Papa i apokalipsa
DVA su reportera, Gordon Thomas i Max Morgan-Witts, sastavila godine 1984. jednu knjigu o politici koju papa vodi u novije vrijeme. Dali su joj naslov Averting Armageddon (Otkloniti Harmagedon). Već više od 17 godina ovi autori izvještavaju o papinstvu. Kakav nam, uvid posreduju u brige koje u vezi s apokalipsom, more najviše vrhove Katoličke crkve?
Reporteri citiraju visokog crkvenog dostojanstvenika Emery Kabongo, osobnog sekretara Ivana Pavla II: “Poput duhovnog herkulesa papa pokušava zadržati velesile daleko jedne od drugih, kako bi otklonio nuklearni harmagedon.”
Izgleda da je zabrinutost crkvenih vođa više koncentrirana na globalno uništenje prouzročeno po ljudima, nego na Božji zahvat u stvari čovjeka — na u Bibliji prorečenu apokalipsu. U knjizi Averting Armageddon čitamo: “Kod Kabongovih suradnika uopće se ne može primijetiti da nastoje otkloniti ono što oni smatraju apokalipsom ... Iza te rutine krije se ipak određena napetost, koju je ostavio za sobom međunarodni biskupski crkveni sabor. Na toj je sinodi, koja je završila u mračnom raspoloženju, izrečena optužba protiv ‘ratnih čarki, primjene nasilja, terorizma, gomilanja arsenala konvencionalnog, a posebno atomskog oružja, kao i protiv skandalozne trgovine svake vrste ratnog oružja’”. Niti papa nije ostao netaknut. Gordon Thomas i Maw Morgan-Witts izvještavaju da se u regalima s knjigama u njegovoj radnoj sobi nalaze i djela s područja ratne znanosti, primjerice International Defense Review, The Problems of Military Readiness i Supprise Attack: Lessons for Defense Plannlng. Zatim nastavljaju:
“Pored okružnica crkvenih poglavara stoje knjige kojima papa danas također poklanja svoju pažnju; eshatologija — studij biblijskih nauka, koje uče da će Bog nizom “događaja” uspostaviti na Zemlji svoje Kraljevstvo, kako bi učinio kraj jednom vijeku. Ivan Pavao II usrdno vjeruje ..., da će se možda još prije prijelaza u novo stoljeće dogoditi na Zemlji nešto “odlučujuće”. Možda uslijedi pošast, druga crna smrt? Ili suša, odnosno glad nezamislivih razmjera? Možda atomski rat? On se trenutno boji ovog zadnje spomenutog. Možda se zato baš njemu, poznatom kao mudrijašu, povjerilo ulogu crkvenog vođe u tim moguće zadnjim danima svijeta, prije njegova konačnog uništenja u nuklearnom samouništenju”.
Knjiga se osvrće na simbolični “sat propasti svijeta”, koji se redovito pojavljuje na naslovnoj stranici Bulletin of the Atomic Scientists. Kad se u prosincu 1947. prvi puta pojavio taj “sat” njegove su kazaljke postavljene na sedam minuta prije dvanaest, kako bi se jasno predočilo “koliko je svijet blizu nuklearnom Harmagedonu”. Budući da je 1972. godine sklopljen ugovor o ograničenju naoružavanja (SALT) kazaljke su pomaknute na dvanaest minuta prije dvanaest. No, 1984. napisali su Gordon Thomas i Max Morgan-Witts slijedeće: “Kazaljke sata stoje sada na tri minute prije dvanaest. Tako blizu propasti svijeta nisu stajale unatrag trideset godina.”
Unatoč svim papinim nastojanjima da “otkloni nuklearni Harmagedon” kazaljke sata stajale su u studenom 1985. još uvijek na tri minute prije dvanaest. No, mi se nećemo dati odvratiti zabrinutošću hoće li narodi ići tako daleko da unište čovječanstvo. Umjesto da pokušavamo otkloniti apokalipsu, oprezno ćemo nastojati potražiti Božji put spasenja iz apokalipse, jer ona će neizbježno “doći na cijelu nastanjenu Zemlju” (Otkrivenje 3:10).