Ljubomorno revnovati za čisto obožavanje Jehove
“Jahve — ime mu je Ljubomorni — Bog je ljubomoran” (2. MOJSIJEVA 34:14, St).
1. Koje je Božje prevladavajuće svojstvo, i u kakvom je ono odnosu prema njegovoj ljubomori?
JEHOVA sebe opisuje kao ‘ljubomornog Boga’. Možda se pitaš zašto, budući da riječ “ljubomora” ima negativan prizvuk. Naravno, Božje je prevladavajuće svojstvo ljubav (1. Ivanova 4:8). Stoga mora svaki osjećaj ljubomore s njegove strane biti na korist čovječanstvu. Zapravo, vidjet ćemo kako je Božja ljubomora od presudne važnosti za mir i sklad univerzuma.
2. Koji su neki od načina kako se prevode hebrejske riječi za “ljubomoru”?
2 Riječi koje su srodne s hebrejskim izrazom za ljubomoru pojavljuju se preko 80 puta u Hebrejskim pismima. Skoro pola tih navoda odnosi se na Jehovu Boga. “Kad se odnosi na Boga”, objašnjava G. Herbert Livingston, “pojam ljubomore ne podrazumijeva neku iskvarenu emociju, već, zapravo, inzistiranje na isključivom obožavanju Jehove” (The Pentateuch in Its Cultural Environment). Zato New World Translation tu hebrejsku imenicu ponekad prevodi s ‘ustrajanje na isključivoj odanosti’ (Ezehijel 5:13). Drugi su prikladni prijevodi “jarost” ili “revnost” (Psalam 79:5; Izaija 9:7).
3. Kako može ljubomora ponekad služiti korisnoj svrsi?
3 Čovjek je stvoren s mogućnošću da bude ljubomoran, no pad čovječanstva u grijeh rezultirao je iskrivljenim oblikom ljubomore. Ipak, čovjekova ljubomora može služiti korisnoj svrsi. Ona može nekoga navesti da voljenu osobu zaštiti od loših utjecaja. Osim toga, ljudi mogu ispravno pokazivati ljubomornu revnost za Jehovu i njegovo obožavanje (1. Carevima 19:10). Da bi se prenijelo točno značenje takve ljubomorne revnosti za Jehovu, hebrejsku se imenicu može prevesti “nepodnošenje nikakvog suparništva” prema njemu (2. Carevima 10:16, NW).
Zlatno tele
4. Koja je zapovijed, a koja uključuje pravednu ljubomoru, istaknuta u Božjem Zakonu danom Izraelu?
4 Kao primjer za pravednu ljubomoru služi ono što se dogodilo nakon što su Izraelci na gori Sinaj dobili Zakon. Uvijek ih se iznova upozoravalo da ne obožavaju bogove koje su izradili ljudi. Jehova im je rekao: “Ja Jehova Bog tvoj Bog sam koji zahtijeva isključivu odanost [ili, “Bog koji je ljubomoran (revan); Bog koji ne podnosi suparništvo”]” (2. Mojsijeva 20:5, NW, fusnota; usporedi 2. Mojsijeva 20:22, 23; 22:20; 23:13, 24, 32, 33). Jehova je s Izraelcima sklopio savez, obećavši im da će ih blagosloviti i dovesti u Obećanu zemlju (2. Mojsijeva 23:22, 31). A narod je rekao: “Što je god rekao Gospodin činićemo i slušaćemo” (2. Mojsijeva 24:7).
5, 6. (a) Kako su Izraelci teško zgriješili dok su bili utaboreni kod gore Sinaj? (b) Kako su Jehova i njegovi lojalni obožavatelji pokazali pravednu ljubomoru kod Sinaja?
5 Ipak, Izraelci su ubrzo zgriješili protiv Boga. Još dok su bili utaboreni u podnožju gore Sinaj. Mojsije je bio mnogo dana na gori, dobivajući daljnje upute od Boga, a narod je vršio pritisak na Mojsijevog brata Arona da im napravi boga. Aron je popustio i napravio tele od zlata koje je pribavio narod. Taj je idol navodno predstavljao Jehovu (Psalam 106:20). Sljedećeg su dana prinosili žrtve i ‘klanjali mu se’. Zatim su ‘igrali [‘zabavljali se’, NW]’ (2. Mojsijeva 32:1, 4, 6, 8, 17-19).
6 Mojsije je silazio s gore dok su Izraelci slavili. Vidjevši njihovo sramotno ponašanje, uzviknuo je: “Ko je Gospodinov”? (2. Mojsijeva 32:25, 26). Sinovi Levijevi okupili su se kod Mojsija i on im je naredio da uzmu mačeve i pogube idolopokloničke sudionike u toj razuzdanoj zabavi. Pokazavši svoju ljubomornu revnost za čisto obožavanje Boga, Leviti su pobili oko 3 000 svoje braće koja su postala krivima. Jehova je pojačao taj postupak tako što je na preživjele poslao pošast (2. Mojsijeva 32:28, 35). Zatim je Bog ponovio zapovijed: “Ne smiješ se klanjati drugome bogu. Ta Jahve — ime mu je Ljubomorni — Bog je ljubomoran” (2. Mojsijeva 34:14, St).
Baal peorski
7, 8. (a) Kako su mnogi Izraelci upali u teško idolopoklonstvo u vezi s Baalom peorskim? (b) Kako je zaustavljena pošast koju je poslao Jehova?
7 Četrdeset godina kasnije, kad je izraelska nacija trebala ući u Obećanu zemlju, privlačne su Moapke i Madijanke primamile mnogo Izraelaca da dođu i uživaju njihovo gostoprimstvo. Ti su se muškarci trebali kloniti prisnog druženja s obožavateljima lažnih bogova (2. Mojsijeva 34:12, 15). Umjesto toga, oni su trčali kao ‘volovi na klanje’, počinivši sa ženama blud i klanjajući se zajedno s njima Baalu peorskom (Priče Salamunove 7:21, 22; 4. Mojsijeva 25:1-3).
8 Jehova je poslao pošast kako bi ubio one koji su sudjelovali u tom sramotnom spolnom obožavanju. Bog je također zapovjedio nedužnim Izraelcima da ubiju svoju braću koja su bila kriva. Drsko prkoseći, jedan je poglavar Izraela imenom Zambrije u svoj šator doveo neku madijansku princezu kako bi s njom imao odnose. Vidjevši to, bogobojazni je svećenik Fines ubio taj nemoralni par. Tako je zaustavljena pošast i Bog je izjavio: “Pinehas (...) odvratio je moju srdžbu od Izraelaca; on je među njima pokazao isti ljubomorni gnjev koji je potaknuo mene, i zato u svojoj ljubomori nisam istrijebio Izraelce” (4. Mojsijeva 25:11, The New English Bible). Iako je nacija spašena od uništenja, najmanje je 23 000 Izraelaca umrlo (1. Korinćanima 10:8). Lišeni su svog dugo iščekivanog izgleda za ulazak u Obećanu zemlju.
Upozoravajuća pouka
9. Što se dogodilo stanovnicima Izraela i Jude zato što nisu ljubomorno revnovali za čisto obožavanje Jehove?
9 Nažalost, Izraelci su brzo zaboravili ove pouke. Nisu ljubomorno revnovali za čisto obožavanje Jehove. “Svojim su (...) rezanim likovima poticali [Boga] na ljubomoru” (Psalam 78:58, NW). Jehova je zbog toga godine 740. pr. n. e. dopustio Asircima da odvedu deset plemena Izraelovih u zarobljeništvo. Preostalo dvoplemensko kraljevstvo Jude pretrpjelo je sličnu kaznu kad je godine 607. pr. n. e. razoren njegov glavni grad Jeruzalem. Mnogi su bili ubijeni a preživjeli su odvedeni u babilonsko zarobljeništvo. Kakav li je to upozoravajuć primjer za sve kršćane danas! (1. Korinćanima 10:6, 11).
10. Što će se dogoditi nepokajničkim idolopoklonicima?
10 Trećina stanovništva Zemlje — nekih 1,9 milijardi ljudi — sada se izjašnjava kao kršćani (1994 Britannica Book of the Year). Većina njih pripada crkvama koje pri svom obožavanju koriste ikone, kipove i križeve. Jehova nije poštedio vlastiti narod koji ga je svojim idolopoklonstvom poticao na ljubomoru, a on neće poštedjeti ni one koji se izjašnjavaju kao kršćani a koji vrše obožavanje uz pomoć materijalnih predmeta. “Bog je duh; i koji mu se mole [“koji ga obožavaju”, NW], duhom i istinom treba da se mole [‘da ga obožavaju’, NW]”, rekao je Isus Krist (Ivan 4:24). Osim toga, Biblija upozorava kršćane neka se čuvaju idolopoklonstva (1. Ivanova 5:21). Nepokajnički idolopoklonici nalaze se među onima koji neće naslijediti Božje Kraljevstvo (Galaćanima 5:20, 21).
11. Kako može kršćanin postati krivim za idolopoklonstvo iako se ne klanja nekom idolu, i što će nam pomoći izbjegavati takvo idolopoklonstvo? (Efežanima 5:5).
11 Iako se pravi kršćanin nikada ne bi poklonio nekom idolu, on mora izbjegavati sve što Bog smatra idolopokloničkim, nečistim i grešnim. Naprimjer, Biblija upozorava: “Pomorite (...) ude svoje koji su na zemlji: kurvarstvo, nečistotu, slast, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo; za koje ide gnjev Božij na sinove protivljenja” (Kološanima 3:5, 6; naglašeno od nas). Poslušnost ovim riječima zahtijeva da se izbjegava nemoralno ponašanje. Mora se izbjegavati zabava koja je namijenjena pobuđivanju nečistih spolnih želja. Umjesto da udovoljavaju takvim željama, pravi kršćani ljubomorno revnuju za čisto obožavanje Boga.
Kasniji primjeri bogougodne ljubomore
12, 13. Kako je Isus pružio izvrstan primjer u pogledu ispoljavanja ljubomorne revnosti za čisto obožavanje Boga?
12 Isus Krist je najizvrsniji primjer čovjeka koji je pokazivao ljubomornu revnost za čisto obožavanje Boga. U prvoj godini svoje službe vidio je kako pohlepni trgovci posluju u dvorištima hrama. Židovima koji su dolazili u posjet bile su možda potrebne usluge mjenjača novca kako bi svoju stranu valutu mogli zamijeniti za novac kojim se mogao platiti hramski porez. Isto su tako trebali kupovati životinje i ptice kako bi prinijeli žrtve koje je zahtijevao Božji zakon. Takvi su se trgovački poslovi trebali obavljati izvan hramskih dvorišta. A još je gore bilo to što su trgovci očigledno prekomjerno izvlačili korist iz vjerskih potreba svoje braće, zaračunavajući previsoke cijene. Budući da ga je izjedala ljubomorna revnost za čisto obožavanje Boga, Isus je upotrijebio bič kako bi istjerao ovce i goveda. Prevrnuo je i stolove mjenjačâ novca, govoreći: “Ne činite od doma oca mojega doma trgovačkoga” (Ivan 2:14-16). Time je Isus ispunio riječi iz Psalma 69:9: “Revnost [ili, “ljubomora”, Byington] za kuću tvoju jede me.”
13 Tri godine kasnije Isus je opet zapazio da pohlepni trgovci trguju u Jehovinom hramu. Hoće li ga i drugi put očistiti? Njegova je ljubomorna revnost za čisto obožavanje Boga tada bila isto tako jaka kao na početku njegove službe. Istjerao je i prodavače i kupce. A za svoje je postupke naveo još snažniji razlog, govoreći: “Nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi načiniste od njega hajdučku pećinu” (Marko 11:17). Kakvog li divnog primjera istrajnosti u pokazivanju bogougodne ljubomore!
14. Kako bi Isusova ljubomorna revnost za čisto obožavanje trebala utjecati na nas?
14 Osobnost sada proslavljenog Gospodina Isusa Krista nije se promijenila (Jevrejima 13:8). On u ovom 20. stoljeću isto tako ljubomorno revnuje za čisto obožavanje svog Oca kao što je to činio dok je bio na Zemlji. To proizlazi iz Isusovih poruka sedmerim skupštinama zapisanih u knjizi Otkrivenje. One svoju glavnu primjenu imaju danas, u ‘Gospodinovom danu’ (Otkrivenje 1:10, St; 2:1–3:22). Apostol Ivan vidio je u viziji proslavljenog Isusa Krista koji je imao ‘oči kao plamen ognjeni’ (Otkrivenje 1:14). To pokazuje da ništa ne izmiče Kristovoj pažnji dok pregledava skupštine kako bi osigurao da ostanu čiste i prikladne za Jehovinu službu. Današnji kršćani trebaju imati na umu Isusovo upozorenje da ne pokušavaju služiti dvojici gospodara — Bogu i bogatstvu (Matej 6:24). Isus je materijalistički nastrojenim članovima laodicejske skupštine rekao: “Budući mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojijeh. (...) Postaraj se [“revan budi”, NW], i pokaj se” (Otkrivenje 3:14-19). Imenovani skupštinski starješine trebaju svojim suvjernicima, kako riječima tako i djelima, pomagati da izbjegavaju zamku materijalizma. Starješine moraju štititi stado i od moralne iskvarenosti ovoga svijeta koji je opsjednut seksom. Osim toga, Božji narod ne smije podnositi nikakav Jezabelin utjecaj u skupštini (Jevrejima 12:14, 15; Otkrivenje 2:20).
15. Kako je apostol Pavao oponašao Isusa u pokazivanju ljubomorne revnosti za Jehovino obožavanje?
15 Apostol Pavao bio je oponašatelj Krista. Kako bi zaštitio novokrštene kršćane od duhovno nezdravih utjecaja, rekao je: “Ljubomoran sam na vas božanskom ljubomorom” (2. Korinćanima 11:2, St). Prije toga ljubomorna je revnost za čisto obožavanje potakla Pavla da istoj skupštini naredi neka isključi nepokajničkog bludnika koji je vršio zarazan utjecaj. Nadahnute upute dane tom prilikom od velike su pomoći starješinama danas koji više od 75 500 skupština Jehovinih svjedoka nastoje održati čistima (1. Korinćanima 5:1, 9-13).
Božja ljubomora koristi njegovom narodu
16, 17. (a) Kakav su stav pokazale nacije nakon što je Bog kaznio drevnu Judu? (b) Kako je Jehova nakon 70-godišnjeg zarobljeništva Jude ispoljio svoju ljubomornu revnost za Jeruzalem?
16 Kad je Bog kaznio judejski narod, dopustivši da bude odveden u babilonsko zarobljeništvo, drugi su se tom narodu rugali (Psalam 137:3). Edomci su u ljubomornoj mržnji čak pomogli Babiloncima da nanesu nesreću Božjem narodu, a Jehova je to primio na znanje (Ezehijel 35:11; 36:15). Preživjeli su se u zarobljeništvu pokajali i Jehova ih je nakon 70 godina vratio u njihovu zemlju.
17 Narod Jude bio je isprva u očajnom stanju. Grad Jeruzalem i njegov hram bili su razrušeni. No okolne su se nacije protivile svakom nastojanju da se ponovno sagradi hram (Ezdra 4:4, 23, 24). Što je Jehova mislio o tome? Nadahnuti izvještaj kaže: “Ovako veli Gospodin nad vojskama: revnujem za Jeruzalem i za Sion veoma. I gnjevim se vrlo na narode bezbrižne, jer se malo razgnjevih a oni pomogoše na zlo. Za to ovako veli Gospodin: obratih se k Jeruzalemu milošću, dom će se moj opet sazidati u njemu, govori Gospodin nad vojskama” (Zaharija 1:14-16). U skladu s ovim obećanjem, hram i grad Jeruzalem uspješno su ponovno sagrađeni.
18. Što su doživjeli pravi kršćani tijekom prvog svjetskog rata?
18 Prava je kršćanska skupština u 20. stoljeću doživjela nešto slično. Jehova je tijekom prvog svjetskog rata kaznio svoj narod zato što u tom svjetskom sukobu nije bio strogo neutralan (Ivan 17:16). Bog je političkim silama dopustio da ugnjetavaju njegov narod a svećenstvo kršćanstva radovalo se njihovoj nesreći. Zapravo, svećenici su preuzeli vodstvo nagovarajući političare da zabrane djelo Istraživača Biblije, kako su se Jehovini svjedoci tada zvali (Otkrivenje 11:7, 10).
19. Kako Jehova od 1919. pokazuje ljubomornu revnost za svoje obožavanje?
19 Međutim, Jehova je pokazao ljubomornu revnost za svoje obožavanje te je svom pokajničkom narodu, poslijeratne 1919. godine, ponovno ukazao svoju naklonost (Otkrivenje 11:11, 12). Kao posljedica toga, broj hvalitelja Jehove porastao je s manje od 4 000 godine 1918. na nekih 5 milijuna danas (Izaija 60:22). Jehovina će se ljubomorna revnost za svoje čisto obožavanje uskoro očitovati na dramatičnije načine.
Buduća djela božanske ljubomore
20. Što će Bog uskoro učiniti kako bi pokazao svoju ljubomornu revnost za čisto obožavanje?
20 Stoljećima su crkve nazovikršćanstva slijedile način postupanja otpadničkih Židova koji su Jehovu poticali na ljubomoru (Ezehijel 8:3, 17, 18). Uskoro će Jehova Bog poduzeti mjere dajući drastičnu misao u srca članicama Ujedinjenih naroda. To će ove političke sile potaknuti da opustoše nazovikršćanstvo i ostali dio krive religije (Otkrivenje 17:16, 17). Pravi će obožavatelji preživjeti to strašno izvršenje božanskog suda. Odazvat će se na riječi nebeskih stvorenja koja govore: “Aleluja! [“slavite Jah”, NW] (...) što je osudio kurvu veliku [krivu religiju], koja pokvari zemlju kurvarstvom svojijem [svojim lažnim naukama i pružanjem podrške pokvarenim političarima], i pokajao krv slugu svojijeh od ruke njezine” (Otkrivenje 19:1, 2).
21. (a) Što će Sotona i njegov sustav poduzeti nakon što bude uništena kriva religija? (b) Kako će reagirati Bog?
21 Što će se dogoditi nakon uništenja svjetskog carstva krive religije? Sotona će potaknuti političke sile da prijeđu u globalni napad na Jehovin narod. Kako će pravi Bog reagirati na taj Sotonin pokušaj da pravo obožavanje zbriše s lica Zemlje? U Ezehijelu 38:19-23 čitamo: “U revnosti [ili, ljubomori] svojoj, u ognju gnjeva svojega govoriću: (...) I sudiću mu [Sotoni] pomorom i krvlju; i pustiću na nj i na čete njegove i na mnoge narode, koji budu s njim, silan dažd, kamenje od grada, oganj i sumpor. I proslaviću se i posvetiću se i biću poznat pred mnogim narodima, i poznaće da sam ja Gospodin.” (Vidi i Sofonija 1:18; 3:8.)
22. Kako možemo pokazati da ljubomorno revnujemo za čisto obožavanje Jehove?
22 Kako li je utješno znati da se Suveren univerzuma ljubomorno brine za svoje prave obožavatelje! Iz dubokog cijenjenja za njegovu nezasluženu dobrohotnost, ljubomorno revnujmo za čisto obožavanje Jehove Boga. Nastavimo revno propovijedati dobru vijest i s pouzdanjem iščekivati veličanstveni dan kad će Jehova uzveličati i posvetiti svoje veliko ime (Matej 24:14).
Točke za meditiranje
◻ Što znači ljubomorno revnovati za Jehovu?
◻ Što možemo naučiti iz primjera koji su ostavili drevni Izraelci?
◻ Kako možemo izbjeći da potičemo Jehovu na ljubomoru?
◻ Kako su Bog i Krist pokazali ljubomornu revnost za čisto obožavanje?
[Okvir na stranici 12]
Ljubav nije ljubomorna
BIBLIČAR Albert Barnes iz 19. stoljeća napisao je s obzirom na zavist sljedeće: “To je jedna od najčešćih manifestacija zloće koja jasno pokazuje duboku pokvarenost čovjeka.” Nadalje je rekao: “Netko tko bi bio u stanju slijediti trag svih ratova i sporova i svjetovnih planova sve do njihovog porijekla — čak sve do pravog porijekla svih zamisli i nauma onih koji se izjašnjavaju kao kršćani, zamisli i nauma koji uvelike kvare njihovu religiju i koji ih navode na to da ispoljavaju svjetovan duh — iznenadio bi se kad bi ustanovio koliko se toga mora pripisati zavisti. Nas muči to što su drugi uspješniji od nas; želimo posjedovati ono što posjeduju drugi, iako na to nemamo pravo; a to dovodi do raznih naopakih metoda namijenjenih tome da umanjimo njihovo uživanje u onome što posjeduju, ili da se sami toga domognemo, ili da pokažemo kako ne posjeduju baš toliko koliko se obično misli da posjeduju (...) jer ćemo tako namiriti duh zavisti u nama” (Rimljanima 1:29; Jakov 4:5).
Za razliku od toga, Barnes je rekao nešto zanimljivo o ljubavi, koja “ne zavidi” (1. Korinćanima 13:4). Napisao je: “Ljubav ne zavidi drugima na sreći koju uživaju; ona se raduje njihovoj dobrobiti; a kako njihova sreća raste (...), oni na koje utječe ljubav (...) neće je umanjivati, neće dovoditi druge u neugodan položaj zbog onoga što posjeduju, neće krnjiti njihovu sreću, neće prigovarati i neće se žaliti zbog toga što sami nisu toliko povlašteni. (...) Ako ljubimo druge — ako se radujemo njihovoj sreći, ne bismo im trebali zavidjeti.”
[Slika na stranici 10]
Fines je ljubomorno revnovao za čisto obožavanje Jehove