Što Božje Kraljevstvo znači za mnoge

ISUS KRIST je često govorio o Božjem Kraljevstvu. Obzirom na to, povjesničar H. G. Wells je napisao: “Značajna je ogromna važnost koju je Isus pridao poučavanju o onom što je nazivao nebeskim Kraljevstvom a, s druge strane, beznačajnost koju mu je svojim postupcima i naukama pridala većina kršćanskih crkava. Ova doktrina o nebeskom Kraljevstvu, koja je bila glavno Isusovo učenje i koja igra tako malenu ulogu u kršćanskim vjerovanjima, sigurno je jedna od najrevolucionarnijih doktrina koje su ikad uznemirile i izmijenile ljudsku misao.”

Zašto crkve nalaze tako malo riječi za Božje Kraljevstvo? Možda je jedan razlog neizvjesnost o tome što je Kraljevstvo. Kakvi stavovi postoje o njemu?

Kako se gleda na Kraljevstvo

Neki su Božje Kraljevstvo poistovjetili s Katoličkom crkvom. Nakon što su 325. n. e. na koncilu u Niceji biskupi prihvatili cara Konstantina za svog poglavara, crkva se uplela u politiku, a narodu se govorilo da je Kraljevstvo već došlo. Encyclopædia Britannica objašnjava da je, prema teologiji Augustina (354-430. n. e.), “Božje Kraljevstvo već započelo s osnivanjem crkve u ovom svijetu” i da je “već prisutno u crkvenim sakramentima”.

Drugi na Božje Kraljevstvo gledaju kao na ljudsko dostignuće. U istoj enciklopediji stoji: “Protestantske crkve (...) su ubrzo postale institucionalne regionalne crkve, te su potisnule očekivanje vremena kraja” u vezi dolaska Božjeg Kraljevstva. H. G. Wells je napisao: “Ljudi su središte svojih života pomaknuli s Božjeg kraljevstva i bratstva ljudi na neke očito životnije stvarnosti, Francusku i Englesku, Svetu Rusiju, Španjolsku, Prusku (...) One su bile stvarni i živi bogovi Evrope.”

Kraljevstvo je i u suvremeno doba bilo sekularizirano. Encyclopædia Britannica objašnjava: “Karakterističan je temeljni stav da čovjek mora sam pripremiti buduće savršeno društvo u formativnom i organizacijskom smislu, te da su ‘nadanje’ i ‘očekivanje’ zamijenjeni ljudskom inicijativom.” U vezi “društvenog evanđelja”, isto djelo nastavlja: “Taj je pokret kršćansku poruku o Božjem Kraljevstvu uglavnom smatrao poticajem za reorganizaciju sekularnog stanja društva u smislu etike Božjeg Kraljevstva.”

Mnogi Židovi su također Kraljevstvo smatrali ljudskim dostignućem. Na konferenciji rabina reformističkog judaizma održanoj 1937. u Columbusu, u Ohiu, SAD, bilo je rečeno: “Mi smatramo da je naš povijesni zadatak da sa svim ljudima surađujemo na uspostavljanju Božjeg kraljevstva, univerzalnog bratstva, pravde, istine i mira na Zemlji. To je naš mesijanski cilj.”

Sljedeće široko prihvaćeno gledište je to da je Božje Kraljevstvo stanje nečijeg srca. Primjerice, u Sjedinjenim Državama 1925. Južna baptistička skupština je objavila: “Božje Kraljevstvo je Božja vladavina u srcu i životu pojedinca u svakom ljudskom odnosu i u svakom obliku i instituciji organiziranog društva (...) Božje Kraljevstvo će biti potpuno tada kad svaka misao i volja čovjeka bude dovedena u ropstvo Kristovoj volji.”

Dakle, je li crkva Božje Kraljevstvo? Hoće li to Kraljevstvo biti ostvareno svjetovnim sredstvima? Je li to stanje srca? I što Božje Kraljevstvo može značiti za tebe?