Zadrži pozitivno stajalište
BILO je ljeto, rano ujutro. No, sunce je već jako sijalo na Srednjem istoku kad je otac primio uznemiravajuće vijesti. Njegov prvorođeni sin, star 22 godine, poginuo je te noći u saobraćajnoj nesreći.
Kako bi ti reagirao na takvu vijest? Budući da su članovi obitelji bili veoma bliski, kao što je to slučaj kod obitelji na Srednjem istoku, roditelji su uistinu bili izvan sebe. Bilo bi prirodno da veoma ogorčeno reagiraju na ovu iznenadnu tragediju. Međutim, na čuđenje okoline, oni su pokazali pozitivno stajalište, čak i tog prvog dana. Iako su bili veoma ožalošćeni, imali su puno povjerenje u Jehovinu sposobnost da uskrsne njihovog sina u određeno vrijeme. Svoje poglede su uprli u Božji obećani novi sustav u kojem “smrti više neće biti” (Otkrivenje 21:4). Čak i danas, godinama nakon tog događaja, ljudi koji poznaju tu obitelj još uvijek pričaju o stavu roditelja i njihovoj primjernoj vjeri.
Što znači imati pozitivno stajalište? Takva osoba se održava uravnoteženom unatoč promjenjivim okolnostima. Čak i pod uvjetima koji predstavljaju kušnju, ona ne postaje mrzovoljna i ne dopušta da negativne misli prevladaju. Kako je to moguće? Razmotrimo neke biblijske primjere koji će nam pružiti odgovore.
Kad smo suočeni sa strahom od ljudi
Godine 1512. pr. n. e., dok je nacija Izrael bila u pustinji Paran, Mojsije je poslao 12 uhoda da pregledaju Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 13:17-20). Svi uhode bili su poglavari svojih plemena — utjecajni ljudi za koje se pretpostavljalo da će biti dobar primjer (4. Mojsijeva 13:1, 2). No, koje li sramote. Nakon 40 dana desetorica njih daje tako nepovoljan izvještaj da su se Izraelci pobunili protiv Jehovinog uputstva i željeli su se vratiti u Egipat! “Ljudi koji žive u toj zemlji jaki su”, rekli su uhode. “Ne možemo ići na te ljude” (4. Mojsijeva 13:28, 31, NS).
Kakvo negativno stajalište! A kakva se suprotnost vidi u pozitivnom stavu Jozue i Kaleba, preostale dvojice uhoda: “Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti, i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko” (4. Mojsijeva 14:7, 8, ST; 13:30).
Obje grupe su vidjele iste stvari dok su uhodili zemlju. No, kakve li razlike u stajalištu! Negativno stajalište one desetorice uhoda utjecalo je na čitav narod, te su počeli gunđati. Posljedica toga bila je ta da su svi koji su bili stari preko 20 godina pomrli u pustinji. Samo Jozua i Kaleb, zbog svog pozitivnog povjerenja u Jehovu, dobili su prednost da uđu u Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 14:22-30). Njihov primjer bi nas trebao ohrabriti da u ovo naše vrijeme zadržimo pozitivni stav onda kada se pojavi ili poveća progonstvo i protivljenje.
U jednoj zemlji u kojoj je djelo bilo dugo zabranjeno, jednog specijalnog pionira su zatvorili i s njim veoma loše postupali. On se prisjeća: “Što su službenici zatvora bili gori prema meni, to sam se ja osjetio bližim Jehovi. Pjevao sam kraljevske pjesme. Prisjećao sam se biblijskih stavaka koje sam znao. Shvaćao sam da me — premda dopušta da se ovo dešava — Jehova može osloboditi u svakom trenutku. Sve mi je to pomoglo da zadržim pozitivni stav. Poput apostola, bio sam sretan što sam primao batine radi Jehovinog svemogućeg imena. Neprestano sam se molio da me Jehova ojača. On mi je pristupio u pomoć, tako da je samo prvi udarac bio bolan. Koristio sam svaku mogućnost da propovijedam ostalim zatvorenicima”.
Kad je oslobođen iz zatvora, ovaj kršćanin je rekao: “Pošto smo predali svoje živote Jehovi i obećali da ćemo mu ostati vjerni, mi bismo mu trebali nastaviti služiti usprkos bilo kakvim poteškoćama. On zaslužuje naše Obožavanje i potpuno predanje”.
I mi se u budućnosti možemo susresti sa sličnim protivljenjem. Budimo jednako odlučni da se ne bojimo ljudi. Zadržimo pozitivni stav i, kao što je to bio slučaj sa Jozuom i Kalebom, primit ćemo mnoge blagoslove i nagrade.
Kad izgubimo prednosti službe
Mojsije, vođa nacije Izrael, bio je taj koji je odaslao dvanaestoricu uhoda. On je izveo narod iz Egipta i sigurno je očekivao da će biti onaj koji će ih uvesti u Obećanu zemlju. Međutim, Mojsije je izgubio tu prednost onda kad je, u trenutku ozlojeđenosti, propustio uzveličati Jehovino ime (4. Mojsijeva 20:2-13). Kako je Mojsije reagirao? U pjesmi koju je kasnije ispjevao, rekao je: “Navještat ću ime Jehove... Stijena, njegova djela su savršena, jer su mu svi putevi pravda. Bog vjernosti, u kojeg nema nepravde; pravedan je i čestit on” (5. Mojsijeva 32:3, 4, NS). Kako je pozitivan stav imao Mojsije, premda je izgubio važnu prednost službe!
Ukoliko bi se ikad morali suočiti sa sličnom situacijom, imajmo na umu Mojsijevo iskustvo i to će nam pomoći. Može se desiti da starješinstvo u nekoj skupštini preporuči oduzimanje službe nekom starješini ili sluzi pomoćniku, možda zbog toga što mu nedostaje jedna ili više biblijskih kvalifikacija, preduvjeta za tu prednosnu službu. Brat će možda smatrati da nije zaslužio oduzimanje službe, bit će uzrujan i prouzročiti nepotrebnu uznemirenost. Ako ima negativan stav, možda će početi gunđati, tražiti greške na drugima i čak ogovarati. Konačno on može prestati pohađati sastanke i sudjelovati u djelu propovijedanja. U kakvo bi samo loše stanje upao! Koliko je bolje zadržati pozitivan stav i na oduzimanje službe gledati kao na ukoravanje ili odgajanje da bi postao bolji sluga Božji. On bi tu priliku mogao iskoristiti da proučava i razmišlja o Božjoj Riječi da bi ponovo zadobio potrebne preduvjete da u potpunosti služi Bogu. Mnogi koji su tako učinili kasnije su bili blagoslovljeni čak i većim službenim prednostima (Jevrejima 12:11).
Kad se dogode neočekivane promjene
Život je pun neočekivanih promjena koje kod nekoga mogu izazvati razočarenje i utjecati da usvoji negativan stav. Kako si ti reagirao posljednji put kad ti sve nije išlo onako kako si se nadao? Čak nas i manji događaji mogu obeshrabriti ukoliko im to dopustimo. Ali, ne zaboravimo nikad: Ako zadržimo pozitivan stav, to će nam pomoći da se bolje suočimo s izmijenjenom situacijom.
Dobar primjer kojeg se treba sjetiti je onaj Rute. Ostavši rano udovica, ona se vratila u Izrael zajedno sa svojom svekrvom Noemom u vrijeme kad je tamo jenjavala glad. Bez muža koji bi je opskrbio osnovnim potrebama, Ruta je ipak zadržala pozitivan stav. Veselo je otišla u polje da pabirči ono što ostane iza žetelaca kako bi ona i njena svekrva imale što jesti. Teški rad je nije obeshrabrio. Nije usvojila negativan stav i nije tugovala što je izgubila muža i što je sada bila daleko od svoje obitelji i prijatelja. I kao što pokazuje izvještaj, Jehova ju je bogato nagradio zbog njenog dobrog postupanja (Ruta 4:13-17).
Kako zadržati pozitivan stav
Nekima je teško zadržati pozitivan stav. Životne napetosti, naročito u ovim nevoljnim vremenima u kojima mi živimo, mogu nekoga lišiti radosti — naročito kad problemi neko vrijeme potraju. Ipak, pozitivan stav se može zadržati čak i u nepovoljnim okolnostima. Mnogi su ga zadržali i u najtežim situacijama. Kako ga možemo i mi zadržati?
Pokušaj ne zadržavati se na negativnim stvarima. Pozitivna gledišta se mogu pronaći i u vrijeme velikih poteškoća. Apostoli su često bili proganjani ili zatvarani, ali su unatoč svemu bili sretni što mogu slaviti Jehovu (Djela apostolska 13:50-52; 14:19-22; 16:22-25). Možemo razmišljati o onome što su ti i ostali vjerni Jehovini sluge činili u vremenima kušnje i iz toga izvlačili pouke za nas. Zašto su oni bili radosni i pozitivnog stajališta? Jer su imali puno povjerenje i vjeru u Jehovu. Imali su povjerenja u njegovu sposobnost da uskrsava mrtve i da ih nagradi (Otkrivenje 2:10). Slično tome, zadržimo i mi jasno u mislima nadu u Jehovin novi sustav. (Usporedi Jevrejima 12:2.)
Isto tako bismo se trebali preispitivati, da negativno razmišljanje ne uhvati korjena u našim srcima. Koliko je samo korisno držati se Jehove i moliti se za njegovu pomoć onda kad smo obeshrabreni! (Psalam 62:8). Izgrađujuću pomoć može se tražiti i od starješina. Njegujmo duh poniznosti i poslušnosti (Psalam 119:69, 70). Postavimo si u životu korisne i dostižne ciljeve. Svi ovi prijedlozi će nam pomoći da zadržimo pozitivan stav i da imamo “mir Božji” koji će ‘sačuvati naša srca i misli’ (Filipljanima 4:6, 7).
Uistinu, nije uvijek lako imati pozitivno stajalište. Međutim, takvo stajalište se može njegovati usrdnim naporima i uz motivaciju snažne vjere. Dakle, kakve god bile naše sklonosti, budimo svi mi odlučni zadržati pozitivno stajalište. To za nas nikad neće značiti gubitak, nego će dovesti do mnogih divnih nagrada, kako sada tako i u budućnosti.