Pronađi radost u braku kao poklonu
“Što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja” (MATEJ 19:6).
1. Koje su Isusove riječi dobro poznate u kršćanstvu i koja se pitanja nameću u vezi s tim?
JESU li ti ove riječi dobro poznate? One su nesumnjivo dobro poznate milijunima ljudi u kršćanstvu, koje tvori veliki dio svjetskog stanovništva, jer to su riječi Gospodina Isusa, koje je rekao religioznim farizejima svog vremena. Iako riječi mogu biti dobro poznate, što je sa značenjem Isusove izjave? Da li čovječanstvo u općenitom slijedi taj značajan savjet? Pogledajmo.
2-4. a) Koje je danas zabrinjavajuće stanje u mnogim zemljama, a u vezi je s Isusovim riječima iz Mateja 19:6? b) Kakav stav pokazuju oni koji zanemaruju biblijski savjet o trajnosti braka?
2 Danas u mnogim zemljama veoma mali broj ljudi poštuje bračno uređenje i raskida ono što je Bog sastavio. Razvod je u jednoj zemlji za drugom dosegao razmjere koje možemo nazvati epidemijskim. Slika nije bolja ni u zemljama u kojima je razvod zakonski zabranjen, jer u tim zemljama ljudi često napuštaju bračne partnere i započinju živjeti s nekim drugim. Tako milijuni ljudi iz kršćanstva kao i mnogi drugi nisu uzimali u obzir koristan Isusov savjet iz Mateja 19:6. Je li to zato što je Isusov savjet loš, ili zato što ljudi nisu slušali odnosno malo marili za Isusov savjet?
3 Dokazano je da ljudi u velikom postotku ne gledaju na brak kao na doživotni ugovor, ako se on suprotstavlja njihovom osobnom životnom stilu i željama. Prema takvim pojedincima brak mora biti vremenski ograničeno uređenje, ako se suproti s nečijim sklonostima i antipatijama. Zato, čini se, netko napušta bračnog druga tako lako kao što drugi skidaju kaput ili šešir, nikada ne razmišljajući pri tome o Isusovom savjetu datom onima koji stupaju u bračnu vezu.
4 Ovo toliko rašireno stanovište “da svatko radi ono što želi”, može tako utjecati na one koji žele slijediti siguran biblijski savjet, da ih odvodi od dobre nauke Riječi Božje. Dobar je savjet dan pismeno i usmeno, ali neslijeđenje biblijskog savjeta može dovesti do bračnih teškoća. (Usporedi Psalam 19:7-11.) Usvojimo li takvo stanovište da sve što u braku dolazi u sukob s našim životnim stilom, našom voljom, našim željama, može biti promijenjeno ako se i ne držimo Božjih smjernica o braku, tada smo u opasnosti. Posjedovanje takvog stanovišta dovest će nas da se suočimo s jednim od najvećih ljudskih problema, sa sebičnošću. Sebičnost najčešće leži u korjenu bračnih problema. Zašto to kažemo?
Uloga grijeha
5. Kako apostol Pavao u Rimljanima 7:15-20 ističe problem kojega imamo kao posljedicu naslijeđenog grijeha?
5 Muškarci i žene, potomci Adama i Eve, rođeni su u grijehu i nesavršenosti. To znači da je zbog naslijeđenog grijeha čovjek promašio cilj i da je postao bezakonik ovog ili onog stupnja (1. Ivanova 3:4). Apostol Pavao je govorio o velikom teretu grijeha, koji leži na čovječanstvu, jer je i sam sebe zatekao da radi ono što ne želi, a ne čini ono što bi trebao (Rimljanima 7:15-20). Svatko tko namjerno krši Božji zakon je sebičan. Kod nekih pojedinaca sebičnost može biti mala, ali kod drugih postaje načinom života, potpuno ih obuzme.
6, 7. Koja dva problema uzrokuje sebičnost u braku i do kojeg nas logičnog pitanja dovodi?
6 U bračnom uređenju, koje je Bog ustanovio, sebičnost je često korijen problema među supružnicima. Žena, koja želi da joj se ispune sve želje, da je se “nosi na rukama” ili su je možda razmazili majka i otac, je u biti sebična. Suprug koji želi nastaviti samački životni stil sastajući se sa svojim prijateljima kao i prije braka, je u biti sebičan. Razmisli malo o stvarima u kojima se muž i žena razilaze, i vidjet ćeš da je sebičnost korijen mnogih problema.
7 Kako netko može prevladati urođene sklonosti k sebičnosti u nastojanju da se izađe na kraj s problemima koji se javljaju u braku? Postoje mnoge stvari koje se mogu učiniti i koje, kada se primjenjuju, mogu pomoći braku koji se ruši. Međutim, svaki partner u bračnoj zajednici mora biti spreman doprinositi svoj dio. To nije jednosmjerna ulica. Razmotrimo neke od činilaca.
Nesebičnost u braku
8. Zašto brak znači dijeliti?
8 Brak znači dijeliti, što znači da nijedan partner ne može prihvatiti drugoga kao gotovu činjenicu i misliti kako će sve biti u redu dok jedan daje a drugi uzima. To neće biti na zajednički blagoslov. Na primjer, u obzir se moraju uzeti rođaci obiju strana. Ne treba dopustiti da to postane bolna točka u bračnoj zajednici, tako da jedan uzima u obzir vlastite roditelje i rođake, ali ne i od partnera. Gdje će obitelj provesti praznike ili ostalo vrijeme odmora ne treba uvijek biti jednostrana odluka. Pažljivo zanimanje koje pokazujemo u takvim stvarima održat će brak uspješnim. Ne gledajmo samo na svoju korist nego pokazujmo nesebičnost (Filipljanima 2:4).
Starosni činilac
9. Do kojih nesretnih posljedica je dovelo lakomisleno stanovište o braku?
9 Zbog stanovišta koje prevladava među mnogima ovog naraštaja da se brak, ako nije uspješan, može prekinuti razvodom, mnogi mladi sklapaju brakove lakomisleno. To može dovesti, a i vodi do raskida mnogih brakova mlađih ljudi. To također dovodi do rađanja mnoge neželjene djece. Takva djeca često odrastu, a da nikad nisu saznali što to znači imati majku i oca koji ih iskreno vole i brinu za njih.
10. Na koje načine mogu Galaćanima 5:22, 23 pomoći budućim supružnicima?
10 Koliko bi netko trebao biti star prije sklapanja braka? Ne bi bilo mudro postavljati granice u ovom slučaju. Ipak Pismo daje dobar savjet o tome što se smatra duševnom i duhovnom zrelošću — zrelošću kakva je potrebna onima koji stupaju u bračni život. Molimo pročitaj Galaćanima 5:22, 23, gdje ćeš naći nabrojene plodove duha. Pažljivo ispitaj svaki pojedini plod duha. To su osobine koje svatko mora razvijati i prisvojiti. Ne bi ih trebalo pokazivati tek nakon braka, nego mnogo prije u svom svakodnevnom kršćanskom životu.
11. Koje samoispitivanje mogu izvršiti oni koji razmišljaju o braku?
11 Na primjer, jesi li osoba koja se raduje životu, sretna što služi interesima Kristovog kraljevstva? Jesi li u miru s drugima, unapređujući miroljubive odnose? Ili si svadljiv, poznat po izljevima gnjeva i uvredljivom rječniku? Jesi li strpljiv, možeš li se pomiriti sa slabostima svog brata i sestre, majke ili oca? Ili si nagao i sklon gnjevu ako se drugi odmah ne slože s onim što ti želiš? Utvrđuješ li da pokazuješ dobrotu prema drugima blagošću i dobrim djelima? Ili se sebičan, samoljubiv, bez samokontrole, spreman planuti na druge bez ikakvog razloga? Osjećaš li iskrenu ljubav prema drugima želeći im pomoći, odstupajući od svojih navika, dajući sebe i svoja sredstva da bi usrećio druge? Ili želiš da drugi samo tebi pokazuju ljubav dajući uvijek samo tebi od svojih posjeda?
12. Kakve su prednosti ako su se muškarac i žena oblikovali prije sklapanja braka?
12 Istina je da nitko od nas nije savršen u tim svojstvima. Međutim, muškarac ili žena, koji su nekoliko godina imali priliku razvijati takva duhovna svojstva, imaju dobre izglede da im brak bude uspješan, mnogo bolji nego osoba koja pokušava steći te plodove duha tek nakon sklapanja braka. (Usporedi 2. Petrova 1:5-8.)
13, 14. a) Koje prilike daje prolaženje vremena s obzirom na njegovanje duhovnih vrijednosti? b) Što mogu učiniti roditelji da pomognu svojoj djeci?
13 Zašto iskreno ne ispitaš svoje sklonosti i nesklonosti? Ne primjećuješ li da se je tvoje cijenjenje života povećalo? Jesi li imao ista mjerila vrijednosti u trinaestoj kao u petoj godini, ili u dvadesetoj ista kao u trinaestoj? Je li tvoje shvaćanje i cijenjenje života poraslo ili oslabilo stjecanjem većeg iskustva tijekom godina? Da li sada, kao odrastao, tražiš iste osobine kod ljudi kao onda kada si bio dijete? Nije li često istina da je “jedini mladić”, u djevojačkom životu sa njenih 16 ili 17 godina, davno zaboravljen kako ona odrasta u ženu kada pridaje veću važnost božanskim svojstvima i osobnosti muškarca? Njezino će gledište s 22 ili 23 godine života vjerojatno biti više usredotočeno na duhovne, duševne i osjećajne strane muškarca, nego na fizičke osobine. Isto se to može reći i za mladića koji odrasta u muškarca. Njegove nade i težnje u vezi sa suprugom razvijaju se s njegovim sazrijevanjem. U svojim kasnijim godinama, kada se mijenjaju vrijednosti, tražit će suprugu koja ima razumijevanja i dobrote, koja je dobra domaćica i majka i koja u svom srcu ima duboko usađenu želju ugoditi prvenstveno svom Stvoritelju, Jehovi i vršiti njegovu volju (Priče Salamunove 31:10, 26, 27).
14 Stvar je u tome što vrijeme mijenja nečije poglede na vrijednosti. Zato je srljanje u brak u mladalačkom dobu povezano s mnogim opasnostima. Možda neće biti moguće uvjeriti dvoje vrlo mladih ljudi da pričekaju neko vrijeme, prije negoli stupe u brak. No roditelji mogu naročito ohrabriti svoju djecu u njihovim ranim godinama da ozbiljno razmišljaju o životu, o tome da budu duhovno, osjećajno i duševno pripremljeni za brak prije sklapanja doživotnog ugovora “u zlu i u dobru” s drugom osobom.
15. Koji savjet je dan s izgledom na pravu budućnost iako kasnije sklopljeni brakovi nisu rješenje svih problema?
15 To ne znači da će ženidba u zrelim godinama u svemu zadovoljiti. Problema će svakako biti, posebno ako se dozvoli da se ukorijeni sebičnost, koja dovodi do razdora. Zato se moraju uzeti u obzir duševne, osjećajne i duhovne potrebe obadvaju bračnih partnera. Neki su se kršćani previše zaposlili svjetovnim stvarima, onemogućujući si tako skupštinske aktivnosti u koje spadaju prisustvovanje sastancima i sudjelovanje u službi propovijedanja i pravljenju učenika. Tada pokušavaju nadomjestiti ono što smatraju da im je u životu nedostajalo, prepuštajući se sve više razonodi. Čini im se da će se, dok su zauzeti nečim, njihovi problemi privremeno nekako riješiti, a u “novom sustavu stvari” moći će udovoljiti osjećajnim, duševnim i duhovnim potrebama drugoga. Međutim, u životu je to drugačije. Pavao savjetuje da muž mora brinuti za svoju ženu kao za svoje tijelo (Efežanima 5:28). To znači da sada moraš pokloniti pažnju potrebama svog bračnog druga, kao što svakodnevno poklanjaš svojim potrebama. Isto se to može reći i za suprugu.
Uravnotežen stav prema bračnom životu
16-18. a) Zašto je potreban uravnotežen pristup životu i braku, i kako smo upozoreni da gledamo na naše želje i potrebe drugih? b) Zašto je dobro razmisliti o tim stvarima prije braka?
16 Uravnotežen stav prema životu pomoći će ti uravnotežiti stav prema braku. Uravnotežena osoba će shvatiti da s obzirom na naslijeđene sebične sklonosti mora stalno raditi na svladavanju tih mana. Veoma je lako ne misliti na potrebe drugih dok su naše osobne želje u prvom planu. Malo dijete želi sve igračke i općenito uzevši, ako ga roditelji nisu dobro odgajali, neće ih dijeliti s drugima. Njegova će sebičnost, u kasnijim godinama prijeći i na druga područja. Tako često možemo vidjeti mlade kako žele neke posebne stvari i to samo za sebe i u svojim nastojanjima da udovolje svojim željama njih ne interesira hoće li netko time biti oštećen ili će patiti. U kasnijim odraslim godinama takve osobe uvijek čeznu za onim što oni žele, ne mareći za potrebe drugih.
17 Uravnotežena se osoba neće potpuno odreći sebe, ali će urediti svoj život tako da će i ostale uzeti u obzir. Pitat će se što može učiniti da pomogne drugima, da dadne sebe i kako može koristiti drugima. Neće tražiti uvijek najprije svoja prava kao posljednja i jedina. U knjizi Priče Salamunove piše: “Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja, druge, sam će se napojiti” (Priče Salamunove 11:25, ST).
18 Slijeđenje takvog načina života u samaštvu, bit će kasnije od velike koristi u bračnom životu. Njegov ili njezin partner će uvijek biti uključen u donošenje bilo kakvih odluka. Umjesto da smatra brak eksperimentom ili vremenski ograničenim ugovorom, takva će osoba gledati na brak kao na trajan ugovor, kakvim ga je smatrao Jehova Bog kad je sastavio prvi ljudski par u Edenu (1. Mojsijeva 2:22-24). Tada će neprestano ulagati napore za očuvanje braka i pomaganje bračnom drugu dok će oboje još više cijeniti Boga i jedan drugoga.
Zaključak
19-21. a) Kako možemo biti sigurni da na brak ne gledamo samo kao na neki pokusni sporazum? b) Na što trebaju misliti svi, stari i mladi, ako traže istinsku sreću u braku?
19 “Što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.” Da, ovaj Isusov savjet je vrlo značajan za prave kršćane. Brak nije ugovor koji se može prekinuti ako ga netko smatra teškim. Moramo se stalno boriti s nesavršenim tijelom kako bi zadržali ljudske sebične sklonosti pod kontrolom i tako stekli Božje priznanje. (Usporedi Rimljanima 7:21-25.) Da bi brak uspjeo, oba partnera moraju naučiti davati i primati, brinuti se i biti zabrinut i nikada ne smiju uzimati drugog kao svojinu (Efežanima 5:21-23, 28, 33).
20 I dok se ne mogu postaviti određene godine kao zakonsko pravilo za osobe koje se žele vjenčati, osim onih koje su već zakonski postavljene, svatko treba imati na umu svoj duhovni rast u skladu s Galaćanima 5:22, 23 s namjerom da postane sposoban bračni partner. Vrijeme zaista mijenja mjerila vrijednosti neke osobe. Zato neka nitko ne srlja u brak. Neka bi prije svatko izgradio svoju kršćansku osobnost da bi stvarno bio pripremljen za bračnu zajednicu. I nikad nemoj zaboraviti da nitko ne smije rastaviti ono što je Bog sastavio (Matej 19:4-6).
21 Stječući uravnotežen stav o životu, a onda i o braku, možeš naći istinsku radost i sreću u ugovoru kojeg je za ljude stvorio sam Jehova Bog, kako je to pokazano prvim brakom u Edenu (Priče Salamunove 5:18). No što može još svatko od nas učiniti da se dokaže spremnim za preuzimanje uloge muža ili žene? Molimo, pročitaj što se dalje o toj stvari govori s obzirom na kršćansku osobnost muškarca i žene.
Kako bi odgovorio u kratkom ponavljanju na slijedeća pitanja?
◻ Koja se stanovišta o braku trebaju izbjegavati?
◻ Kako mogu bračni drugovi izaći na kraj s urođenim sklonostima prema grijehu?
◻ Zašto mladi kršćani ne trebaju srljati u brak?
◻ Koji se uravnotežen stav prema braku preporučuje?
[Slika na stranici 22]
Pošteno preispitivanje može otkriti nedostatke koje zatim možeš otkloniti