Bratska ljubav je djelotvorna
Vrhunci iz poslanice Filemonu
ISUS KRIST je dao svojim sljedbenicima “novu zapovijed” da ljube jedan drugog baš kao što je on ljubio njih (Ivan 13:34, 35). Zbog te ljubavi, oni bi čak bili spremni umrijeti jedni za druge. Da, bratska ljubav je snažna i djelotvorna.
Apostol Pavao je bio siguran da bi bratska ljubav mogla motivirati Filemona, kršćanina povezanog sa skupštinom u Koloseji, gradu Male Azije. Ljubav je već potakla Filemona da otvori svoj dom kao kršćansko mjesto za sastajanje. Filemonov rob Onezim je pobjegao, vjerojatno sa ukradenom gotovinom, da bi platio dugo putovanje za Rim, gdje je kasnije sreo Pavla i prihvatio kršćanstvo.
Dok je bio zatvoren u Rimu, 60-61 n. e., Pavao je napisao pismo upućeno prvobitno Filemonu. Ono je poticalo Filemona da primi povratnika Onezima u duhu bratske ljubavi. Pročitaj ovo pismo i vidjet ćeš da je ono odličan primjer naklonosti i taktičnosti — koju Jehovin narod može dobro oponašati.
Pohvala za ljubav i vjeru
Obraćajući se Filemonu i drugima, Pavao je prvo dao pohvalu. (Reci 1-7.) Apostol je čuo za ljubav koju je Filemon imao prema Kristu i svim svetima i njegovu vjeru. To je potaklo Pavla da zahvali Jehovi i donijelo mu je mnogo radosti i utjehe. Da li i mi osobno pohvaljujemo braću u vjeri koja su uzorna u ljubavi i vjeri? Trebali bismo to činiti.
Pobuđivanje na temelju ljubavi uvijek je poželjno u postupanju sa sukršćanima, kako pokazuju Pavlove riječi. (Reci 8-14.) Nakon taktičnog pristupa, apostol je rekao da je, iako je mogao narediti Filemonu da ‘čini što treba’, radije izabrao pobuditi ga. Na što? Pa, da primi natrag roba Onezima na ljubazan način. Pavao bi volio i dalje primati Onezimove korisne usluge, ali to ne bi učinio bez Filemonova pristanka.
Prividno nepovoljan razvoj događaja često se pokaže korisnim, kako je Pavao zatim ukazao. (Reci 15-21.) Zaista, posljedica Onezimovog bijega bila je korisna. Zašto? Jer ga je sada Filemon mogao primiti natrag kao sklonog, iskrenog kršćanskog brata, ne kao nesklonog, vjerojatno neiskrenog roba. Pavao je zamolio Filemona da izrazi dobrodošlicu Onezimu, isto kao što bi i Pavlu kad bi mogao doći. Ako je Onezim na neki način oštetio Filemona, apostol bi to vratio. Da bi učinio Filemona još spremnijim popustiti, Pavao ga podsjeća da je i on sam dužan apostolu zato što je postao kršćaninom. Dakle, Pavao je bio siguran da bi Filemon učinio mnogo više nego što ga je on zamolio da učini. Kako je to taktično, molba puna ljubavi! Sigurno je ovo način na koji bismo i mi trebali postupati sa sukršćanima.
Pavao završava svoje pismo nadom, pozdravima i dobrim željama. (Reci 22-25.) On se nada da će uz njihove molitve za njegovu korist biti uskoro oslobođen iz zatvora. (Kao što je Pavao pokazao u Drugoj poslanici Timoteju, te molitve su bile uslišene.) Završavajući svoje pismo, Pavao šalje pozdrave i izražava želju da nezaslužena dobrohotnost Isusa Krista bude duhom pokazana od Filemona i njegovih suobožavatelja Jehove.
[Okvir/slika na stranici 23]
Više od roba: S obzirom na povratak Filemonovog odbjeglog roba Onezima, Pavao je rekao: “Možda je zato bio odijeljen od tebe na kratko vrijeme da ti bude povraćen zauvijek, ne više kao rob, nego više od roba, kao dragi brat; meni izvanredno drag, a koliko više tebi po naravi i po Gospodinu!” (Filemonu 15, 16, St). U Rimskom Carstvu ropstvo je bilo nametnuto od imperijalne vlade i Pavao je priznao te ‘više vlasti’ (Rimljanima 13:1-7). On nije zastupao pobunu robova, ali je pomagao takvim pojedincima da steknu duhovnu slobodu kao kršćani. U skladu sa njegovim vlastitim savjetom za robove da budu podložni svojim gospodarima, Pavao je poslao Onezima natrag Filemonu (Kološanima 3:22-24; Titu 2:9, 10). Onezim je sada bio više nego svjetovni rob. On je bio dragi brat u vjeri, koji bi bio uvjetno podložan Filemonu kao bolji rob, a vladao bi se po Božjim načelima pokazujući bratsku ljubav.