Čuvaj svoja usta!
MOŽE biti oštar i poguban kao oružje u ratu. Ali, isto tako može biti sladak kao med i mekan kao melem. Može značiti život, a može biti i uzrokom smrti. Na taj način Biblija opisuje sposobnost ljudskog govora (Priče Salamunove 12:18; 16:24; 18:21).
Nije čudno, dakle, što je Salamun rekao ovako: “Tko čuva svoja usta čuva svoju dušu. Tko otvara široko svoje usne — propast će” (Priče Salamunove 13:3, NS). Narušen ugled, povrijeđeni osjećaji, napeti odnosi, čak fizičke povrede — sve su to moguće posljedice nepromišljenog govora. Međutim, ti bez sumnje želiš ‘čuvati svoju dušu’. Kako možeš naučiti da čuvaš svoja usta i izbjegneš moguću štetu?
“U mnogim riječima”
Jedan način je jednostavno ne govoriti previše! Vjerojatno si bio u blizini nekoga tko je na svaku stvar imao nešto reći. Kako samo takva osoba može iritirati! “Usta bezumnih prosipaju ludost”, a “ludi mnogo govori”, kaže Biblija (Priče Salamunove 15:2, ST; Propovjednik 10:14). Naravno, to ne znači da je svaka pričljiva osoba bezumna ili luda, ili da je mudar svatko tko govori malo. No, opasno je neprestano govoriti. U Pričama Salamunovim 10:19 stoji ovako: “U mnogim riječima ne biva bez grijeha; ali tko zadržava usne svoje, razuman je”.
Promisli prije nego što odgovoriš
Još jedan način da čuvaš svoja usta je da promisliš prije nego što odgovoriš. Ako se ne promisli o onome što se želi reći, i govornik i slušač mogu biti povrijeđeni. Nadahnuti pisac kaže: “Ima tko govori kao da mač probada” (Priče Salamunove 12:18).
Pokazujući kako nepromišljeni govor može biti loš, biblijska knjiga Jakova kaže: “Gle, mala vatra, i koliko velike šume sažeže. I jezik je vatra, svijet pun nepravde. Tako i jezik živi među našim udima, poganeći sve tijelo, i paleći vrijeme života našega, i zapaljujući se od pakla (Gehene, NS)” (Jakov 3:5, 6).
Gehena je naziv koji je izveden od naziva doline Hinom koja se nalazi na jugu i jugoistoku Jaruzalema. Nekad je u izraelskoj povijesti vatra tamo neprestano gorjela i tu se bacalo gradsko smeće, pa je Gehena ni taj način postala prikladan simbol potpunog uništenja. Kako se, međutim, neobuzdani jezik može ‘zapaljivati od Gehene’? Onaj tko govori laži, unapređuje učenja koja obeščašćuju Boga ili na neki drugi način zloupotrebljava jezik, može prouzročiti da i on i drugi izgube Božju naklonost. A kakva je posljedica toga? Vječno uništenje! Na primjer, Isus Krist je rekao farizejima: “Jao vama pismoznanci i farizeji, licemjeri, koji prohodite more i kopno da bi načinili jednog proselita, a kada taj to postane, činite ga podložnim Geheni, dvostruko više nego što ste to sami” (Matej 23:15, NS).
Biblija nam stoga daje praktičan savjet: “Srce pravednikovo premišlja što će govoriti” (Priče Salamunove 15:28). Mnogo je bolje promisliti o onome što ćeš reći, nego bubnuti nešto što bi moglo nanijeti štetu!
“Riječ u pravo vrijeme”
Govoriti u pravo vrijeme je još jedan način čuvanja naših usta. Salamun je rekao: “Za sve ima određeno vrijeme ... vrijeme za šutnju i vrijeme za govorenje” (Propovjednik 3:1, 7, NS). Kad je tvoj bračni drug iscrpljen nakon dugog dana provedenog na svjetovnom poslu ili izmoren kućanskim poslovima, da li bi to bilo prikladno vrijeme da ga se opterećuje manjim problemima ili zahtjevima? To je vjerojatno “vrijeme za šutnju”.
S druge strane, postoji “vrijeme za govorenje”. U Pričama Salamunovim 15:23, NS, čitamo: “Riječ u pravo vrijeme — O, kako je dobra!” Znaš li nekog tko je opterećen problemima i neprilikama? Zar ne bi pravovremena riječ ohrabrenja bila upravo ono što je toj osobi potrebno?
Isus Krist nikad nije propustio iskoristiti priliku da ohrabri druge. Jednom je rekao svojim učenicima: “Dođite vi sami nasamo, i počinite malo.” Dalje izvještaj govori ovako: “I otiđoše na lađi u pusto mjesto sami. I vidješe ih ljudi iđahu i poznaše ih mnogi, i pješice iz mnogih gradova stjecahu se onamo, i pristigoše ih, i skupiše se oko njega. I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo” (Marko 6:31-34). Za mnoštvo je to sigurno bilo pravo vrijeme za riječi utjehe! Iz perspektive Isusa i njegovih učenika, međutim, to je vrijeme bilo manje nego prikladno. Da, Isus je čuvao svoja usta. Znao je kad treba govoriti a kad šutjeti. (Usporedi Matej 26:63; 27:12-14.)
I ti možeš naučiti čuvati svoja usta. Napreži se da ne govoriš previše. Izbjegavaj nepromišljeni govor koji može nanijeti štetu tvom ugledu i ugledu drugih. I pazi na mogućnost da s drugima razmjenjuješ korisnu “riječ u pravo vrijeme”. Sve će ti to pomoći u tome da ‘čuvaš svoju dušu’ (Priče Salamunove 13:3).