Molitve koje su uslišane

ŽELJA da se komunicira s nekom višom silom stara je koliko i čovjek. Na primjer, u nekim starim egipatskim iskopinama pronađene su molitve. U nekima od njih traži se zaštita od boga, dok su druge izrazi hvale ili pouzdanje u božanstvo kome se obraća. Među Grcima osmog stoljeća pr. n. e. bile su uobičajene himne, te poetske i ceremorijalne molitve. U molitvama Rimljana trebalo je obratiti pažnju prilikom obraćanja nekom određenom bogu, jer su se tada obožavala mnoga božanstva.

Sve do danas molitva je zajednička karakteristika velikih religija svijeta. Budisti, Hindusi, Židovi, muslimani i oni koji tvrde da su kršćani poznati su po svojim čestim molitvama. Iako je molitva raširena u religijama 20. stoljeća, ogromna raznolikost u metodama i načinima molitvi prouzročuje zbunjenost kod mnogih koji žele da im molitve budu uslišane.

Je li svaka vrsta molitve dobra?

Budući da ima mnogo vrsta molitvi, je li svaka od njih djelotvorna? Neki smatraju da nije toliko važno koja vrsta molitve se koristi sve dok se osoba moli iskreno i dok “vjeruje”. Što ti misliš o tome? Obzirom na različita mišljenja po tom pitanju, potrebno je otići iznad mišljenja ljudi i potražiti informacije iz jednog višeg izvora.

Odgovori na slijedećim stranicama izvučeni su iz takvog jednog izvora, iz Biblije. Ona pokazuje da onaj tko želi da njegova molitva bude saslušana i uslišana mora shvatiti da nije svaka molitva dobra.

Biblija objašnjava:

Kome treba uputiti molitve

Zašto neke molitve nisu uslišane

Što se može tražiti u molitvi

Kakva je uloga pojedinca koji upućuje molitvu?

Glavni zahtjev je vjera, ne samo iskreno vjerovanje da Bog postoji i da može čuti molitve (Jevrejima 11:6). Takva se vjera pokazuje u tome da se teži živjeti u skladu s Božjim pravednim načelima koja su iznijeta u Bibliji. Isus Krist je u svojoj Propovijedi na gori naglasio slijedeće: “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, nego onaj koji vrši volju oca mojega koji je na nebesima” (Matej 7:21, Duda-Fućak).

Kao primjer onih čije molitve neće biti saslušane, hebrejski prorok Izaija je pisao: “Kad množite molitve, ja (Jehova Bog) ne slušam; ruke su vaše pune krvi” (Izaija 1:15). Dakle, svatko tko ne poštuje svetost života ne može očekivati da mu molitve budu saslušane, bez obzira koliko se često i koliko žarko moli.

Zašto nekim “vjernicima” molitve često ne bivaju uslišane?

Nije dovoljno samo vjerovati da bi se ugodilo Bogu i da bi on uslišao naše molitve. Čak i lakovjerna osoba može tvrditi da vjeruje. Da bi vjerovanje bilo stvarno, ono se treba temeljiti na točnoj spoznaji, koju se može steći samo proučavanjem Biblije. Uz to, vjerovanje i vjera trebaju se dokazati djelima. “Kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je mrtva i vjera bez djela” (Jakov 2:26, NS).

Pravi vjernik svakodnevno treba uzimati Boga u obzir i ne moliti se samo onda kad je to hitno potrebno. On treba činiti i djela vjere, ispravna djela koja uključuju to da govori drugima o svom vjerovanju i vjeri u Boga.

Kako treba izgledati molitva?

Molitva ne bi smjela biti samo obični ritual, niti bi se trebala čitati iz knjige; isto tako, molitva ne bi smjela sadržavati fraze koje se ponavljaju, kao da je ponavljanje čini djelotvornijom. Molitvu ne treba “izvoditi” kao predstavu ili da bi se kod drugih izazvao utisak. Isus je dao sljedeći dobar savjet o tome kako molitve trebaju izgledati i što bismo trebali izbjegavati: “Kad molite, ne budite poput licemjera; jer oni rado mole stojeći u sinagogama i na raskršćima širokih puteva, da bi ih vidjeli ljudi ... Kad se molite, ne ponavljajte uvijek jedno te isto, kao što čine neznabošci, jer oni misle da će biti uslišani zbog svojih mnogih riječi” (Matej 6:5-7, NS).

Nije propisan nikakav poseban položaj tijela koji bi bio potreban da bi molitva bila saslušana. Međutim, onaj koji se moli treba kako u držanju tijela tako i u riječima koje upotrebljava u svojoj molitvi pokazati poniznost i poštovanje.

Kome trebaju biti upućene molitve?

Biblijska knjiga Jevrejima govori o osobi koja ‘dolazi k Bogu’ (Jevrejima 11:6). Tko je taj Bog? Postoji samo jedan svemogući Bog, iako postoje i mnogi od ljudi stvoreni i lažni bogovi (1. Korinćanima 8:5, 6). Svemogućem Bogu Biblije ime je Jehova (Psalam 83:18). On je Stvoritelj svega, i iz tog razloga molitva treba biti upućena samo njemu. Isus Krist je jasno poučio svoje sljedbenike da mole na sljedeći način: “Oče naš na nebesima” (Matej 6:9, NS). Ne, Isus nije poučio svoje učenike da se mole njemu, njegovoj majci Mariji ili bilo kojoj drugoj osobi. Ali, Bog sada zahtjeva da priznamo položaj njegovog Sina i molimo u njegovo ime. Zato je Krist rekao svojim sljedbenicima: “Nitko ne dolazi k Ocu osim kroz mene” (Ivan 14:6, NS).

Dakle, da bi molitve bile prihvatljive Bogu, moraju biti upućene Jehovi Bogu kroz njegovog Sina Isusa Krista. To znači da ih treba izreći Bogu u ime Isusa.

Što se može tražiti u molitvama?

“Što god zamolimo po njegovoj volji, (Bog) usliši nas”. Ovo naizgled nevjerojatno zasiguranje zapisano je u 1. Ivanovoj 5:14, NS. No, zapazimo kakav je uvjet – da to bude “po njegovoj volji”. Da, osnovni razlog zašto mnoge molitve nisu uslišane je taj da se onaj koji se moli nije najprije potrudio saznati kakva je Božja volja (Priče Salamunove 3:5-7).

Isus je kao pomoć, ili uzor, dao svojim učenicima molitvu koja je danas općepoznata kao “Gospodinova molitva” ili “Očenaš” (Matej 6:9-13). Iako nju ne treba izgovarati kao ritual, ona je istakla redosljed važnosti. Na prvo mjesto dolazi Božje ime i namjera. Nakon toga dolaze materijalne potrebe, opraštanje i izbavljanje iz iskušenja zloga. Izraz “Oče naš” mogao bi pomoći osobi koja se moli da svoje molitve proširi sa članova obitelji i rođaka i da u njih uključi i one koji isto tako žele ugoditi svom Stvoritelju (Djela apostolska 17:26, 27).

Koliko trebaju molitve trajati?

Biblija ne određuje posebnu dužinu molitvi. Mogu biti vrlo kratke i čak se mogu izgovarati šutke (Nehemija 2:4; 1. Samuelova 1:12, 13). S druge strane, molitve mogu biti prilično duge. Jednom prilikom Isus se ‘cijelu noć molio’. Razlog tome bio je zahtjev za božanskom pomoći pri odabiranju 12 apostola (Luka 6:12). Dakle, dužina prihvatljivih molitvi ovisit će o potrebama.

Molitve sigurno bivaju uslišane

Biblija obiluje izvještajima o molitvama koje je uslišao veliki “Slušač molitvi” (Psalam 65:2, NS). Istaknuti primjer je “probna molitva” u danima Ilije proroka, kako je zapisano u 18. poglavlju 1. Carevima. Isusovi učenici u prvom stoljeću doživjeli su da im je molitva bila odmah uslišana: “Kad su izgovorili usrdnu molitvu potreslo se mjesto na kojem su bili okupljeni; svi su se napunili svetog duha i neustrašivo govorili riječ Božju” (Djela apostolska 4:23-31, NS).

Među brojna iskustva koja primaju izdavači ovog časopisa spadaju iskustva muškaraca i žena svih uzrasta koji su jednom upali u krizu – a zbog ishoda su bili uvjereni da su njihove molitve bile saslušane i uslišane.

Na primjer: Jedan mladić koji živi u jednoj udaljenoj planinskoj udolini u Švicarskoj, blizu talijanske granice, priča: “Moja bespomoćnost da nađem rješenje (životnih problema) bila je toliko jasna da sam jedino želio umrijeti... Učinio sam jedino što mi je palo na pamet. Molio sam se: ‘O, nepoznati Bože, ti sigurno postojiš, i ti si sigurno Bog ljubavi. Pomozi mi! Ne mogu ovako dalje – pomozi mi da nađem istinu’”. Nekoliko dana kasnije jedan mladi bračni par, Jehovini svjedoci, posjetio je tog mladića. Dogovoren je biblijski studij, i sada je on kršten svjedok Jehove.

Jedna medicinska sestra koja je imala nesretan život zato što je njen muž imao druge žene i konačno je došlo do razvoda, bila je vrlo religiozna. Jednog se dana očajnički molila Bogu da joj da do znanja da li on ima kakvu vrijednu namjeru. Tog istog popodneva Jehovini svjedoci su došli na njena vrata tokom svoje propovjedničke djelatnosti od kuće do kuće. Pozvala ih je unutra, postavljala mnoga pitanja i radovala se biblijskim odgovorima koje je primila. S vremenom je ta medicinska sestra i sama postala objavitelj “dobre vijesti” i vodila jedan biblijski studij (Matej 24:14).

Jedan Jehovin svjedok čitao je u svom automobilu Kulu stražaru kad ga je netko iznenada zgrabio oko vrata. Žarko se molio Jehovi Bogu. Napadač se ukočio, a stisak je olabavio. Svjedok je upalio auto, pozdravio čovjeka i krenuo, a čovjek je ostao stajati nasred ceste poput kipa.

U svijetu sve većeg skepticizma i sumnje, oni koji ljube Boga i istinu mogu se ohrabriti pozitivnim zasiguranjem da molitve upućene Jehovi Bogu kroz ispravno sredstvo na ispravan način i s ispravnim stanovištem misli i srca bivaju saslušane. Ne samo da će svemogući Bog saslušati takve molitve, nego će ih sigurno i uslišati u skladu sa svojom božanskom voljom i u svoje vrijeme.

[Okvir na stranici 4]

Vrste molitvi

Pomoći će nam ukratko pogledamo kakvi sve različiti oblici molitve danas postoje.

U Hinduizmu se često koristi molitva kojom se iskazuje poštovanje nekom odabranom bogu ili božici za koje se misli da ih ima 330 000 000 i da ih se obožava u oko 10 000 hramova. Štoviše, hinduske molitve su jako opsežne i mogu imati dva oblika – meditacija (dhyana) ili hvala (stotra). Mnogo se važnosti pridaje glasnom izricanju molitvi.

U kineskim budističkim i taoističkim samostanima molitve se redovito izriču triput na dan (rano ujutro, u podne i navečer). Te su molitve popraćene zvukom malog zvona. Kao pomoć u molitvi budisti imaju uza sebe konop sa 108 kuglica. I neki laici koriste tu metodu krunice da bi brojali koliko su puta izrekli molitvu.

Predanim muslimanima je najvažniji dio njihovog obožavanja svakodnevna molitva (salat). Treba je ponavljati pet puta na dan licem okrenutim prema Meki u Saudijskoj Arabiji.

Židovske molitve uključuju one koje su uzete izravno iz Biblije, kao na primjer Psalme. Druge molitve uključuju one koje su pridodali razni rabini.

Među onima koji tvrde da su kršćani postoje različiti oblici i načini moljenja, od molitvi koje se ponavljaju s krunicom u ruci do štampanih molitvi, kao i onih koje se sastoje od nekoliko riječi izgovorenih bez prethodne probe.