Imaš li duh davanja?
JESI li primijetio da ljudi daruju iz različitih pobuda? Dar može biti izraz ljubavi, velikodušnosti, cijenjenja. No zar nisi primijetio da netko možda daruje zbog toga što želi da ga se gleda s naklonošću? Ili se možda dar daje jednostavno iz osjećaja obaveze ili zato što davalac želi nešto zauzvrat.
Dar može biti zapakovan i vezan lijepom vrpcom. No, zar i buket cvijeća, omiljeno jelo ili ljubazna gesta, ne bi mogli biti lijep dar? Ustvari, darovi koji se najviše cijene često uključuju davanje samog sebe.
Postoji li netko čiju naklonost nastojiš steći?
Nije ništa neobično da netko daruje onoga čiju naklonost nastoji steći. U nekim zemljama mladić može donositi cvijeće djevojci kako bi je osvojio. No mudra žena vidi dalje od dara. Ona uzima u obzir je li mladić prilikom poklanjanja bio motiviran ljubavlju koja će ga učiniti i dobrim suprugom. Ako takav dar odražava bogougodan duh, on može uzrokovati veliku sreću i za davaoca i za primaoca.
Biblija govori o jednom događaju kad je Abigajila, Nabalova žena, brzo pripremila velikodušan dar za Davida, priznajući ga kao onoga kojeg je Bog izabrao za budućeg izraelskog kralja. I ona je nastojala steći naklonost. Njezin je suprug prezirno odbio Davida i žestoko prekoravao Davidove ljude. David je poveo skupinu od oko 400 naoružanih muškaraca i spremio se da uništi Nabala i njegovo kućanstvo. Abigajila je posredovala i Davidu brzo poslala velikodušan dar koji se sastojao od zaliha hrane za njegove ljude. Ona je osobno išla iza svog dara i nakon što se ponizno ispričala za ono što je učinio njen suprug, pokazala je veliku razboritost dok je razgovarala s Davidom.
Njen je cilj bio plemenit a ishod dobar. David je prihvatio njen dar i rekao joj: “Idi s mirom kući svojoj; eto, poslušah te, i pogledah na te.” Kad je Nabal kasnije umro, David je čak zaprosio Abigajilu, a ona je spremno pristala (1. Samuelova 25:13-42).
Međutim, naklonost koju netko traži može ponekad uključivati pokazivanje pristranosti, pa čak i iskrivljavanje pravde. U takvom je slučaju dar zapravo mito. Davalac misli da će izvući koristi, no on se lišava duševnog mira. Uvijek postoji opasnost da će to drugi otkriti, da će biti pozvan na odgovornost. Čak i ako se osvoji željena naklonost, onaj koji ju je nastojao steći može uvidjeti da je sada na glasu kao onaj čiji su poticaji sumnjivi. Odražavajući božansku mudrost, Biblija upozorava da se klonimo takvih darova (5. Mojsijeva 16:19; Propovjednik 7:7).
Je li to dar od sveg srca?
Jedno je sigurno — darivati nekoga koga voliš zato što to želiš donosi mnogo više radosti nego darivati iz osjećaja dužnosti koji ti nameću drugi.
Što se tiče sakupljanja pomoći za sukršćane koji su bili materijalno siromašni, apostol Pavao postavio je neka izvanredna načela bogougodnog davanja. “Ako ima ko dobru volju”, pisao je, “mio je po onome što ima, a ne po onome što nema.” Dodao je: “Svaki po volji svojega srca, a ne sa žalošću ili od nevolje; jer Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje” (2. Korinćanima 8:12; 9:7). Dakle, mnogo ovisi o tebi. Ostaješ li unutar granica svojih mogućnosti umjesto da ulaziš u dug zbog masovnog kupovanja poklona? Postupaš li onako kako si odlučio u svom srcu umjesto da se osjećaš primoranim davati uglavnom zbog društvenog ili komercijalnog pritiska? Apostol Pavao pisao je o ranim kršćanima koji su primjenjivali takva bogougodna načela: “S mnogijem moljenjem moliše nas da primimo blagodat [“za prednost ljubaznog davanja”, NW] i zajednicu službe k svetima” (2. Korinćanima 8:4).
Nasuprot tome, Royal Bank Letter od studenog/prosinca 1994. pisao je u vezi s tjednima koji prethode Božiću: “Na ovo doba godine moglo bi se gledati kao na stanje izvještačenog uzbuđenja raspirivanog poslovnim interesima kako bi se navelo kupce da kupuju stvari koje inače ne bi kupili.” Ako se kupuje na kredit, svako zadovoljstvo koje proizlazi iz darivanja moglo bi brzo biti zasjenjeno kad dospiju računi.
Što ti je najvažnije — prigoda? Ili izraz ljubavi?
Da li si ustanovio da druge daruješ uglavnom u prigodama kad izgleda da se to očekuje? Ako je tako, moglo bi se dogoditi da ne doživiš veliku radost koju donosi spontano darivanje.
Postoje mnogi ljudi koji nisu zadovoljni učincima koje izaziva darivanje točno određenim danima. Jedna majka, koja je ujedno i pisac, priznala je da se kod njene djece pojavljivala pohlepa dok se približavao dan kad se očekuju darovi. Priznala je da je i njena radost zbog dražesnog poklona bila pomućena jer je očekivala nešto drugo. Brojni izvještaji kažu da su praznici koji su obilježeni proslavama i izmjenjivanjem darova ujedno i vrijeme mnogih emocionalnih depresija i zloupotrebe alkohola.
Budući da je primijetio kako isticanje darivanja u vrijeme praznika ponekad štetno djeluje na djecu, jedan profesor psihologije citiran u The New York Timesu preporučuje sljedeće: “Razmislite o darivanju nekim drugim danima kao o načinu da se smanji stres.” Što misliš, da li bi to imalo dobar učinak?
Tammy, dvanaestogodišnjakinja koja živi u obitelji koja ne slavi Božić ni rođendane, napisala je ovako: “Puno je zabavnije dobiti dar kad to najmanje očekuješ.” Umjesto da dobiva poklone samo jednom ili dvaput godišnje, ona kaže da njeni roditelji daruju nju i njenog brata kroz cijelu godinu. No postoji nešto što joj je važnije od tih darova. Ona kaže ovako: “Imam vrlo sretan obiteljski život.”
Knjiga Secrets of Strong Families (Tajne jakih obitelji) otvoreno kaže: “Većina nas nekoliko puta godišnje, povodom rođendana, godišnjica ili praznika, troši vrijeme i novac odabirući savršene darove za ljude koje volimo. Najbolji od svih darova ne može se kupiti novcem. I ne trebaš ga umatati. Ako poput većine ljudi vjeruješ da je život nešto najvrednije što imaš, tada je dio tvog života najdragocjeniji dar koji možeš dati. Taj dragocjeni dar dajemo u onoj mjeri u kojoj svoje vrijeme posvećujemo svojim voljenima.”
Davanje možeš proširiti izvan svog obiteljskog kruga. Spontano davanje kako bi se udovoljilo očiglednoj potrebi drugih može donijeti posebno zadovoljstvo. Isus Krist nas je bodrio da s ljubavlju pokazujemo takvu brigu za siromašne, hrome i slijepe, dodajući: “Blago će ti biti što ti oni ne mogu vratiti” (Luka 14:12-14).
Rockland Journal-News (SAD) nedavno je izvijestio o primjeru takve vrste davanja. Kad se srušio dom jedne slijepe starije žene, prijatelji su joj izgradili novu kuću. Nekoliko mjesnih firmi bile su donatori, a novčanu potporu dao je jedan mjesni vladin ured. “No najvažnije od svega jest to”, pisale su novine, “što je oko 150 ljudi, koji uglavnom pripadaju skupštini Jehovinih svjedoka Haverstraw, darovalo svoje vrijeme kako bi izgradili kuću.”
U članku se nastavljalo: “Na gradilištu su se hrpe materijala nalazile odmah do stolova punih hrane. U dva su dana radnici podigli dvokatnicu s dva stana. (...) Jehovini svjedoci poznati su po svojoj sposobnosti da brzo podižu zgrade. (...) No ta je brzina u suprotnosti s postojanošću njihovog zadatka: a to je da pruže trajno djelo ljubavi. Iako gđa Blakely ne može vidjeti svoj novi dom, može ga dodirnuti svojim rukama, i ona u svom srcu zna koliko duboko ju je dirnula ova nesebična akcija.”
Duh velikodušnosti pokazivati cijelu godinu
Oni koji pokazuju istinski duh velikodušnosti ne čekaju određene dane. Oni ne žive samo za sebe. Kad dobiju nešto dobro, oni uživaju dijeliti to s drugima. To ne znači da ne mogu kontrolirati svoju želju za darivanjem. To isto tako ne znači da daruju u tolikoj mjeri da su njihove obitelji uskraćene. To također ne znači da daju a da nisu promislili kakav će to dojam ostaviti na primaoca. No oni su ljudi koji ‘imaju naviku davanja’, kao što je Isus učio svoje učenike (Luka 6:38).
Oni su svjesni u kakvim se okolnostima nalaze prijatelji i susjedi koji su stariji, bolesni ili koje treba ohrabriti na drugi način. Njihov “dar” može biti odlazak u trgovinu ili pomoć u kućanskim poslovima. To može biti cijepanje drva ili čišćenje snijega. To isto tako može biti pripremljen obrok ili jednosatni posjet i zajedničko čitanje. Oni su možda zaposleni, ali ne i prezaposleni da bi pomogli. Iz iskustva su naučili da je zaista “mnogo (...) blaženije davati nego li uzimati” (Djela apostolska 20:35).
Najveći Davatelj od svih svakako je naš Stvoritelj Jehova Bog. On “daje svima život i dihanje i sve” (Djela apostolska 17:25). Pored toga, posredstvom Biblije daje nam uvid u svoj naum da ukloni zloću, bolest i smrt te da Zemlju učini rajem (Psalam 37:10, 11; Otkrivenje 21:4, 5). Kad oni koji imaju duh velikodušnosti nauče nešto o dobroj vijesti, ne zadržavaju je za sebe. Jedno od najvećih zadovoljstava koja imaju jest to da je dijele s drugima. Oni zaista imaju bogougodan duh davanja. Je li to duh koji i ti njeguješ?
[Slike na stranici 7]
Neki od najdragocjenijih darova ne mogu se kupiti novcem