Kad grijeha više ne bude

“JESMO li rođeni u grijehu?” Ovo je pitanje zbunilo diplomiranog studenta u Sjedinjenim Državama nedugo nakon što je počeo proučavati Bibliju. Zbog njegovog hinduističkog odgoja, misao o naslijeđenom grijehu bila mu je strana. No ako je grijeh zaista nasljedan, zaključio je, poricanje ili ignoriranje njegova postojanja bilo bi beskorisno. Kako osoba može pronaći odgovor na ovo pitanje?

Ako je nasljedan, grijeh je morao imati svoj početak. Da li je prvi čovjek bio stvoren zao, pa je tako na svoju djecu prenio zle osobine? Ili se taj nedostatak razvio kasnije? Kad je točno grijeh nastao? S druge strane, ako je grijeh samo vanjski, zao entitet ili načelo možemo li se nadati da ćemo ga se ikada osloboditi?

Prema hinduističkom vjerovanju, patnja i zlo su popratne pojave stvaranja. “Patnja [ili zlo]”, zapaža jedan hinduistički učenjak, “poput kroničnog reumatizma, samo se premješta s jednog mjesta na drugo, a ne može je se potpuno iskorijeniti.” Zlo je zasigurno bilo sastavnim dijelom svijeta čovječanstva kroz cijelu pisanu povijest. Ako zlo potječe iz vremena prije čovjekovih povijesnih izvještaja, pouzdani odgovori o njegovom porijeklu moraju zasigurno doći iz izvora višeg od čovjeka. Odgovori moraju doći od Boga (Psalam 36:9).

Čovjek — stvoren bez grijeha

Opisi stvaranja čovjeka izneseni u Vedama simbolični su, priznaje hinduistički filozof Nikhilananda. Slično tome, većina istočnjačkih religija pruža samo mitološka objašnjenja stvaranja. Međutim, za vjerovanje biblijskom izvještaju o stvaranju prvog čovjeka postoje i logički i znanstveni razlozi.a Već njeno prvo poglavlje objašnjava: “Stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih” (1. Mojsijeva 1:27).

Što znači biti stvoren “po obličju Božijemu”? Jednostavno ovo: Čovjek je stvoren prema Božjoj slici, s božanskim osobinama — kao što su pravda, mudrost i ljubav — po kojima se razlikuje od životinja. (Usporedi Kološanima 3:9, 10.) Ova svojstva su mu omogućila da izabere hoće li raditi ono što je ispravno ili ono što je pogrešno, čineći ga time osobom sa slobodnom voljom. Kad je stvoren, kod njega nije bilo grijeha, niti zla ili patnje u njegovom životu.

Čovjeku Adamu, Jehova Bog je zapovjedio: “Jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Odabiranjem poslušnosti, Adam i njegova žena, Eva, mogli su donijeti hvalu i čast svom Stvoritelju i ostati slobodni od grijeha. S druge strane, čin neposlušnosti ukazao bi na njihov propust udovoljavanja Božjim savršenim mjerilima i učinio bi ih nesavršenima — grešnima.

Adam i Eva nisu bili stvoreni s božanskom prirodom. Međutim, imali su određenu mjeru božanskih osobina i sposobnost da donose moralne odluke. Time što su bili Božja stvorenja oni su bili bezgrešni, ili savršeni (1. Mojsijeva 1:31; 5. Mojsijeva 32:4). Njihovo stvaranje nije razorilo sklad koji je dotada vjekovima vladao između Boga i svemira. Kako je, onda, grijeh počeo?

Porijeklo grijeha

Grijeh se prvo pojavio u duhovnom području. Prije stvaranja Zemlje i čovjeka, Bog je stvorio inteligentna duhovna stvorenja — anđele (Job 1:6; 2:1; 38:4-7; Kološanima 1:15-17). Jedan od tih anđela imao je visoko mišljenje o svojoj ljepoti i inteligenciji. (Usporedi Ezehijela 28:13-15.) Iz Božje upute Adamu i Evi da imaju djecu taj anđeo je mogao vidjeti da će uskoro cijela Zemlja biti puna pravednih ljudi, a svi će oni obožavati Boga (1. Mojsijeva 1:27, 28). Ovo duhovno stvorenje željelo je njihovo obožavanje za sebe (Matej 4:9, 10). Razmišljanje o toj želji odvelo ga je na krivi put (Jakov 1:14, 15).

Govoreći Evi preko zmije, buntovni je anđeo rekao da je Bog, zabranom jedenja ploda s drveta znanja dobra i zla, zadržavao spoznaju koju bi ona trebala imati (1. Mojsijeva 3:1-5). Time je izrekao laž prožetu mržnjom — djelo grijeha. Njenim izjavljivanjem, anđeo je postao grešnik. Zbog toga je dobio ime Đavo, klevetnik, i Sotona, protivnik Boga (Otkrivenje 12:9).

Sotonin uvjerljivi argument imao je negativan utjecaj na Evu. Pouzdajući se u Kušačeve riječi, dopustila je da bude zavedena i da okusi plod sa zabranjenog drveta. Njen suprug, Adam, pridružio joj se u jedenju ploda i tako su oboje postali grešnici (1. Mojsijeva 3:6; 1. Timoteju 2:14). Bez sumnje, naši su praroditelji odabiranjem neposlušnosti Bogu izgubili obilježje savršenosti i postali su grešnici.

Što je s potomstvom Adama i Eve? Biblija objašnjava: “Kroz jednog čovjeka dodje na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt udje u sve ljude, jer svi sagriješiše” (Rimljanima 5:12). Zakon nasljeđivanja već je bio stupio na snagu. Adam nije mogao prenijeti na svoju djecu ono što nije imao (Job 14:4). Budući da je izgubio savršenost, prvi je par bio grešan kad su njihova djeca bila začeta. Zbog toga smo svi mi — bez iznimke — naslijedili grijeh (Psalam 51:5; Rimljanima 3:23). Grijeh, pak, nije donio ništa osim zla i patnje. Osim toga, zbog njega svi starimo i umiremo, “jer je plata za grijeh smrt” (Rimljanima 6:23).

Savjest ‘optužuje’ ili ‘opravdava’

Pogledaj također koju je posljedicu grijeh imao na ponašanje prvog ljudskog para. Pokrili su dijelove svoga tijela i pokušali se sakriti od Boga (1. Mojsijeva 3:7, 8). Grijeh je tako kod njih izazvao osjećaj krivnje, tjeskobe i srama. Čovječanstvu su danas vrlo dobro poznati ovi osjećaji.

Tko nije podnosio neugodne osjećaje zbog toga što nije pomagao nekome kome je pomoć bila potrebna ili tko to nije osjetio grižnju savjesti zato što je rekao riječi koje nikada nije trebao izgovoriti? (Jakov 4:17). Zašto imamo takve uznemiravajuće osjećaje? Apostol Pavao objašnjava da je ‘zakon napisan u našim srcima’. Svako kršenje zakona stvara unutarnji nemir, osim ako naša savjest nije postala neosjetljiva. Dakle glas savjesti nas ‘optužuje’ ili ‘opravdava’ (Rimljanima 2:15; 1. Timoteju 4:2; Titu 1:15). Bili mi toga svjesni ili ne, mi imamo unutarnji osjećaj za pogrešno, za grijeh!

Pavao je bio potpuno svjestan svojih grešnih sklonosti. “Kad hoću dobro da činim, (...) na zlo [me] nagoni”, priznao je. “Imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu čovjeku; ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima.” Stoga je Pavao pitao: “Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?” (Rimljanima 7:21-24).

Sloboda od grijeha — kako?

“Oslobođenje, u hinduističkoj tradiciji”, kaže jedan učenjak, “jest oslobođenje od ponovnih rađanja i smrti.” Slično tome, budizam kao rješenje ukazuje na nirvanu — stanje isključenosti iz vanjske stvarnosti. Budući da nema razumijevanje o pojmu naslijeđenog grijeha, hinduizam obećava samo bijeg od egzistencije.

S druge strane, biblijski način oslobađanja rezultira otklanjanjem samog grešnog stanja. Nakon pitanja kako može biti spašen od grijeha, apostol Pavao nastavlja odgovarati: “Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isu[sa Kri]sta Gospodina našega” (Rimljanima 7:25). Da, spasenje dolazi od Boga preko Isusa Krista.

Prema Matejevom Evanđelju, “sin čovječij”, Isus Krist, došao je da “dušu svoju u otkup da za mnoge” (Matej 20:28). Kao što je zapisano u 1. Timoteju 2:6 (NW), Pavao je napisao da je Isus “dao sebe kao odgovarajući otkup za sve”. Riječ “otkup” znači plaćanje cijene za otkupljivanje zarobljenika. Činjenica da je to odgovarajući otkup naglašava da je ta cijena u stanju dovesti u ravnotežu pravovaljanu vagu pravde. Ali kako se smrt jednog čovjeka može smatrati ‘odgovarajućim otkupom za sve’?

Adam je prodao cijelo čovječanstvo, uključujući i nas, u grijeh i smrt. Cijena, ili kazna, koju je platio bila je njegov savršeni ljudski život. Da bi se to pokrilo, drugi savršeni ljudski život — odgovarajući otkup — morao je biti plaćen (2. Mojsijeva 21:23; 5. Mojsijeva 19:21; Rimljanima 5:18, 19). Budući da nijedan nesavršeni čovjek nije mogao pružiti otkup, Bog je u svojoj beskrajnoj mudrosti otvorio put za izlazak iz ovih neprilika (Psalam 49:6, 7). On je savršeni život svog jedinorođenog Sina s neba prenio u utrobu jedne djevice na Zemlji, omogućivši mu tako da se rodi kao savršeni čovjek (Luka 1:30-38; Ivan 3:16-18).

Da bi ostvario djelo otkupa čovječanstva, Isus je morao održati čistoću cijelo vrijeme dok je bio na Zemlji. To je i učinio. Zatim je umro žrtvenom smrću. Na taj način Isus je osigurao vrijednost savršenog ljudskog života — svog vlastitog — da bi se njome platio otkup za izbavljenje čovječanstva (2. Korinćanima 5:14; 1. Petrova 1:18, 19).

Što Kristova otkupnina može učiniti za nas

Isusova otkupna žrtva može nam koristiti upravo sada. Iskazujući vjeru u nju, možemo uživati čist položaj pred Bogom i doći pod Jehovinu obzirnu brigu punu ljubavi (Djela apostolska 10:43; Rimljanima 3:21-24). Umjesto da budemo savladani osjećajem krivnje za grijehe koje smo možda počinili, možemo slobodno tražiti oproštenje od Boga na temelju otkupnine (Izaija 1:18; Efežanima 1:7; 1. Ivanova 2:1, 2).

U danima koji predstoje, otkupnina će omogućiti potpuno ozdravljenje bolesnog stanja čovječanstva koje je uzrokovano grijehom. Posljednja knjiga Biblije opisuje “rijeku vode života” koja istječe iz prijestolja Božjeg. Uz obalu rijeke nalazi se mnoštvo obilno plodnih stabala koja imaju lišće “za iscjeljivanje narodima” (Otkrivenje 22:1, 2). Biblija ovdje simbolično govori o Stvoriteljevoj divnoj pripremi za vječno oslobođenje čovječanstva od grijeha i smrti na temelju Isusove otkupne žrtve.

Proročanske vizije iz knjige Otkrivenja uskoro će se ispuniti (Otkrivenje 22:6, 7). Tada će svi pojedinci iskrena srca postati savršeni, ‘oslobođeni ropstva raspadljivosti’ (Rimljanima 8:20, 21, St). Zar nas to ne bi trebalo potaći da učimo više o Jehovi Bogu i njegovom lojalnom Sinu, Isusu Kristu, koji je postao otkupitelj? (Ivan 17:3).

[Bilješka]

[Slika na stranici 6]

Adam je čovječanstvu donio grijeh i smrt

[Slika na stranici 7]

Isusova otkupna žrtva donosi slobodu od grijeha i smrti