U koga se možeš pouzdati u ovom vremenu straha?
“Ne uzdajte se u čovjeka, ni u sina zemaljskog čovjeka, kome nikakvo spasenje ne pripada” (PSALAM 146:3, NS).
1. Koja je karakteristika našeg vremena i koja se potreba pokazuje?
KAD smo bili djeca i kad smo se uplašili otrčali bismo svojim brižnim roditeljima da nas utješe i zaštite, jer smo imali pouzdanje u njih. Kao odrasli također trebamo nekoga u koga se možemo pouzdati. Ta je potreba naročito velika danas kad se dešava toliko zastrašujućih stvari. Komentirajući vrijeme u kojem živimo jedne novine iz Zapadne Njemačke su pisale: “Svijet je kao nikad prije pun straha”. Državnici, novinari i drugi neprestano ističu ozbiljne probleme s kojima se čovječanstvo suočava.
2. Kako je za ovaj naraštaj predskazan strah i nedostatak povjerenja?
2 Njihove izjave odraz su onoga što je Isus Krist predskazao u vezi našeg vremena kad je rekao da će ono biti obilježeno ‘strahom među narodima koji ne znaju izlaz, i ljudi će gubiti svijest od straha zbog onoga što vide da dolazi na nastanjenu zemlju’ (Luka 21:25, 26). Biblija je predskazala da će u ovim ‘posljednjim danima nastupiti kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj’ i da će ljudi postati ‘ljubitelji sebe samih, nelojalni, klevetnici, izdajnici’. Ovi izrazi pokazuju da će jedna karakteristika našeg doba biti ozbiljno pomanjkanje povjerenja (1. Timoteju 3:1-4).
Gubi se pouzdanje
3. Koji dokazi postoje da je pouzdanja u naše doba sve manje?
3 U ovom vremenu straha potrebni su nam ljudi u koje se možemo pouzdati, ljudi koji će biti lojalni i koji će nam pomoći onda kad nam je potrebno. No, danas su se mnogi razočarali u one u koje su se uzdali. Novinski naslov u jednoj azijskoj zemlji glasio je ovako: “Ljudi ne vjeruju većini javnih ustanova”. Najmanje se vjeruje političarima i ekonomistima. Nepovjerenje se također brzo širi i u obiteljskim krugovima, kao što se vidi po zapanjujuće visokom omjeru razvoda brakova. U nekim zemljama jedan od svaka tri braka završava razvodom ili je taj omjer čak jedan na dva. U jednoj zemlji 70 posto svih novih brakova završava razvodom u razdoblju od 10 godina! Dakle, pouzdanja je sve manje. Sve više vlada nepovjerenje. Stoga više nije neobičan komentar jednog čovjeka koji je rekao: “Ja više nikome ne vjerujem”.
4. Na koji način su mnogi pogođeni strahom?
4 Danas ima toliko mnogo nepovjerenja zato što živimo u najstrašnijem vremenu u čitavoj ljudskoj povijesti. Ovo je stoljeće vidjelo dva svjetska rata i bezbroj drugih ratova, koji su odnijeli živote stotina milijuna ljudi. A sada nuklearno oružje prijeti da će uništiti sav život na Zemlji. A to utječe i na pouzdanje najmlađih. Jedan medicinski časopis je ovako izvijestio: “Sve je više djece, čak i one najmanje, uplašeno prijetnjom nuklearnog holokausta”. Jedne kanadske novine pisale su kako kod mnogih mladih postoji “cinizam, tuga, ogorčenost i osjećaj beznađa”. Jedan mladić je rekao: “Mi jednostavno ne osjećamo zaštitu od strane odraslih. Moglo bi doći do toga da uzrastemo u najciničniju generaciju koja je ikad postojala”.
5. Kako bi se osjećala skupina najnedužnijih i najbespomoćnijih mladih kad bi mogla govoriti?
5 A što bi rekla jedna druga grupa mladih – kad bi oni mogli govoriti – o osjećaju nezaštićenosti od strane odraslih? Mislimo na one koji su pobijeni u abortusima prije nego su uopće rođeni, a njih prema jednoj procjeni ima u svijetu svake godine 55 milijuna. Kakvo je to samo izdajstvo prema tom najnedužnijem i najbespomoćnijem dijelu čovječanstva!
6. Kako je zločin pridonio nepovjerenju u naše vrijeme?
6 Nepovjerenje je poraslo zbog još jednog rastućeg straha koji je prisutan u naše vrijeme: straha da se ne postane žrtvom zločina. Mnogi danas čine poput žene koja je rekla da svaku noć spava s pištoljem ispod jastuka. Jedna druga zaplašena žena je rekla: “Ja sam strašno ogorčena ... Moja baka nije nikad zaključavala svoja vrata”. Naslov uvodnog članka u jednim portorikanskim novinama glasi: “Pravi zatvorenici – to smo mi”, da, zatvorenici svojih zaključanih i zabarikadiranih domova. Strahovi tih ljudi su potpuno osnovani, jer se u SAD, na primjer, procjenjuje da tokom života biva ubijena jedna od tri žene. Načelnik kirurške službe u SAD je rekao da “oko 4 milijuna Amerikanaca biva svake godine žrtvom ozbiljnog nasilja – ubistva, silovanja, maltertiranja žena, zloupotreba djece, napada na ulici, u liftu i slično”. Takav zločin uobičajen je i u drugim zemljama, što još više ruši povjerenje kojeg ljudi imaju jedni u druge.
7. Zašto loše ekonomske prilike doprinose nepovjerenju?
7 U nerazvijenim zemljama većina ljudi živi u velikoj bijedi. Malo njih ima povjerenja u to da će ih netko iz te bijede izvući. Predsjednik jedne takve zemlje je rekao da u jednoj provinciji od 1000 rođenih beba njih 270 umre prije nego navrši godinu dana starosti! A samo jedna na svakih 100 kuća ima vodu. Vlada jedne druge zemlje kaže da 60 posto djece u toj zemlji živi u siromaštvu, a sedam milijuna napuštene djece živi poput nepismenih, otuđenih i nezaposlenih izopćenika”. U SAD jedna procjena govori o 500 000 mladih koji su bez doma, no neki kažu da stvarni broj takvih mora biti mnogo veći. Koliko povjerenja imaju takvi mladi u svoje roditelje, u društvo, u zakon i red ili u obećanja vođa?
8. a) Kako je ugrožena stabilnost bogatih zemalja i svjetska ekonomija? b) Koliko se možemo pouzdati u stručnjake da će riješiti ekonomske probleme?
8 Ekonomski problemi zahvaćaju čak i bogate zemlje. Prošle godine je u SAD bio najveći broj stečajeva banaka od vremena velike ekonomske krize 1930-ih godina. Jedan ekonomist je pisao slijedeće: “Rezultat je bankovni sistem koji je danas isto tako krhak kao i 1920-ih godina”, upravo prije nego je propao. Jedan promatrač govori o “potencijalno pustošećoj oluji koja se približava”. Jedan drugi je rekao: “Osjećaj hitnosti se javlja zato što ovakvi pravci u međunarodnom sistemu nisu više na pomolu; oni su prisutni”. Može li se ekonomistima vjerovati da će izvesti svoje zemlje iz te zbrke problema? Jedan od njih je rekao: “Predviđanja ekonomista su tako grozna da nema sumnje kako uglavnom izazivaju zbunjenost”.
Neosnovani optimizam
9. a) Što se dogodilo s optimizmom koji je postojao na početku stoljeća? b) Zašto Jehovini svjedoci ne bi potpisali povelju Ujedinjenih naroda 1945. godine?
9 Koliko je to različito od optimizma koji je postojao onda kad je svijet ušao u 20. stoljeće. Tada su vladala čitava desetljeća mirnih razdoblja i pretpostavljalo se da će napredak i mir dostići nove vrhunce. No, 1914. godine je I svjetski rat uzdrmao takvo gledište. Godine 1945, nakon još groznijeg Drugog svjetskog rata, potpisana je povelja Ujedinjenih naroda. Narodi su napismeno iznijeli svoju viziju poslijeratnog svijeta mira, napretka i pravde. Jedan nedavni izvještaj kaže: “Konačni dokument je potpisala 51 zemlja, a zastupljen je svaki kontinent, rasa i religija”. No, jedna religija ipak nije bila zastupljena, niti je željela biti, naime Jehovini svjedoci. Oni su znali da takva obećanja o miru, napretku i pravdi neće ostvariti ni jedna zemlja na ovom svijetu, niti neko udruženje zemalja, kao što su to Ujedinjeni narodi.
10. Kakva je stvarnost danas u usporedbi sa snom Ujedinjenih naroda iz 1945. godine?
10 Taj isti izvještaj kaže: “Četrdeset godina kasnije ne može se realnost usporediti s idealima. Dokazi otrežnjuju. Stvarnost je manje siguran svijet i sve veće nasilje. Stanovništvu nedostaje hrane, vode, krov nad glavom, zdravstvena skrb i obrazovanje, i to je slučaj sve češće. O tome se nije sanjalo 1945. godine”. U istom izvještaju se dodaje: “Prije četrdeset godina su se narodi združili kako bi osigurali da svi narodi žive bez straha i bijede. Ali, realnost svijeta 1980-ih godina je porazna bijeda u kojoj živi četvrtina čovječanstva. Zbog gladi prosječno dnevno umire 50 000 ljudi”. Međutim, svakog sata troši se u svijetu preko sto milijuna dolara na ratovanje:
11. Koliko se može pouzdati u ljudska obećanja o boljem svijetu?
11 Obzirom na tako turobnu situaciju do koje je došlo nakon stoljeća u kojima je postojala mogućnost za rješenje takvih problema, možeš li još vjerovati ljudskim obećanjima da će se ti problemi ipak riješiti? U takva obećanja se može pouzdati isto toliko koliko i u riječi kapetana jednog velikog prekooceanskog broda koji je rekao: “Ne mogu zamisliti na koji bi način jedan suvremeni veliki brod mogao potonuti, jer suvremena brodogradnja je otišla iznad toga”. A jedan član posade na tom brodu rekao je jednom putniku: “Sam Bog ne može potopiti taj brod”. Međutim, taj brod, a to je bio Titanic, potonuo je 1912. godine i odnio sa sobom 1500 života! Nacionalni obrazovni savez u SAD je 1931. godine izjavio kako će putem obrazovanja “zločin biti praktički iskorijenjen prije 1950. godine. Godine 1936. jedan britanski novinar je napisao da će 1960. godine “hrana, odjeća, stanarina koštati isto kao i zrak”. Zar se ne slažeš da današnja stvarnost opovrgava takva obećanja?
Onaj u koga se možeš potpuno pouzdati
12. U koga se možemo potpuno pouzdati, i kakvo nam je on vodstvo pružio?
12 Dakle, očajnički nam je potreban jedan izvor u kojeg se možemo pouzdati da će nam pomoći u ovom vremenu straha. A taj izvor ne može biti ljudski. Čovječanstvo se uplelo u tako velike probleme da se ne može iz njih izvući. Izvor u kojeg se možemo potpuno pouzdati je Stvoritelj ljudi, Jehova Bog. On zna zašto je čovječanstvo došlo do takvog stanja, kuda srlja, i zna što će on u vezi s time poduzeti. On je otkrio sve to u knjizi koju nam je dao za naše vodstvo, u Bibliji. U njoj je, u 2. Timoteju 3:16, 17 (NS) zapisano: “Sve je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za ispravno postavljanje stvari, za odgajanje u pravednosti, da bi čovjek Božji bio posve sposoban, potpuno opremljen za svako dobro djelo”.
13. Što Jehovini svjedoci priznaju u vezi Biblije?
13 Zapazimo ove naglašene izjave. Božja nadahnuta riječ ispravno postavlja stvari. Ona nam govori što je pravo. Čini nas potpuno sposobnima. Potpuno nas oprema za ono što je dobro. Doista, mnogi ne prihvaćaju Bibliju onakvom kakva ona jest, Riječ Božja. Ali, Jehovini svjedoci je prihvaćaju upravo kao takvu (1. Solunjanima 2:13). Mi priznajemo da Stvoritelj tog zadivljujućeg svemira s milijardama galaksija i trilijonima zvijezda sigurno ima sposobnost da prouzroči pisanje jedne knjige. A isto tako, on ima sposobnost pobrinuti se da točnost te knjige sačuva u korist onih koji traže istinu (1. Petrova 1:25).
14. Na koji način je Biblija u skladu s današnjom stvarnošću?
14 Što kaže Božja riječ u vezi pitanja povjerenja, odn. pouzdanja u ovom vremenu straha? Njeni komentari su u potpunom skladu sa stvarno postojećim stanjem. Jeremija 10:23 (NS) točno kaže: “Dobro znam, o Jehova, da zemaljskom čovjeku ne pripada njegov put. Ne pripada čovjeku koji hoda ni da svojim korakom upravlja”. A Psalam 146:3 (NS) ispravno potiče: “Ne uzdajte se u dostojanstvenike, ni u sina zemaljskog čovjeka, kome nikakvo spasenje ne pripada”.
15. Kakav nam savjet daje Biblija u pogledu pouzdanja?
15 Božja riječ nas upozorava da se ne uzdamo čak ni u sebe, jer su ljudi nesavršeni (Rimljanima 5:12). Jeremija 17:9 opisuje srce kao “varljivije od svega”. Iz tog razloga Priče Salamunove 28:26 bez uvijanja kažu: “Tko se uzda u svoje srce, bezuman je; a tko hodi mudro, izbavit će se”. Gdje možemo pronaći mudrost koja će nam pomoći da se izbavimo? Priče Salamunove 9:10 (NS) kažu: “Strah Jehovin početak je mudrosti, i spoznaja Najsvetijega razum je”. Da, samo Stvoriteljeva mudrost nas može voditi kroz ovo vrijeme straha. Zato Priče Salamunove 3:5, 6 (NS) savjetuju: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum. Opominji ga se na svim svojim putevima, i on će učiniti pravima tvoje staze”.
Kako Bog gleda na religije svijeta
16. Kakav pogrešan stav zauzimaju religije svijeta, isto kao i Farizeji u Isusovo vrijeme?
16 Ta mudrost od Boga pomoći će nam da izbjegnemo smrtonosnu zamku u koju su upale religije ovoga svijeta. Oni smatraju da su pravedni zato što su religiozni. Ali, njihov je stav onakav kako je to opisano u Luki 18:9 (NS): “On je (Isus) ispričao ovu usporedbu onima koji su se uzdali u sebe da su pravedni”. Jedan je farizej zahvaljivao Bogu što nije grešnik, a jedan ubirač poreza neprestano je molio: “O, Bože, budi milostiv meni grešniku”. Isus je rekao: “Kažem vam, ovaj je čovjek (grešnik) otišao svojoj kući više opravdan nego onaj (farizej); jer, svatko tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen” (Luka 18:10-14, NS).
17. Kako Bog gleda na religiozna nastojanja onih koji su poput farizeja?
17 Taj se farizej nije ponizio pred Bogom. Mislio je da je pravedan prema svojim vlastitim mjerilima. No, Bog tako nije gledao na to (Matej 23:25-28). Ponizni grešnik razmišljao je u skladu s Izaijom 66:2 (NS), gdje stoji: “Na onoga ću, dakle, pogledati, na poniženoga i tko je skrušena duha i tko drhće na moju riječ”. Židovski religiozni vođe nisu drhtali na Jehovinu riječ. Oni se nisu na nju obazirali. Činili su što su htjeli i mislili da ih Bog priznaje. No, Isus im je rekao: “Neće svaki koji mi govori ‘Gospodine, Gospodine’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju mog nebeskog Oca. Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime proricali, i u tvoje ime demone izgonili, i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ Tada ću im se izjasniti: Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene koji činite bezakonje” (Matej 7:21-23, NS).
18. Kako će Bog suditi religijama koje tvrde da mu služe, ali nisu u skladu s Božjim zakonima?
18 Ti religiozni vođe u prvom stoljeću nisu se uzdali u Boga. Uzdali su se u svoje tradicije koje su predstavljale povredu Božjih zakona (Matej 15:3, 9). Tako im je Isus rekao: “Kuća vam se pusta ostavlja” (Matej 23:38, NS). Kao dokaz da je Bog doista napustio njihovu židovsku religiju, rimske vojske su 70. g.n. e. opustošile njihov glavni grad Jeruzalem i njihov hram. Isti je slučaj i danas. Religije ovoga svijeta postavile su svoja mjerila obožavanja, koja nisu u skladu s Božjim mjerilima. Dakle, oni ne vrše njegovu, nego svoju volju. Stoga ih Bog smatra onima koji čine bezakonje (Titu 1:16). Kao dokaz da je Bog napustio te religije, narodi će ih uskoro opustošiti, upravo kao što su rimske vojske u prvom stoljeću opustošile Jeruzalem s njegovim hramom. (Vidi Otkrivenje, 17. i 18. poglavlje.)
19. Koja se pitanja mogu postaviti u vezi religije?
19 Je li ta osuda religija svijeta preoštra? Kako možemo biti sigurni da će im Bog uskoro presuditi? Što mora jedna religija činiti da bi imala Božje odobrenje? Postoje li povijesni presedani koji pokazuju da Jehova štiti one koji se iskreno obraćaju k njemu i podvrgavaju se njegovim zakonima? Sljedeći članak će odgovoriti na ova pitanja.
Pitanja za ponavljanje
◻ Što je doprinijelo nepovjerenju u naše vrijeme?
◻ Zašto je optimizam ovoga svijeta bio neosnovan?
◻ U koga se možemo potpuno pouzdati i kakvo nam je on vodstvo pružio?
◻ Zašto se ne bismo trebali pouzdati u sebe ili u druge ljude?
◻ Kako Bog gleda na religije ovog svijeta?
[Slika na stranici 25]
Farizej je umišljao da je pravedan, a grešni čovjek je ponizno molio za Božju milost