘svojim sinom ljubaznim i vjernim u Gospodinu’ te ‘pravim sinom u vjeri’ (1. Korinćanima 4:17; 1. Timoteju 1:2).

Što je to bilo u Timotejevoj osobnosti da ga je Pavao toliko zavolio? Kako je došlo do toga da je Timotej postao tako dragocjen suradnik? I koje korisne pouke možemo izvući iz nadahnutog zapisa o Timotejevim aktivnostima?

Pavao ga izabire

Apostol Pavao pronašao je mladog učenika Timoteja kada je oko 50. n. e. na svom drugom misionarskom putovanju posjetio Listru (na području današnje Turske). Timotej je vjerojatno bio u kasnim tinejdžerskim ili ranim 20-im godinama i o njemu su dobro govorili kršćani u Listri i Ikoniju (Djela apostolska 16:1-3). Živio je odgovarajuće svom imenu, koje znači “onaj koji iskazuje čast Bogu”. Timoteja su njegova baka Loida i majka Evnika od djetinjstva poučavale na temelju Svetog pisma (2. Timoteju 1:5; 3:14, 15). One su vjerojatno prihvatile kršćanstvo nekoliko godina ranije, u vrijeme kada je Pavao prvi put posjetio njihov grad. Sada je određeno pretkazivanje, koje je bilo dobiveno posredstvom svetog duha, ukazalo na to kakva će biti Timotejeva budućnost (1. Timoteju 1:18). U skladu s tim vodstvom Pavao i starješine u skupštini položili su ruke na tog mladića i na taj ga način odvojili za posebnu službu, a apostol ga je izabrao za svog misionarskog suradnika (1. Timoteju 4:14; 2. Timoteju 1:6).

Budući da mu je otac bio nevjerujući Grk, Timotej nije bio obrezan. Naravno, to nije ni bio kršćanski zahtjev. No da bi se uklonio kamen spoticanja za Židove koje su trebali posjećivati, Timotej se podvrgao tom bolnom postupku (Djela apostolska 16:3).

Je li se Timoteja prije toga smatralo Židovom? Neki izučavatelji tvrde da se, prema uvaženim rabinskim izvorima, “status potomaka iz mješovitog braka određivao po majci, a ne po ocu”. To bi značilo da “Židovka rađa židovsku djecu”. No, pisac Shaye Cohen nije siguran da li je takav “rabinski zakon o pravima građana već postojao u prvom stoljeću n. e.” i da li su se Židovi u Maloj Aziji pridržavali tog zakona. Nakon razmatranja povijesnih dokaza, zaključuje kako su u slučaju kad su se ne-Židovi ženili Izraelkama, “djeca iz tih brakova smatrana Izraelcima samo ukoliko je obitelj živjela među Izraelcima. Porijeklo se određivalo po majci kada je obitelj živjela u zemlji iz koje je potjecala majka. Kada bi se Izraelka preselila u neku drugu zemlju da bi tamo živjela s mužem koji je bio ne-Židov, u tom bi se slučaju njenu djecu smatralo nežidovskom.” U svakom slučaju, mora da je Timoteju njegovo mješovito porijeklo predstavljalo pravi dobitak u djelu propovijedanja. On je vjerojatno mogao bez problema naći zajedničke teme za razgovor i sa Židovima i s ne-Židovima, što mu je možda omogućavalo da premosti jaz koji je između njih postojao.

Pavlova posjeta Listri označila je prekretnicu u Timotejevom životu. Spremnost tog mladića da slijedi vodstvo svetog duha i da ponizno surađuje s kršćanskim starješinama vodila ga je do velikih blagoslova i prednosti službe. Neovisno o tome je li tada bio toga svjestan ili ne, Timotej je, slijedeći Pavlove upute, kasnije trebao poslužiti u izvršavanju važnih teokratskih zadataka koji su ga odveli daleko od kuće, sve do Rima, prijestolnice carstva.

Timotej unapređuje interese Kraljevstva

Mi posjedujemo zapis u kojem se tek djelomično govori o Timotejevim aktivnostima, no on je puno putovao kako bi unapređivao interese Kraljevstva. Timoteja je njegovo prvo putovanje, s Pavlom i Silom 50. n. e., vodilo kroz Malu Aziju i u Evropu. Tamo je sudjelovao u propovjedničkim kampanjama u Filipima, Solunu i Bereji. Nakon što je Pavao zbog protivljenja krenuo dalje u Atenu, Timotej i Sila ostali su u Bereji kako bi se brinuli za grupu učenika koja je bila osnovana u tom gradu (Djela apostolska 16:6–17:14). Kasnije je Pavao poslao Timoteja u Solun da ojača novoosnovanu skupštinu. Sastavši se s Pavlom u Korintu, Timotej je donio dobre vijesti o napretku te skupštine (Djela apostolska 18:5; 1. Solunjanima 3:1-7).

U Bibliji ne piše koliko je dugo Timotej ostao s Korinćanima (2. Korinćanima 1:19). No vjerojatno je oko 55. n. e. Pavao razmišljao o tome da ga ponovo pošalje braći u Korint jer je primio uznemirujuće vijesti o situaciji koja je vladala među njima (1. Korinćanima 4:17; 16:10). Kasnije je Timotej, zajedno s Erastom, bio poslan iz Efeza u Makedoniju. U vrijeme kada je Pavao iz Korinta pisao Rimljanima, Timotej je ponovo bio s njim (Djela apostolska 19:22; Rimljanima 16:21).

Timotej i ostali napustili su Korint zajedno s apostolom Pavlom kad je on krenuo za Jeruzalem i na tom su ga putu pratili barem do Troade. Ne zna se da li je Timotej tom prilikom krenuo dalje prema Jeruzalemu. No on se spominje u uvodu tri pisma koja je Pavao napisao u zatvoru u Rimu oko 60-61. godine n. e.a (Djela apostolska 20:4; Filipljanima 1:1; Kološanima 1:1; Filemonu 1). Pavao je Timoteja namjeravao poslati iz Rima u Filipe (Filipljanima 2:19). A nakon što je Pavao bio pušten iz zatvora, Timotej je, slijedeći apostolova uputstva, ostao u Efezu (1. Timoteju 1:3).

Budući da putovanja u prvom stoljeću nisu bila niti jednostavna niti udobna, zaista je za svaku pohvalu to što je Timotej bio spreman toliko putovati radeći u korist skupština. (Vidi Kulu stražaru od 15. kolovoza 1996, okvir na stranici 29.) Osvrnimo se samo na jedno od njegovih putovanja koja su uslijedila i razmislimo što nam ono govori o Timoteju.

Uvid u Timotejevu osobnost

Timotej je bio s Pavlom u Rimu kada je zatočeni apostol pisao progonjenim kršćanima u Filipima: “Nadam se u Gospodina Isusa da ću skoro poslati k vama Timoteja da se i ja razveselim razabravši kako ste vi. Jer ni jednoga nemam jednake misli sa sobom [“sa stavom poput njegovog”, NW] koji se upravo brine za vas. Jer svi traže što je njihovo, a ne što je Kr[i]sta Isusa. A njegovo poštenje poznajete, jer kao dijete ocu sa mnom je poslužio u evangjelju” (Filipljanima 1:1, 13, 28-30; 2:19-22).

Te su riječi naglasile Timotejevu brigu za suvjernike. Ukoliko nije išao brodom, takvo je putovanje podrazumijevalo 40 dana pješačenja od Rima do Filipa, u što je bio uključen i kratak prelazak Jadranskog mora, i nakon toga još 40 dana putovanja natrag do Rima. Timotej je bio spreman sve to učiniti kako bi poslužio svojoj braći i sestrama.

To što je Timotej mnogo putovao ne znači da je uvijek bio dobrog zdravlja. Očito je imao nekih zdravstvenih problema sa želucem te je bio ‘često bolestan’ (1. Timoteju 5:23). Pa ipak se naprezao radi dobre vijesti. Ne čudi da je Pavao imao tako blizak odnos s njim!

Izgleda da je Timotej, budući da mu je taj apostol bio poput skrbnika te da su toliko toga zajedno proživjeli, počeo odražavati Pavlovu osobnost. Zbog toga mu je Pavao mogao reći: “Ti si se ugledao na moju nauku, življenje, namjeru, vjeru, snošenje, ljubav, trpljenje, protjerivanja, stradanja, kakova mi se dogodiše u Antiohiji, i u Ikoniji, i u Listri, kakova protjerivanja podnesoh.” Timotej je plakao s Pavlom, bio je spominjan u njegovim molitvama i robovao je zajedno s njime radi unapređivanja interesa Kraljevstva (2. Timoteju 1:3, 4; 3:10, 11).

Pavao je hrabrio Timoteja da ne dozvoli ‘nikome da postane nemarljiv [“gleda s prezirom”, NW] za njegovu mladost’. To bi moglo ukazivati na činjenicu da je Timotej bio pomalo stidljiv te da se ustručavao pozivati na svoj autoritet (1. Timoteju 4:12; 1. Korinćanima 16:10, 11). Međutim, Timotej je bio samostalan i Pavao ga je s punim povjerenjem mogao poslati na odgovorne zadatke (1. Solunjanima 3:1, 2). Kada je Pavao uvidio da je skupštini u Efezu potreban netko tko bi odlučno provodio teokratsko nadgledavanje, potaknuo je Timoteja da ostane u Efezu kako bi ‘zapovjedio nekima da ne uče drukčije’ (1. Timoteju 1:3). Međutim, unatoč tome što su mu bile povjerene mnoge odgovornosti, Timotej je bio skroman. I usprkos svojoj eventualnoj stidljivosti, bio je hrabar. Naprimjer, otišao je u Rim kako bi pružio podršku Pavlu, kojem se sudilo zbog vjere. Ustvari, i sam je Timotej jedno vrijeme bio zatvoren, i to vjerojatno iz istog razloga (Jevrejima 13:23, St).

Timotej je nedvojbeno puno naučio od Pavla. U prilog tome da je apostol cijenio svog suradnika snažno svjedoči činjenica da mu je napisao dva božanski nadahnuta pisma koja se nalaze u Kršćanskim grčkim pismima. Pavao je još jednom pozvao Timoteja oko 65. n. e., kada je postao svjestan da mu neminovno predstoji mučenička smrt (2. Timoteju 4:6, 9). Biblija nam ne otkriva je li Timotej uspio vidjeti Pavla prije nego što je apostol bio pogubljen.

Stavi se na raspolaganje!

Mnogo se toga može naučiti iz Timotejevog odličnog primjera. Koristi koje je Timotej imao od druženja s Pavlom bile se velike, budući da je stidljivi mladić s vremenom postao nadglednik. Današnji mladi kršćani i kršćanke mogu imati velike koristi od sličnog druženja. A ako službu Jehovi učine svojim životnim pozivom, bit će bogato zaposleni u vrijednom djelu (1. Korinćanima 15:58). Mogu postati pioniri, odnosno punovremeni propovjednici, u svojoj matičnoj skupštini ili im možda bude moguće da služe negdje gdje postoji veća potreba za objaviteljima Kraljevstva. Među mnogim mogućnostima koje im stoje na raspolaganju je i misionarska služba u nekoj drugoj zemlji ili služenje u svjetskoj centrali Društva Watch Tower, odnosno u nekoj od njenih podružnica. Dakako, svi kršćani mogu pokazivati isti duh koji je pokazivao Timotej i to tako da službu Jehovi vrše cijelom dušom.

Želiš li i dalje duhovno napredovati kako bi u Jehovinoj organizaciji mogao poslužiti u onolikoj mjeri u kojoj Jehova smatra da bi za tebe bila odgovarajuća? Ako želiš, onda postupaj onako kako je postupao Timotej. Stavi se na raspolaganje koliko god ti to mogućnosti dozvoljavaju. Tko zna kakve ti se prednosti službe mogu pružiti u budućnosti?

[Bilješka]

[Slika na stranici 31]

‘Nijednog nemam sa stavom poput njegovog’