Opraštaš li kao što Jehova oprašta?
“Ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostiće i vama otac vaš nebeski. Ako li ne opraštate ljudima grijeha njihovijeh, ni otac vaš ne će oprostiti vama grijeha vašijeh” (MATEJ 6:14, 15).
1, 2. Kakvog Boga trebamo, i zašto?
“MILOSTIV je i dobar Gospodin, spor na gnjev i veoma blag. Ne gnjevi se jednako, niti se do vijeka srdi. Ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam vraća po nepravdama našim. Nego koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost njegova k onima koji ga se boje. Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša. Kako otac žali sinove, tako Gospodin žali one koji ga se boje. Jer zna gradju našu, opominje se da smo prah” (Psalam 103:8-14).
2 Budući da smo začeti u grijehu i rođeni u bezakonju, s naslijeđenim nesavršenostima koje nas stalno pokušavaju odvesti u ropstvo zakonu grijeha, nama je veoma potreban Bog koji ‘se opominje da smo prah’. Tri stotine godina nakon što je David na tako divan način opisao Jehovu u 103. Psalmu, jedan drugi biblijski pisac, Mihej, uzvisivao je na gotovo isti način tog istog Boga, zbog njegovog milostivog opraštanja nekada počinjenih grijeha: “Koji se bog može usporediti s tobom: uklanjajući prijestupe, praštajući prekršaje, ne gajeći gnjev zauvijek već uživajući u pokazivanju milosrđa? Još jednom nam se smiluj, pogazi prijestupe naše, na dno mora baci sve grijehe naše” (Mihej 7:18, 19, The Jerusalem Bible).
3. Što znači oprostiti?
3 U Grčkim pismima, riječ “oprostiti” znači “pustiti da ode”. Zapazi da David i Mihej, citirani gore, prenose isto značenje privlačnim, opisnim riječima. Da bismo u potpunosti shvatili zapanjujuću mjeru Jehovinog opraštanja, razmotrimo neke od mnogih primjera njegovog opraštanja na djelu. Prvi primjer pokazuje da Jehova može svoju namjeru promijeniti od uništenja na opraštanje.
Mojsije se zauzima — Jehova sluša
4. Nakon kakvih su se demonstracija Jehovine moći Izraelci još uvijek bojali ući u Obećanu zemlju?
4 Jehova je izraelsku naciju sigurno izveo iz Egipta i doveo u blizinu zemlje koju im je obećao kao domovinu, no oni su odbili ići dalje, bojeći se pukih ljudi u Kanaanu. Nakon što su vidjeli kako ih je Jehova pomoću deset razornih nevolja izbavio iz Egipta, otvorio im put za bijeg kroz Crveno more, uništio egipatsku vojsku koja ih je pokušala progoniti, sklopio s njima savez Zakona na gori Sinaj, čime su postali Jehovina izabrana nacija, te ih je dnevno čudesno opskrbljivao manom s neba kako bi ih hranio, oni su se bojali ući u Obećanu zemlju zbog gorostasnih Kanaanaca! (4. Mojsijeva 14:1-4).
5. Kako su dvojica vjernih uhoda nastojali obodriti Izraelce?
5 Mojsije i Aron pali su u očaju na svoja lica. Jozua i Kaleb, dvojica vjernih uhoda, nastojali su obodriti Izrael: ‘Zemlja je vrlo dobra, to je zemlja u kojoj teče mlijeko i med. Ne bojte se naroda, Jehova je s nama!’ Umjesto da se ohrabri takvim riječima, preplašen, buntovan narod pokušao je na Jozuu i Kaleba bacati kamenje (4. Mojsijeva 14:5-10).
6, 7. (a) Što je Jehova odlučio učiniti kad Izraelci nisu htjeli ući u Obećanu zemlju? (b) Zašto se Mojsije usprotivio Jehovinoj osudi nad Izraelom, i kakav je bio ishod?
6 Jehova se razgnjevio! “I reče Gospodin Mojsiju: dokle će me vrijedjati taj narod? kad li će mi vjerovati poslije tolikih znaka što sam učinio medju njima? Udariću ga pomorom, i rasuću ga; a od tebe ću učiniti narod velik i jači od ovoga. A Mojsije reče Gospodinu: ali će čuti Egipćani, izmedju kojih si izveo ovaj narod silom svojom, i reći će s ljudima ove zemlje (...) kad pobiješ ovaj narod, sve do jednoga, govoriće narodi, koji su čuli pripovijest o tebi, govoreći: nije mogao Gospodin dovesti naroda ovoga u zemlju koju im je sa zakletvom obećao, za to ih pobi u pustinji” (4. Mojsijeva 14:11-16).
7 Mojsije je, radi Jehovinog imena, molio za oprost: “Oprosti bezakonje ovomu narodu radi velike milosti svoje, kao što si praštao narodu ovomu od Egipta dovde. A Gospodin reče: praštam po riječi tvojoj” (4. Mojsijeva 14:19, 20).
Manasijino idolopoklonstvo i Davidov preljub
8. Kakav je glas stekao judejski kralj Manasija?
8 Istaknut primjer Jehovinog opraštanja jest slučaj Manasije, sina dobrog kralja Ezehije. Manasija je imao 12 godina kad je počeo vladati u Jeruzalemu. Sagradio je visine, podigao oltare Balovima, načinio svete stupove, klanjao se zvijezdama nebeskim, prakticirao magiju i vračanje, neke ljude učinio je duhovnim medijima i gataocima, stavio je rezbaren lik u Jehovin hram i provodio svoje sinove kroz oganj u dolini Hinom. “Činjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodinom” i “zavede Judu i Jeruzalem, te činiše gore nego narodi koje istrijebi Gospodin ispred sinova Izraelovijeh” (2. Dnevnika 33:1-9).
9. Kako se smekšalo Jehovino lice prema Manasiji, i s kakvim rezultatom?
9 Napokon, Jehova je protiv Jude doveo Asirce, i oni su zarobili Manasiju i odveli ga u Babilon. “I kad bijaše u nevolji, moljaše se [“smekšao je lice”, NW] Gospodinu Bogu svojemu, i ponizi se veoma pred Bogom otaca svojih. I moleći se umoli mu se, te usliši molitvu njegovu i povrati ga u Jeruzalem na carstvo njegovo” (2. Dnevnika 33:11-13). Manasija je zatim uklonio tuđe bogove, idole i oltare te ih je bacio izvan grada. Počeo je prinašati žrtve na Jehovinom oltaru i usmjerio Judu na služenje pravome Bogu. Ovo je bila izvanredna demonstracija Jehovine spremnosti na opraštanje kad poniznost, molitva i popravne mjere donesu plodove koji dolikuju pokajanju! (2. Dnevnika 33:15, 16).
10. Kako je David pokušao zataškati svoj grijeh s Urijinom ženom?
10 Preljubnički grijeh kralja Davida sa ženom Urije Hetejina dobro je poznat. On nije samo počinio preljub s njom već je i, nakon što je zatrudnjela, skovao pomno smišljen plan zataškavanja. Kralj je Uriji dao ratni dopust, očekujući od njega da ode svojoj kući i ima odnos sa svojom ženom. No, iz poštovanja prema drugim vojnicima na bojištu, Urija je to odbio. David ga je zatim pozvao da s njim jede te ga je napio, ali Urija još uvijek nije otišao k svojoj ženi. Zatim je David svom generalu poslao poruku neka stavi Uriju u najžešću bitku kako bi poginuo, što se i dogodilo (2. Samuelova 11:2-25).
11. Kako je David naveden na pokajanje zbog svog grijeha, ali što je ipak pretrpio?
11 Jehova je poslao svog proroka Natana k Davidu da razotkrije kraljev grijeh. “Tada reče David Natanu: sagriješih Gospodinu. A Natan reče Davidu: i Gospodin je pronio grijeh tvoj; ne ćeš umrijeti” (2. Samuelova 12:13). David se osjećao vrlo krivim zbog svog grijeha te je u usrdnoj molitvi Jehovi izrazio svoje pokajanje: “Jer žrtve ne ćeš: ja bih je prinio; za žrtve paljenice ne mariš. Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože” (Psalam 51:16, 17). Jehova nije odbacio Davidovu molitvu prinesenu iz skrušenoga srca. Ipak, David je pretrpio strogu kaznu, u skladu s Jehovinom izjavom o opraštanju u 2. Mojsijevoj 34:6, 7: “Krivca nekažnjena ne ostavlja” (St).
Salamunovo posvećenje hrama
12. Za što je Salamun molio u vrijeme posvećenja hrama, i kako je Jehova reagirao?
12 Nakon što je Salamun dovršio gradnju Jehovinog hrama, u svojoj je molitvi prilikom posvećenja rekao: “Čuj molbe sluge svojega i naroda svojega Izraela, kojima će se moliti na ovom mjestu, čuj s mjesta gdje stanuješ, s neba, čuj i smiluj se.” Jehova je odgovorio: “Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili ako zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili ako pustim pomor na narod svoj, i ponizi se narod moj, na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje, i povrate se od zlijeh putova svojih, i ja ću tada uslišiti s neba i oprostiću im grijeh njihov, i iscijeliću zemlju njihovu” (2. Dnevnika 6:21; 7:13, 14).
13. Što pokazuje Ezehijel 33:13-16 s obzirom na Jehovino gledište o pojedincu?
13 Kad te Jehova gleda, on te prihvaća zbog toga kakav si sada, ne zbog toga kakav si bio. Bit će kako piše u Ezehijelu 33:13-16: “Kad rečem pravedniku da će doista živjeti, a on se pouzda u pravdu svoju pa učini nepravdu, od sve pravde njegove ništa se ne će spomenuti, nego će poginuti s nepravde svoje koju učini. A kad rečem bezbožniku: doista ćeš poginuti, a on se obrati od grijeha svojega i stane činiti sud i pravdu, i vrati bezbožnik zalog, i vrati što je oteo, i stane hoditi po uredbama životnijem ne čineći bezakonja, doista će biti živ, ne će umrijeti. Od svijeh grijeha što je zgriješio ništa mu se ne će spomenuti; činio je sud i pravdu, doista će živ biti.”
14. Što je značajno s obzirom na Jehovino opraštanje?
14 Opraštanje koje nam Jehova Bog pruža ima jedno značajno obilježje, obilježje koje je ljudima teško uključiti u oproštenje koje pružaju jedni drugima — on oprašta i zaboravlja. Neki kažu: ‘Mogu ti oprostiti što si učinio, ali ne mogu (ili ne želim) to zaboraviti.’ Zapazi što, za razliku od toga, Jehova kaže da će učiniti: “Oprostit[ ću im] bezakonja njihova, i grijeha njihovijeh ne ću više pominjati [“neću se više sjećati”, NW]” (Jeremija 31:34).
15. Kakav glas ima Jehova u pogledu opraštanja?
15 Jehova svojim obožavateljima na Zemlji već tisućama godina oprašta. Oprašta im svjesno počinjene grijehe kao i mnoge kojih nisu svjesni. Njegovo pružanje milosrđa, dugotrpljivosti i opraštanja bilo je beskrajno. U Izaiji 55:7 stoji: “Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodinu, i smilovaću se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo.”
Opraštanje u Kršćanskim grčkim pismima
16. Zašto možemo reći da je Isusovo praštanje u skladu s Jehovinim praštanjem?
16 Izvještaji o Božjem opraštanju prožimaju izvještaje Kršćanskih grčkih pisama. Isus o tome često govori, pokazujući da je u suglasnosti s Jehovinim nazorom o opraštanju. Isusovo razmišljanje potječe od Jehove, on je odraz Jehove, on je točna slika Jehovinog bića; vidjeti njega znači vidjeti Jehovu (Ivan 12:45-50; 14:9; Jevrejima 1:3).
17. Kako je Isus primjerom objasnio da Jehova prašta “mnogo”?
17 Činjenica da Jehova u velikoj mjeri prašta naznačena je u jednoj od Isusovih usporedaba, u usporedbi o kralju koji je svom robu oprostio dug od 10 000 talenata (oko 33 000 000 američkih dolara). No kad taj rob nije htio oprostiti dug od stotinu denara (oko 60 američkih dolara) jednom drugom robu, kralj se razgnjevio. “Zli slugo! sav dug onaj oprostih tebi, jer si me molio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah? I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne plati sav dug svoj.” Isus je zatim pokazao primjenu: “Tako će i otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh” (Matej 18:23-35).
18. Kako se Petrovo gledište o opraštanju može usporediti s Isusovim gledištem o tome?
18 Neposredno prije nego što je Isus ispričao gornju usporedbu, Petar je došao k Isusu i upitao ga: “Gospodine! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta?” Petar je mislio da je vrlo velikodušan. Premda su književnici i farizeji postavili granicu opraštanju, Isus je rekao Petru: “Ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset” (Matej 18:21, 22). Sedam puta ne bi bilo dovoljno ni za jedan dan, kao što je Isus rekao: “Čuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu. I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan dodje k tebi i reče: kajem se, oprosti mu” (Luka 17:3, 4). Kad Jehova oprašta, on — na našu sreću — ne broji.
19. Što moramo činiti da bi nam Jehova oprostio?
19 Ako smo dovoljno ponizni da se pokajemo i priznamo svoje grijehe, Jehova je spreman povoljno reagirati: “Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde” (1. Ivanova 1:9).
20. Kakvu je spremnost na opraštanje prijestupa pokazao Stjepan?
20 Kad je razjarena svjetina bacala kamenje na Isusovog sljedbenika Stjepana, on je, ispoljivši izvanredan duh opraštanja, uzviknuo sljedeću molbu: “Gospodine Isuse! primi duh moj. Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospodine! ne primi im ovo za grijeh. I ovo rekavši umrije” (Djela apostolska 7:59, 60).
21. Zašto je Isusova spremnost da oprosti rimskim vojnicima tako zadivljujuća?
21 Isus je postavio uzor spremnosti opraštanja koji još više zadivljuje. Njegovi su ga neprijatelji uhapsili, protuzakonito su ga ispitivali, proglasili ga krivim, rugali mu se, pljuvali ga, bičevali ga bičem u čije su remenje vjerojatno bili umetnuti komadi kostiju i metala i napokon su ga satima ostavili pribijenog na stupu. Rimljani su sudjelovali u mnogima od ovih stvari. Ipak, kad je Isus umirao na mučeničkom stupu, rekao je svom nebeskom Ocu s obzirom na vojnike koji su ga pribili na stup: “Oče! oprosti im; jer ne znadu šta čine” (Luka 23:34).
22. Koje riječi iz Propovijedi na gori moramo pokušati provesti u djelo?
22 Isus je u svojoj Propovijedi na gori rekao: “Ljubite neprijatelje svoje (...) molite se Bogu za one koji vas gone.” Do kraja svoje zemaljske službe, on sam bio je poslušan ovom načelu. Je li to za nas, koji se borimo sa slabostima svog palog tijela, previše zahtjevno? Barem bismo trebali pokušati provesti u djelo ono što je Isus učio svoje sljedbenike nakon što je izgovorio uzor-molitvu: “Ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostiće i vama otac vaš nebeski. Ako li ne opraštate ljudima grijeha njihovijeh, ni otac vaš ne će oprostiti vama grijeha vašijeh” (Matej 5:44; 6:14, 15). Ako opraštamo kao što Jehova oprašta, oprostit ćemo i zaboraviti.
Sjećaš li se?
◻ Kako Jehova postupa s našim grijesima, i zašto?
◻ Zašto je Manasiji vraćena kraljevska vlast?
◻ Oponašanje kojeg značajnog obilježja Jehovinog opraštanja predstavlja za ljude izazov?
◻ Zašto je Isusova spremnost na opraštanje bila tako zadivljujuća?
[Slika na stranici 24]
Natan je pomogao Davidu uvidjeti potrebu da mu Bog oprosti