Isusov život i služba

Milosrdni Samarićanin

ISUS je vjerojatno u Betaniji, selu koje je oko tri kilometra udaljeno od Jeruzalema. Jedan čovjek koji je vješt poznavalac Mojsijevog zakona pristupa mu i postavlja mu pitanje: “Učitelju, što trebam činiti da naslijedim vječni život?”

Isus uviđa da taj čovjek, pravnik, ne traži samo obavještenje, nego ga želi iskušati. Cilj tog pravnika možda je bio da navede Isusa da odgovori na način koji bi povrijedio osjećaje Židova. Zato Isus navodi pravnika da se povjeri, tako što ga pita: “Što je zapisano u Zakonu? Kako čitaš?”

Odgovarajući, pravnik pokazuje neuobičajen uvid i citira Božji zakon iz 5. Mojsijeve 6:5 i 3. Mojsijeve 19:18, govoreći: “Moraš ljubiti Jehovu Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim’, i ‘svoga bližnjega kao samoga sebe’”.

“Točno si odgovorio”, odgovara Isus, “čini to stalno i steći ćeš život”.

Pravnik, međutim, nije zadovoljan. Isusov odgovor nije za njega dovoljno određen. On želi potvrdu od Isusa da su njegova vlastita gledišta ispravna i da je stoga pravedan u svom ophođenju prema drugima. Stoga pita: “Tko je zapravo moj bližnji?”.

Židovi smatraju da se izraz “bližnji” odnosi samo na ostale Židove, kao što izgleda ukazuje povezanost sadržaja u 3. Mojsijevoj 19:18. Kasnije je zapravo i sam apostol Petar rekao: “Vi dobro znate kako je nezakonito za Židova družiti se ili pristupiti čovjeku drugog roda”. Stoga taj pravnik, a vjerojatno i Isusovi učenici, smatraju da je pravedno ukoliko ljubazno postupaju samo prema drugim Židovima, pošto ne-Židovi po njihovom mišljenju nisu njihovi bližnji.

Kako će Isus, a da ne uvrijedi svoje slušače, ispraviti njihovo mišljenje? On priča jednu priču, koja se možda zasniva na stvarnom događaju. “Neki je (Židov)”, objašnjava Isus, “silazio iz Jeruzalema u Jerihon i upao među razbojnike, koji su ga svukli i zadali mu udarce, te otišli i ostavili ga polumrtva”.

“Slučajno je”, nastavlja Isus, “tim putem silazio neki svećenik, ali kad ga je ugledao prošao je suprotnom stranom. Tako je i jedan Levit, kad je sišao na to mjesto i vidio ga, prošao suprotnom stranom. Ali, neki Samarićanin koji je putovao tim putem prišao je k njemu i, kad ga je vidio, bio je dirnut samilošću”.

Mnogi svećenici i njihovi levitski hramski pomagači žive u Jerihonu, koji se nalazi na udaljenosti od oko 23 kilometra opasnog puta koji se spušta 900 metara od mjesta gdje služe u hramu u Jeruzalemu. Od svećenika i Levita bi se očekivalo da će pomoći drugom Židovu u nevolji. Ali, oni to nisu učinili, dok Samarićanin jest. Židovi toliko mrze Samarićane da su nedavno uvrijedili Isusa najoštrijim riječima nazvavši ga Samarićaninom.

Što čini Samarićanin da bi pomogao Židovu? “Pristupio mu je”, kaže Isus, “i povio mu rane polivši ih uljem i vinom. Zatim ga je posadio na svoje živinče i doveo ga u jednu gostionicu, te se pobrinuo za njega. Slijedećeg je dana uzeo dva denara (otprilike dvodnevna plaća), dao ih gostioničaru i rekao: ‘Pobrini se za njega, i što god više potrošiš, platit ću ti kad se vratim”.

Kad je ispričao priču, Isus pita pravnika: “Što ti se čini, tko je od ove trojice bio bližnji čovjeku koji je upao među razbojnike?”

Osjećajući se nelagodno u vezi toga da pripiše bilo kakvu zaslugu Samarićaninu, pravnik jednostavno odgovara: “Onaj koji je milostivo postupio prema njemu”.

“Idi i sam čiti tako”, zaključuje Isus.

Da je Isus izravno rekao pravniku da su i ne-Židovi njegovi bližnji, ne samo da čovjek to ne bi prihvatio, nego bi i većina slušača vjerojatno stala na njegovu stranu u raspravi s Isusom. Ova je životna priča, međutim, zorno i na nepobitan način pokazala da među naše bližnje spadaju ljudi i izvan našeg vlastitog roda, rase ili nacionalnosti. Kako Isus ima divan način poučavanja! Luka 10:25-37, NS; Djela apostolska 10:28, NS; Ivan 4:9; 8:48.

◆ Koja je pitanja pravnik postavio Isusu i koja je očigledno bila svrha njegovog ispitivanja?

◆ Koga su Židovi smatrali svojim bližnjima i koji razlog postoji za vjerovanje da su čak i učenici dijelili to gledište?

◆ Kako je Isus prenio ispravno gledište tako da ga pravnik nije mogao opovrći?