Savjet koji je “solju začinjen”

“Govor vaš neka uvijek bude ugodan, solju začinjen, da biste znali kako trebate svakome odgovoriti” (KOLOŠANIMA 4:6, NS)

1, 2. Zašto je posebno važno da kršćanski savjet bude “solju začinjen”?

SOL je kroz cijelu povijest igrala posebnu ulogu u pripremanju živežnih namirnica. Ona je također sredstvo za konzerviranje, te za poboljšanje ukusa, pa su stoga mnoge živežne namirnice koje ne sadrže sol, neukusne i bljutave. Zato je Pavao, kad je pisao kako izražavanje nekog kršćanina mora biti “solju začinjeno”, mislio da naš govor treba biti kako izgrađujući tako i prihvatljiv, odnosno privlačan (Kološanima 4:6). To se prvenstveno odnosi na davanje savjeta. Zašto?

² Svrha davanja savjeta ne leži samo u posredovanju informacija. U mnogim slučajevima onaj kome se daje savjet poznaje već neka biblijska načela, koja se odnose na njegovu situaciju, ali mu teško pada primijeniti ih ili vidjeti njihovu važnost. Dakle, stvarni izazov za kršćanskog savjetodavca je, da promijeni nečiji način razmišljanja (Galaćanima 6:1; Efežanima 4:11, 12). Zbog toga je potrebna “sol”.

3. Koje pomoćno sredstvo nudi Jehova kršćanskim savjetodavcima?

³ Davanje savjeta je uistinu izazov, a da bi mu dorastao, savjetodavac mora posjedovati spoznaju i sposobnost razlučivanja (Priče Salamunove 2:1, 2, 9; 2. Timoteju 4:2). Na sreću, Jehova nam je dao Bibliju, koja ne samo da posjeduje potrebnu spoznaju, nego sadrži i mnoge primjere, koji pokazuju kako su Božji muževi davali savjete, pokazujući sposobnost razlučivanja. Razmatranje nekih od tih primjera pomoći će nam postati djelotvornijim savjetodavcima.

Uzmi u obzir “divnog savjetnika”

4. Kako može kršćanski starješina oponašati Isusa Krista, kad daje skupštini savjet?

⁴ Uzmimo u obzir primjerice Isusa, “divnog savjetnika” (Izaija 9:6, NS). Isus je pod kraj prvog stoljeća poslao savjetnike u obliku pisma na sedam skupština na području Azije. Ta su pisma odličan primjer za starješine, koji moraju davati savjete svojim skupštinama — a ta načela se odnose i na davanje savjeta pojedincima. Isus je govorio o ozbiljnim problemima kao što su: otpad, utjecaj “Izabele”, mlakost, materijalizam i ostali problemi (Otkrivenje 2:4, 14, 15, 20-23; 3:1, 14-18). Isus je otvoreno (pošteno) govorio o tim problemima. Nije postojala sumnja u to što on želi reći skupštinama. I danas trebaju kršćanski starješine, dok daju savjete skupštini, “zasoliti” svoj savjet poniznošću i prijaznošću, oponašajući tako Isusa (Filipljanima 2:3-8; Matej 11:29). S druge strane, moraju biti otvoreni poput Isusa. Savjet ne smije biti toliko neodređen i općenit da skupština ne razumije o čemu se radi.

5, 6. Koje daljnje pouke izvlači kršćanski starješina iz Isusovih poruka upućenih na sedam skupština?

⁵ Zapazi također da je Isus, kada je to god bilo moguće, najprije pohvalio skupštine, te da je savjet završio izgrađujućim ohrabrenjem (Otkrivenje 2:2, 3, 7; 3:4, 5). I kršćanski savjetodavci moraju svoje savjete začiniti pohvalom i ohrabrenjem. Neki je iskusni starješina primijetio: “Uistinu se ne postiže mnogo ako se braću samo grdi”, čak ako je potrebno energično dati savjet, starješine ne smiju ostaviti braću obeshrabrenu, nego ojačanu i odlučnu da u buduće ispravnije postupaju. (Usporedi 2. Korinćanima 1:1-4.)

⁶ A kako je bilo na kraju s Isusovim porukama upućenima skupštini u Smirni i Filadelfiji? On nije tamošnjoj braći uputio kritiku. Budući da su prolazili kroz teške kušnje, ohrabrio ih je da ustraju (Otkrivenje 2:8-11; 3:7-13). I kršćanski starješine ne bi trebali davati savjete samo u slučajevima kad treba nekoga ispraviti, nego bi uvijek morali biti spremni pohvaliti braću za njihova dobra djela, hrabreći ih da ustraju (Rimljanima 12:12).

Upotrebljavaj usporedbe (ilustracije)

7, 8. a) Kako je Isusov savjet dan njegovim sljedbenicima bio “začinjen solju”? b) Zašto su ilustracije prilikom davanja savjeta dragocjena stvar?

⁷ Nekom drugom prilikom Isus je morao dati savjet kad su se njegovi učenici zabrinuli tko će biti najveći u Kraljevstvu nebeskom. Mogao je radi toga ozbiljno ukoriti svoje učenike, no umjesto toga ‘začinio je svoje riječi solju’. Pozvao je k sebi malo dijete i rekao: “Tko će se sam poniziti kao ovo malo dijete, taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom!” (Matej 18:1-4, NS; Luka 9:46-48). Savjet je bio jasan, ali ljubazan i izgrađujući. Pokazavši da je Kraljevstvo nebesko drugačije od kraljevstva ovoga svijeta, Isus je ohrabrio svoje sljedbenike na poniznost, i pokušao je uskratiti im razloge za svađu.

⁸ Zapazi kakovu je djelotvornu metodu poučavanja Isus upotrijebio u ovom slučaju. Živa usporedba — malo dijete! Mudri savjetodavci često “zasole” svoje riječi ilustracijama, jer time mogu istaknuti ozbiljnost neke stvari, ili mogu navesti primatelja savjeta na razmišljanje i da sagleda probleme u novom svjetlu. Živim primjerima (usporedbama) se često smanjuju napetosti.

9. Navedi neke biblijske primjere iz kojih je vidljivo kako su prilikom davanja savjeta upotrebljavane ilustracije?

⁹ Kad je Jehova upozorio Kaina kako se izlaže velikoj opasnosti da učini težak grijeh, opisao je taj grijeh na živopisan način, kao divlju zvijer. Rekao je: “Grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba” (1. Mojsijeva 4:7, ST). Kad se Jona ljutio zato što je Jehova poštedio pokajničke Ninivljane, Bog je prouzročio da naraste tikva, koja daje hlad. Kad je biljka usahnula, a Jona se požalio radi toga, Jehova je rekao: “Tebi je žao tikve... a meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi”? (Jona 4:5-11). Uistinu snažan savjet!

10. Kako se novovremeni kršćanski savjetodavac poslužio ilustracijom, da bi pomogao nekoj mladoj djevojci razumjeti poticanje njenih roditelja?

¹⁰ Nekoj je mladoj djevojci koja se ljutila što joj roditelji ograničavaju druženje, pomogao putujući nadglednik sljedećom ilustracijom: “Ti rado šivaš, zar ne? Predstavi si da si utrošila puno vremena na šivanje lijepe haljine nekoj prijateljici. No, nakon što si joj je dala, ustanovila si da ju je upotrijebila za pranje poda. Kako bi se ti pri tom osjećala?” Djevojka je priznala da bi je to ljutilo. Potom je brat objasnio: “Jednako se osjećaju tvoji roditelji. Oni su unosili mnogo vremena na tvoj odgoj i ponosni su na tebe. Željeli bi da se družiš s osobama, koje će dobro postupati s tobom, a ne s ljudima koji će ti na kraju nanijeti štetu.” Ilustracija je pomogla djevojci razumjeti na što paze njeni roditelji.

Postavljaj pitanja

11. Kojim se djelotvornim pitanjima poslužio Jehova savjetujući Jonu?

¹¹ Kad je Jehova razgovarao s Jonom u vezi njegove bezrazložne srdžbe, sigurno si primijetio da mu je postavljao pitanja. Budući da je Jona srdito reagirao što Niniva nije bila razorena, želeći da umre, Jehova ga je upitao: “Jesi li s pravom uskipio od srdžbe?” Jona mu nije odgovorio. Stoga je Jehova dao da uzraste tikva i da potom usahne. Tada je Jona postao dvostruko gnjevan. Jehova ga je upitao: “Jesi li s pravom uskipio od srdžbe, tikve radi?” Ovaj puta je Jona odgovorio: “S pravom sam ljut nasmrt”. S obzirom da mu je prorok sada odgovorio, Jehova je usporedio Jonino stajalište prema običnoj biljci, sa svojim stajalištem prema Ninivi, postavivši mu odlučujuće pitanje: “A meni da ne bude žao Ninive?” (Jona 4:4, 9, 11, ST). Tako je Joni bilo savjetovano da usvoji Jehovino stajalište prema pokajničkim Ninivljanima.

12. Od koje su važnosti pitanja kad se daje savjet? Prikaži to.

¹² Da, pitanja pomažu savjetodavcu istražiti što misli onaj koga se savjetuje. Također pomažu i dotičnome jasnije razumjeti vlastite probleme i poticaje. Primjerice, netko bi mogao ustrajati u svom pravu da pije alkohol prije nego se vozi kući. Uistinu bi mogao misliti: “Meni alkohol ne smeta”. Prijatelj koji bi na razuman način mogao s njime razgovarati o tome, reći će: “No, predstavi si da budeš umiješan u saobraćajnu nesreću i da si nedužan, što će misliti milicioneri ako ustanove da si pio? Shvati također da alkohol može smanjiti tvoju sposobnost reagiranja. Bi li uistinu želio voziti automobil, ako tvoji refleksi nisu 100 postotni? Da li bi jedno piće bilo vrijedno rizika?”

13. Na koji se način neki savjetodavac poslužio Biblijom, koristeći pitanja pri davanju savjeta? Zašto je to bilo djelotvorno?

¹³ Kršćanski savjet se mora uvijek temeljiti na Bibliji. Ako je moguće, kršćanski savjetodavci se prilikom davanja savjeta služe direktno Biblijom. Ona je snažna pomoć (Jevrejima 4:12). Prikažimo to ovako: Neki iskusan starješina pokušava pomoći nekome, tko je postao nedjelotvoran u službi propovijedanja. Starješina obraća pažnju na Isusovu usporedbu o čovjeku, koji je imao dvoje djece, te je zamolio obojicu da krenu na rad u njegov vinograd. Prvi je rekao dobro, ali to nije učinio. Drugi je rekao ne, ali konačno je ipak odlučio učiniti to (Matej 21:28-31). Potom je savjetodavac pitao: “Kojem od to dvoje djece si ti sada nalik?” Dotični je odmah shvatio o čemu se radi, posebno kad je savjetodavac dodao: “Što misli o tvojoj situaciji Jehova, vlasnik vinograda?”

14. U kojim drugim situacijama mogu pitanja biti dragocjeno pomoćno sredstvo pri davanju savjeta?

¹⁴ Jednako tako treba postupiti kad se želi pomoći nekome koga muče sumnje, bračni ili neki drugi obiteljski problemi, tko ima teškoća s drugima ili se nalazi u nekim mučnim situacijama.a Vješta pitanja pomoći će onome koga se savjetuje razumno razmisliti, preispitati samoga sebe i donijeti ispravne zaključke.

Slušaj pažljivo

15. a) Što su propustila učiniti tri Jobova “tješitelja”? b) Kako je slušanje pomoć za kršćanskog savjetodavca?

¹⁵ Razmisli također da postavljanje pitanja pretpostavlja da želiš čuti i odgovore (Priče Salamunove 18:13). Savjetodavci trebaju izbjegavati zamku, u koju su upala tri Jobova “tješitelja”. Job im je govorio, ali ga nisu ispravno slušali. Oni su već donijeli presudu — Jobove patnje sveli su na njegovu grešnost (Job 16:2; 22:4-11). Za razliku od njih, kršćanski savjetodavac treba pažljivo salušati. Tada će moći zapaziti značajne stanke ili modulaciju glasa, koje pokazuju da još uvijek nije ispričana cijela ispovijest. Možda bi upotrebom dodatnog pitanja mogla izaći na vidjelo misao, koja drijema duboko u mislima dotičnoga. (Usporedi Priče Salamunove 20:5.)

16. Kako treba postupiti kršćanski savjetodavac kad postaje teško saslušati izjave uzbuđenog sukršćanina?

¹⁶ Istina, to nije uvijek lako. Možda će uzbuđena osoba uzviknuti: “Ja mrzim svoje roditelje!” ili “Ne mogu više živjeti sa svojim mužem!” Ovakove izjave mogle bi nas zbuniti. Ali, ne zaboravi da je Jehova bio spreman saslušati Azafa, kad se žalio kako mu izgleda uzaludnim biti vjeran (Psalam 73:13, 14). Bog je također saslušao Jeremiju kad je rekao da je prevaren (Jeremija 20:7). Habakuk se žalio što zli tlače pravedne, a Jehova to čak ne vidi (Habakuk 1:13-17). Jednako moraju i kršćanski savjetodavci biti spremni saslušati. Ako se ljudi uistinu tako osjećaju, onda savjetodavac mora biti upućen u to, kako bi mogao pomoći. On bi trebao izbjegavati prisiljavati osobu koju savjetuje da izrazi mišljenje koje bi trebala imati, a ne ono koje zapravo ima. Savjetodavac mora također izbjegavati strogo i pristrano reagiranje, jer bi time spriječio osobu da nastavi otvarati svoje srce (Priče Salamunove 14:29; 17:27).

17. Kako možemo samo slušajući našu braću ponekad tješiti?

¹⁷ Ponekad se najveći dio našeg davanja savjeta sastoji iz slušanja, jer dajemo drugome priliku da se izjasni o svojoj boli, patnjama ili duševnom opterećenju. Kad se Noema vratila s Moapskih polja, pozdravile su je žene Izraela riječima: “Je li to Noema?” Ali, Noema je žalosno odgovorila: “Ne zovite me više Noema. Zovite me Mara, jer me je Svemogući ispunio gorčinom. Puna sam otišla, a praznih me ruku Jehova vraća natrag. Zašto da me zovete Noema, kad me Jehova ponizio, Svemogući mi nanio nesreću?” (Ruta 1:19-21, NS). Izraelske žene nisu potom imale više mnogo za reći. Često možemo ublažiti nečiju bol ako ga jednostavno na ljubazan način slušamo dok nam se povjerava.b

Budi realan

18. a) Navedi neka reagiranja na savjete dobivene od Jehove i Isusa Krista. b) Koja svojstva moraju razvjati kršćanski savjetodavci?

¹⁸ Naravno, reakcije na savjet su različite. Jona je očito dobro prihvatio Jehovin savjet. Prorok se toliko dobro oporavio od gorčine i gnjeva, da je zabilježio svoje iskustvo, kako bi drugi mogli učiti iz njega. Isusovim sljedbenicima trebalo je vremena da nauče lekciju o poniznosti. Čak u noći prije Isusove smrti, ponovno su se posvađali tko je najveći među njima! (Luka 22:24). Dakle, onaj tko daje savjet mora biti strpljiv (Propovjednik 7:8). Čovjek s duboko ukorijenjenim krivim stajalištem obično ne mijenja svoj način postupanja samo na temelju nekoliko riječi nekog starješine. Dugotrajni problemi među bračnim partnerima neće nestati nakon jednog jedinog razgovora sa zrelim kršćaninom. Za izlječenje teških bolesti potrebni su mjeseci, a jednako vrijedi u slučaju ozbiljnih problema duhovne naravi. Osim toga, neki jednostavno ne žele poslušati savjet. Iako je Kain dobio savjet osobno od Jehove, otišao je dalje i ubio svoga brata (1. Mojsijeva 4:6-8).

19. Kako može skupština pomoći nekome tko trpi u emocionalnom pogledu?

¹⁹ Onaj tko ima velikih problema mora biti realan što se tiče očekivanja koja polaže u skupštinu. Neki sukršćanin ne može tako jednostavno odstraniti kronične depresije ili emocionalne štete, prouzročene možda tragedijom ili nekim strahovitim doživljajem. Kad se radi o fizičkoj bolesti liječnik često ne može učiniti ništa do umiriti osobu, dok će samo vrijeme prouzročiti ozdravljenje organizma. I kad kršćanin trpi u emocionalnom pogledu, skupština može pokušati “da ga umiri”, time da moli zajedno s njim i za njega, da razgovara s njim kad je to god moguće i da mu koliko je to u njenoj moći, i praktično pomaže. Tada vrijeme i Jehovin duh obično prouzroče ozdravljenje (Priče Salamunove 12:25; Jakov 5:14, 15). Neka djevojčica koja je bila žrtva rodooskvrnuća, pisala je: “Iako rodooskvrnuće može prouzročiti strašno osjećajno opterećenje, Jehovina organizacija može jako mnogo pomoći. Uz pomoć Biblije i podupiranjem koje dolazi od strane braće i sestara, moguće je svladati ga.”c

20. Koju ulogu igra savjet u našem nastojanju da nastavimo služiti Jehovi?

²⁰ Da, kršćani su dužni međusobno se pomagati. Posebno starješine, ali i svi ostali u skupštini moraju brinuti o zdravlju svoje braće, a po potrebi davati i prijazne biblijske savjete (Filipljanima 2:4). Naravno, savjet ne smije biti diktatorski ili grub. Također ne smije posredovati utisak da se želi gospodariti tuđim životom. Umjesto toga, neka bude biblijski utemeljen, “solju začinjen” (Kološanima 4:6). Svakome je ponekad potrebna pomoć, a savjet koji odgovara vremenu, ako je “posoljen” prijaznošću i ohrabrenjem, pomoći će nam ostati na putu koji vodi u vječni život.

[Bilješke]

Možeš li se sjetiti?

◻ Koja obilježja savjeta koje je Isus uputio na sedam skupština, mogu i danas pomoći starješinama?

◻ Koje biblijske primjere imamo u vezi upotrebe ilustracija kod davanja savjeta?

◻ Od koje vrijednosti su pitanja za kršćanskog savjetodavca?

◻ Kako može vješti savjetodavac upotrebljavati Bibliju?

◻ Zašto treba onaj, tko daje savjet biti i dobar slušatelj?

U slijedećem broju:

▫ Živimo li u “vremenu svršetka”?

▫ Snovi koji otkrivaju koliko je kasno

▫ Mladi — vaš udio u sretnoj, ujedinjenoj obitelji

▫ Roditelji —kako možete “izgraditi svoj dom”?

[Slika na stranici 16]

Isus se za ilustraciju poslužio djetetom, kako bi dao svojim učenicima jasan, prijazan i izgrađujući savjet

[Slika na stranici 17]

Jona je bio ogorčen i gnjevan, no očito je dobro prihvatio Jehovin savjet