Utjeha od ‘Boga svake utjehe’
“Blagosloven Bog i otac Gospodina našega Isu[sa Kri]sta, otac milosti i Bog svake utjehe, koji nas utješava u svakoj nevolji našoj” (2. KORINĆANIMA 1:3, 4).
1, 2. Kakvu utjehu trebaju oni koji tuguju?
ONI koji tuguju trebaju pravu utjehu — ne otrcane fraze i klišeje. Svi smo mi čuli izreku da ‘vrijeme liječi rane’, no hoće li ova misao utješiti ožalošćenu osobu u prvoj fazi tugovanja? Kršćani znaju da je Bog obećao uskrsnuće, no to ne uklanja duboku bol i traumu iznenadnog gubitka. I ukoliko si izgubio dijete, ostala živa djeca sasvim sigurno ne mogu nadomjestiti voljeno umrlo dijete.
2 Kad umre voljena osoba, najviše nam pomaže prava utjeha, utjeha koja se pouzdano temelji na Božjim obećanjima. Potrebno nam je i suosjećanje. To je sigurno potrebno ljudima u Ruandi, a naročito stotinama tamošnjih obitelji Jehovinih svjedoka koje su u tom đavoljem etničkom masakru izgubile svoje voljene. Tko može utješiti sve koji tuguju?
Jehova — Bog utjehe
3. Kako je Jehova ostavio primjer što se tiče pružanja utjehe?
3 Jehova je ostavio primjer pruživši svima nama utjehu. Svog jedinorođenog Sina, Krista Isusa, poslao je na Zemlju kako bi nam omogućio vječnu utjehu i nadu. Isus je naučavao: “Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni” (Ivan 3:16). I svojim je učenicima rekao: “Od ove ljubavi niko veće nema, da ko dušu svoju položi za prijatelje svoje” (Ivan 15:13). Jednom je drugom prilikom rekao: “Sin čovječij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge” (Matej 20:28). A Pavao je naveo: “Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Kr[i]st još kad bijasmo grješnici umrije za nas” (Rimljanima 5:8). Pomoću ovih i mnogih drugih redaka, zapažamo Božju i Kristovu ljubav.
4. Zašto je apostol Pavao naročito dugovao zahvalu Jehovi?
4 Apostol Pavao bio je naročito svjestan Jehovine nezaslužene dobrohotnosti. Bio je izbavljen iz stanja duhovne smrti, od bijesnog progonitelja Kristovih sljedbenika i sam je postao proganjani kršćanin (Efežanima 2:1-5). On opisuje svoje iskustvo: “Jer sam ja najmladji medju apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju. Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom” (1. Korinćanima 15:9, 10).
5. Što je Pavao napisao o utjesi od Boga?
5 Zatim je Pavao prikladno napisao: “Blagosloven Bog i otac Gospodina našega Isu[sa Kri]sta, otac milosti i Bog svake utjehe, koji nas utješava u svakoj nevolji našoj, da bismo mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same Bog utješava. Jer kako se stradanja Kr[i]stova umnožavaju na nama tako se i utjeha naša umnožava kroz Kr[i]sta. Ako li smo pak u nevolji, za vašu je utjehu i spasenje, koje postaje u trpljenju tijeh istijeh stradanja koja i mi podnosimo. I nadanje vaše tvrdo je za vas. Ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenje, znajući da kao što ste zajedničari u našemu stradanju tako i u utjesi” (2. Korinćanima 1:3-7).
6. Što znači grčka riječ prevedena “utjeha”?
6 Kakve li su to nadahnjujuće riječi! Grčka riječ koja je ovdje prevedena “utjeha” povezana je s “pozivanjem na nečiju stranu”. Dakle, “to je stajanje pored nekoga da bi ga se hrabrilo kad proživljava teško iskušenje” (A Linguistic Key to the Greek New Testament). Jedan je bibličar napisao: “Tim je izrazom (...) uvijek mišljeno mnogo više nego umirujuće suosjećanje. (...) Kršćanska je utjeha utjeha koja daje hrabrost, to je utjeha koja nekome omogućava da se uspješno bori sa svim što mu se u životu može dogoditi.” Ona uključuje i utješne riječi koje se temelje na pouzdanom obećanju i na nadi — nadi u uskrsnuće mrtvih.
Isus i Pavao — samilosni tješitelji
7. Kako je Pavao svojoj kršćanskoj braći pružio utjehu?
7 Kakav li je divan primjer u pogledu pružanja utjehe ostavio Pavao! Braći u Solunu mogao je napisati: “Bismo krotki medju vama, kao što dojilica njeguje svoju djecu. Tako smo vas rado imali da smo gotovi bili dati vam ne samo evangjelje Božije, nego i duše svoje, jer ste nam omiljeli. Kao što znate da svakoga vas kao otac djecu svoju molismo i utješavasmo, i svjedočismo vam.” Poput brižnih roditelja punih ljubavi, svi mi možemo drugima pružiti toplinu i razumijevanje kad im je to potrebno (1. Solunjanima 2:7, 8, 11, 12).
8. Zašto je Isusovo učenje utješno za one koji tuguju?
8 Pokazujući takvu brigu i dobrohotnost, Pavao je samo oponašao svoj veliki Uzor, Isusa. Sjeti se samilosnog poziva koji Isus upućuje svima, a zapisan je u Mateju 11:28-30: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojijem. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.” Da, Isusova je pouka okrepljujuća jer pruža nadu i obećanje — obećanje uskrsnuća. To je nada i obećanje koje pružamo ljudima kad im, naprimjer, ostavimo brošuru Kad umre netko koga voliš. Ova nada može svima nama pomoći, čak i ako već odavna tugujemo.
Kako utješiti one koji tuguju
9. Zašto ne bismo trebali biti nestrpljivi s onima koji tuguju?
9 Tuga nije ograničena na neko određeno razdoblje odmah nakon smrti voljene osobe. Neki ljudi nose breme svoje tuge kroz cijeli svoj život, naročito oni koji su izgubili dijete. Neki vjerni kršćanski bračni par u Španjolskoj izgubio je 1963. svog jedanaestogodišnjeg sina koji je postao žrtvom meningitisa. Do dan-danas znaju im poteći suze kad govore o Paquitu. Obljetnice, fotografije, suveniri, mogu oživjeti tužne uspomene. Stoga, nikada ne bismo smjeli biti nestrpljivi i misliti da su drugi već trebali preboljeti svoj gubitak. Jedan stručnjak na području medicine potvrđuje: “Depresija i promjene raspoloženja mogu potrajati čak i više godina.” Stoga, nemoj zaboraviti da isto kao što nam doslovni ožiljci na tijelu mogu ostati doživotno, tako nam ostaju i mnogi emocionalni ožiljci.
10. Što moramo raditi kako bismo pomogli onima koji tuguju?
10 Koje su neke od praktičnih stvari koje možemo napraviti da bismo utješili one koji tuguju u kršćanskoj skupštini? U svoj iskrenosti mogli bismo nekom bratu ili sestri kojima je potrebna utjeha reći: “Ako mogu bilo što napraviti da ti pomognem, samo reci.” No koliko će nas često ožalošćeni stvarno nazvati i reći: “Sjetio sam se nečega u čemu mi možeš pomoći”? Očito je da mi moramo preuzeti odgovarajuću inicijativu ako želimo utješiti ožalošćenoga. Dakle, koje korisne korake možemo poduzeti? Evo nekoliko praktičnih prijedloga.
11. Kako možemo druge utješiti time da ih slušamo?
11 Slušaj: Jedna od najkorisnijih stvari koje možeš napraviti jest dijeliti bol ožalošćenoga time da ga slušaš. Možeš ga upitati: “Želiš li razgovarati o tome?” Dopusti osobi da sama odluči. Jedan se kršćanin sjeća vremena kad mu je umro otac: “Stvarno mi je pomoglo kad su drugi pitali što se dogodilo i onda stvarno slušali.” Kao što je savjetovao Jakov, budi brz čuti (Jakov 1:19). Slušaj strpljivo i suosjećajno. “Plačite s plačnima”, preporučuje Biblija u Rimljanima 12:15. Nemoj zaboraviti da je Isus plakao zajedno s Martom i Marijom (Ivan 11:35).
12. Kakvo umirenje možemo pružiti onima koji tuguju?
12 Pruži umirenje: Misli na to da se ožalošćena osoba isprva može osjećati krivom, misleći da je mogla poduzeti više. Uvjeri je da je vjerojatno učinila sve što je mogla (ili bilo što drugo za što znaš da je točno i pozitivno). Uvjeri je da ono što osjeća uopće nije neobično. Pričaj joj o drugima za koje znaš da su se uspješno oporavili od sličnog gubitka. Drugim riječima, budi osjećajan i suosjećajan. Naša ljubazna pomoć može tako puno značiti! Salamun je napisao: “Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne riječi” (Priče Salamunove 16:24; 25:11; 1. Solunjanima 5:11, 14).
13. Kako možemo pomoći time što se stavljamo na raspolaganje?
13 Budi na raspolaganju: Nemoj se staviti na raspolaganje samo prvih nekoliko dana dok su prisutni mnogi prijatelji i rođaci nego ako treba i mjesecima kasnije, kad su se drugi već vratili svojoj svakodnevici. Razdoblje tugovanja može trajati vrlo različito, ovisno o pojedincu. Naše kršćansko zanimanje i suosjećanje mogu u svako potrebno vrijeme jako mnogo značiti. Biblija kaže da “ima prijatelja vjernijih od brata”. Dakle, izreka: “Pravi se prijatelj u nevolji poznaje”, govori istinu koju bismo trebali provesti u djelo (Priče Salamunove 18:24; usporedi Djela apostolska 28:15).
14. O čemu možemo razgovarati kako bismo utješili ožalošćenu osobu?
14 Razgovaraj o dobrim svojstvima umrloga: To je daljnja velika pomoć, kad se pruži u pravom trenutku. Ispričaj pozitivne dogodovštine kojih se sjećaš o njemu. Ne ustručavaj se koristiti ime osobe. Nemoj postupati tako kao da umrla voljena osoba nikad nije postojala ili da je bila beznačajna. Utješno je znati što je pisalo u jednoj publikaciji Harvardskog medicinskog fakulteta: “Neka se vrsta oporavka postiže kad ožalošćeni napokon može misliti na umrlu osobu, a da ga ne obuzima tuga (...). Kad se tu novu realnost priznaje i kad se s njom saživi, tuga se postupno pretapa u drage uspomene.” “Drage uspomene” — kako je samo utješno sjetiti se onih dragocjenih trenutaka provedenih s voljenom osobom! Jedan Svjedok koji je prije nekoliko godina izgubio svog oca, rekao je: “Posebno mi je draga uspomena na to kako sam zajedno s tatom čitao Bibliju nedugo nakon što je počeo upoznavati istinu. A i na to kako smo ležali na obali rijeke i razgovarali o nekim mojim problemima. Viđao sam ga samo svake tri ili četiri godine, zato su te prilike bile dragocjene.”
15. Kako može netko preuzeti inicijativu kod pomaganja?
15 Preuzmi inicijativu kad je to prikladno: Neke tugujuće osobe mogu se bolje nositi s tugom od drugih. Zato, ovisno o okolnostima, poduzmi praktične korake kako bi im pomogao. Jedna se tugujuća kršćanka sjetila: “Mnogi su rekli: ‘Ako mogu bilo što napraviti, samo reci.’ No jedna kršćanska sestra nije pitala. Otišla je pravo u spavaću sobu, presvukla krevet i oprala prljavu posteljinu. Jedna je druga uzela kantu, vodu i sredstva za čišćenje te izribala prostirač na koji je moj muž povraćao. To su bile prave prijateljice i nikad ih neću zaboraviti.” Tamo gdje postoji očigledna potreba za pružanjem pomoći, preuzmi inicijativu — možda bi mogao pripremiti obrok, pomoći kod čišćenja ili obavljanja tekućih poslova. Naravno, trebali bismo paziti da ne budemo nametljivi kad ožalošćena osoba želi mir. Dakle, trebali bismo uzeti k srcu Pavlove riječi: “Obucite se dakle kao izbrani Božji, sveti i ljubazni, u srdačnu milost, dobrotu, poniznost, krotost, i trpljenje.” Dobrota, strpljivost i ljubav nikada ne zakazuju (Kološanima 3:12; 1. Korinćanima 13:4-8).
16. Zašto mogu pismo ili kartica pružiti utjehu?
16 Napiši pismo ili pošalji utješnu karticu: Često se previđa vrijednost sućutnog pisma ili lijepe prigodne dopisnice. U čemu je njihova prednost? Može ih se čitati uvijek iznova. Takvo pismo ne mora biti dugačko, ali trebalo bi pokazati tvoju suosjećajnost. Trebalo bi odražavati i duhovnost, a da ne zvuči propovjednički. Samo osnovna poruka “Stojimo ti na raspolaganju” može pružiti utjehu.
17. Kako može molitva donijeti utjehu?
17 Moli se s njima: Nemoj podcijeniti vrijednost svojih molitvi s ožalošćenim sukršćanima i za njih. Biblija kaže u Jakovu 5:16: “Molitva pravednoga mnogo može pomoći.” Naprimjer, kad nas ožalošćeni čuju kako se za njih molimo, to im pomaže osloboditi se negativnog osjećaja, kao što je to osjećaj krivnje. Sotona nas u trenucima kad smo slabi, ili demoralizirani, nastoji oslabiti svojim ‘lukavstvima’, ili ‘lukavštinama’ (Kingdom Interlinear). Tada trebamo utjehu i pomoć molitve, kao što je Pavao naveo: “Svakom molitvom i moljenjem molite se Bogu duhom bez prestanka, i uz to stražite sa svakijem trpljenjem i molitvom za sve svete” (Efežanima 6:11, 18; usporedi Jakov 5:13-15).
Što izbjegavati
18, 19. Kako možemo u svojim razgovorima pokazati taktičnost?
18 Kad je netko ožalošćen, postoje također stvari koje ne bismo trebali učiniti ili reći. Priče Salamunove 12:18 upozoravaju: “Ima ko govori kao da mač probada, a jezik je mudrijeh lijek.” Ponekad smo netaktični, a da toga nismo ni svjesni. Mogli bismo, naprimjer, reći: “Znam kako se osjećaš.” No da li to stvarno znaš? Jesi li pretrpio potpuno isti gubitak? Osim toga, ljudi reagiraju različito. Ti možda nisi reagirao potpuno isto kao osoba koja tuguje. Moglo bi biti osjećajnije reći: “Stvarno suosjećam s tobom, jer sam doživio sličan gubitak kad mi je... prije nekog vremena umro.”
19 Tankoćutnost možeš pokazati i tako što izbjegavaš komentirati o tome hoće li pokojnik uskrsnuti ili neće. Neku su braću i sestre duboko povrijedile prosuđujuće primjedbe o izgledima za budućnost umrlog nevjerujućeg bračnog druga. Mi nismo suci koji prosuđuju tko hoće a tko neće uskrsnuti. Možemo se radovati što će Jehova, koji vidi srce, biti daleko milosrdniji nego što bi to većina od nas bila (Psalam 86:15; Luka 6:35-37).
Citati koji tješe
20, 21. Koji su neki od citata koji mogu tješiti ožalošćene?
20 Jedan od najvećih izvora pomoći, kad se pruži u pravo vrijeme, jest razmatranje Jehovinih obećanja za umrle. Te će biblijske misli biti od koristi bez obzira na to je li ožalošćena osoba već Svjedok ili se radi o osobi koju smo sreli u službi propovijedanja. Koji su neki od tih citata? Znamo da je Jehova Bog svake utjehe, jer je on rekao: “Ja, ja sam utješitelj vaš.” Također je rekao: “Kao kad koga mati njegova tješi, tako ću ja vas tješiti” (Izaija 51:12; 66:13).
21 Psalmist je napisao: “U nevolji mojoj tješi me što me riječ tvoja oživljava. Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospodine, i tješim se. Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu.” Zapazi da se u tim recima više puta spominje “utjeha”. Da, pravu utjehu za nas i za druge možemo naći kad se u vrijeme žalosti obratimo Jehovinoj riječi. Ona nam, zajedno s ljubavlju i suosjećajnošću braće, može pomoći da prebrodimo gubitak i svoj život ponovno ispunimo radosnom aktivnošću u kršćanskoj službi (Psalam 119:50, 52, 76).
22. Kakav izgled leži pred nama?
22 Svoju tugu možemo također donekle prebroditi ako marljivo pomažemo drugima u njihovoj nevolji. Dok se koncentriramo na druge kojima je potrebna utjeha, doživljavamo i pravu radost davanja u duhovnom smislu (Djela apostolska 20:35). Podijelimo s njima viziju o danu uskrsnuća kad će ljudi svih bivših nacija, naraštaj za naraštajem, izražavati dobrodošlicu svojim umrlim voljenima koji će se vraćati iz smrti u novi svijet. Kakvog li izgleda! Kakve će samo suze radosnice tada teći dok se budemo sjećali da je Jehova doista Bog “koji tješi ponižene”! (2. Korinćanima 7:6).
Sjećaš li se?
◻ Na koji je način Jehova “Bog svake utjehe”?
◻ Kako su Isus i Pavao tješili ožalošćene?
◻ Koje su neke od stvari koje možemo učiniti da bismo utješili one koji tuguju?
◻ Što bismo trebali izbjegavati prilikom ophođenja s ožalošćenima?
◻ Koji su tvoji omiljeni citati koji pružaju utjehu kad netko pretrpi gubitak voljene osobe?
[Slika na stranici 15]
Taktično preuzmi inicijativu kako bi pomogao ožalošćenima