“Izgleda da jednostavno ne znamo razgovarati!”

MICHAEL, kao odvjetnik, morao je biti dinamičan komunikator. To je zahtijevao njegov posao. No, on je nakon 16 godina braka morao priznati da je njegova sposobnost komuniciranja, izgleda, nestajala kad bi došao kući k svojoj ženi Adriani. “Prigovaranje, kritiziranje, dobacivanje zlobnih aluzija”, prisjeća se Michael, “Adrian i ja imali smo uvijek razmirice i ja sam mislio da će nas to potpuno iscrpsti. Pitao sam se je li to brak, neprestano obasipavanje nezadovoljstvom i izazovima. Ako je to trebao biti naš udes tijekom čitavog našeg suživota, želio sam se — bez šale — riješiti braka. Jednostavno nisam mogao zamisliti 20, 30, 40 godina stalnog izazivanja i napetosti.”

Osjećaji poput ovih nipošto se ne pojavljuju samo kod Michaela i Adrian. Oni su zbilja kod mnogih bračnih parova čiji odnosi variraju između borbe i primirja. Najobičniji razgovori prelaze u verbalne ratove. Oni “čuju” stvari koje nisu rečene. Govore nešto a tako ne misle. Napadaju i optužuju, a zatim se povlače u kivnu šutnju. Ne razdvajaju se, ali nisu ni uistinu “jedno tijelo” (1. Mojsijeva 2:24). Njihov je odnos na mrtvoj točki. Pomak unatrag značio bi razdvajanje; pomak unaprijed frontalno suočavanje s nesuglasicama. Kako bi izbjegli bol koju bi sa sobom donijela oba izbora, takvi se bračni parovi pomire s tim da se drže na sigurnom emocionalnom odstojanju jedan od drugoga.

Takvi bračni parovi trebaju u svom braku ‘steći vješto vodstvo’ (Poslovice 1:5, New World Translation). To je vodstvo dostupno u Božjoj riječi, Bibliji. Pavlovo drugo pismo Timoteju potvrđuje da je Biblija ‘korisna za učenje, za karanje, za popravljanje’ (2. Timoteju 3:16). Da je to tako pokazuje se prilikom premoštavanja prekida komunikacije u braku, kao što ćemo vidjeti.