Pitanja čitalaca

Izvještaji već nekoliko godina pokazuju da se broj onih koji uzimaju simbole na Spomen-svečanosti malo povećao. Znači li to da ima mnogo novih osoba koje su pomazane svetim duhom?

Postoji dobar razlog za vjerovanje da je broj od 144 000 pomazanih kršćana popunjen još prije nekoliko desetljeća.

U Djelima apostolskim 2:1-4 čitamo o prvim članovima te ograničene grupe: “I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno. I u jedan put postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuću gdje sjedjahu; i pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih. I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.”

Nakon toga, Jehova je izabrao daljnje osobe i pomazao ih svojim svetim duhom. Već u ranim godinama kršćanstva dodane su tisuće. Prilikom Spomen-svečanosti u naše vrijeme, govornik često svraća pažnju na riječi apostola Pavla iz Rimljanima 8:15-17, u kojima se napominje da pomazanik ‘prima Duha posinačkoga’. Pavao je dodao da sveti duh koji primaju ‘svjedoči njihovom duhu da su djeca Božja, sunasljednici s Kristom’. Oni koji zaista imaju takvo duhovno pomazanje znaju to sa sigurnošću. To nije puka želja ili odraz emocionalnog i nerealnog gledišta o sebi.

Razumijemo da se ovo nebesko pozivanje nastavilo kroz stoljeća, iako je tijekom takozvanog mračnog srednjeg vijeka, možda bilo perioda kada je broj pomazanika bio vrlo malen.a Kada je, potkraj prošlog stoljeća, pravo kršćanstvo bilo ponovno obnovljeno, još je osoba bilo pozvano i odabrano. Ali izgleda da je sredinom 1930-ih, cjelokupni broj od 144 000 u osnovi bio popunjen. Stoga se počela pojavljivati grupa lojalnih kršćana sa zemaljskom nadom. Isus je te kršćane označio ‘drugim ovcama’, koje se ujedinjuju u obožavanju s pomazanicima kao jedno priznato stado (Ivan 10:14-16).

Događaji tokom proteklih desetljeća ukazuju kako na završetak pozivanja pomazanika tako i na to da je Jehova blagoslovio rastuće “veliko mnoštvo” koje se nada da će preživjeti ‘veliku nevolju’ (Otkrivenje 7:9, 14, St). Naprimjer, 1935. na Spomen-svečanosti, kojoj je prisustvovalo 63 146 osoba, broj onih koji uzimaju simbole kao dokaz da se izjašnjavaju kao pomazanici iznosio je 52 465. Trideset godina kasnije, ili 1965, broj prisutnih bio je 1 933 089, dok se broj onih koji uzimaju simbole smanjio na 11 550. Još trideset godina kasnije, 1995, broj prisutnih skočio je na 13 147 201, no samo je 8 645 osoba uzelo kruh i vino (1. Korinćanima 11:23-26). Očito je da se, kako su prolazila desetljeća, broj onih koji se izjašnjavaju kao članovi ostatka u velikoj mjeri smanjio — nekih 52 400 osoba 1935; 11 500 osoba 1965; 8 600 osoba 1995. Međutim, oni koji imaju zemaljsku nadu blagoslovljeni su i njihov se broj obilno povećao.

Najnoviji objavljeni izvještaj je za 1995. godinu i on pokazuje da je broj onih koji uzimaju simbole za 28 veći nego prethodne godine iako se omjer onih koji uzimaju simbole i broja prisutnih zapravo smanjio. Uzimajući sve u obzir, to što je još nekoliko osoba odlučilo uzeti simbole nije razlog za zabrinutost. Tokom godina neki su, čak i neki novokršteni, iznenada počeli uzimati simbole. U izvjesnom broju slučajeva, nakon nekog su vremena priznali da je to bila zabluda. Neki su priznali da je to što su uzeli simbole bila emocionalna reakcija na možda fizičku ili psihičku napetost. No konačno su uvidjeli da zapravo nisu bili pozvani u nebeski život. Tražili su Božje milosrdno razumijevanje. I oni mu nastavljaju služiti kao dobri, lojalni kršćani koji imaju nadu u vječni život na Zemlji.

Nitko od nas ne bi trebao biti zabrinut ako neka osoba počne uzimati simbole ili ako prestane to činiti. Zaista nije na nama da određujemo je li netko uistinu pomazan svetim duhom i pozvan u nebeski život ili nije. Sjeti se Isusovog čvrstog jamstva: “Ja sam pastir dobri, i znam svoje.” Jednako tako nema sumnje da Jehova poznaje one koje je izabrao kao duhovne sinove. Imamo sve razloge za vjerovanje da će broj pomazanika i dalje opadati dok poodmakla dob i nepredviđeni događaji okončavaju njihov zemaljski život. No, dok se ove uistinu pomazane osobe dokazuju kao vjerne do smrti, imajući u izgledu krunu života, druge ovce, koje su oprale svoje haljine u krvi Janjeta, mogu se radovati preživljavanju predstojeće velike nevolje (2. Timoteju 4:6-8; Otkrivenje 2:10).

[Bilješke]