Naći radost u svijetu punom problema

“RADUJTE se uvijek u Gospodinu”! zapovjedio je apostol Pavao. “Da ponovim: radujte se!” (Filipljanima 4:4, ST). No, mnogima takvo radovanje izgleda varljivo. Neki pitaju: “Kako možeš biti radostan kad moraš trpjeti siromaštvo, nezaposlenost, samovoljne suradnike na poslu, nemoralno napastovanje ili pritisak u školi?

Bilo bi jedva razumno, da Bog očekuje od svog naroda da se neprestano nalazi u stanju klicanja. Bog je sam nadahnuo Pavla da proreče da će ovo biti ‘kritična vremena s kojima je teško izići na kraj’ (2. Timoteju 3:1-5, NS). I pored toga, Biblija jasno pokazuje da i u najtežim situacijama čovjek može imati neku mjeru radosti. Na primjer, Isus je ‘pretrpio mučenički stup’ i ‘protivljenje od grešnika’. Svakako je bilo malo razloga za radost dok je bio bolno pribijen na mučenički stup ili dok mu se svjetina izrugivala. Pavao je čak rekao da su Kristove muke bile tako velike da je molio Boga ‘jakim vapajima i sa suzama’. Ipak, Isus je mogao sve to podnijeti za ‘određenu mu radost’ (Jevrejima 12:2, 3; 5:7, ST).

Prvi kršćani su također “podnosili čestu borbu — patnje” time što su bili “dijelom javno izvrgnuti izrugivanjima i nevoljama”. No, po Pavlovim riječima su i ‘radosno podnosili otimanje svojih dobara’ (Jevrejima 10:3234, ST). Kako je to bilo moguće?

Radost — izvana ili iznutra?

Radost nije nešto izvanjsko. To je osobina srca. (Usporedi Priče Salamunove 17:22.) Istina je da stvari izvan nas poput obitelji, prijatelja — čak i omiljeno jelo — mogu u određenoj mjeri izazvati osjećaj radosti (Djela apostolska 14:16, 17). Pa i napeto očekivanje nečega dobrog može donijeti radost. (Usporedi Priče Salamunove 10:28.) Međutim, radost koja proizlazi iz izvanjskih okolnosti ili materijalnih stvari može biti kratkog vijeka.

S druge strane, vanjske nam okolnosti mogu ponekad oduzeti radost. Na primjer, mladić imenom Džim opisao je kako je na njega djelovao svjetski posao: “Mrzio sam svoj posao ... Nisam si mogao zamisliti da potrošim cijeli svoj život samo da bi koristio nekoj firmi koja se uopće ne zanima za mene kao osobu. K tome, mnogi ljudi s kojima sam radio bili su podli i neiskreni.” Pokušaj izazivanja radosti na umjetan način pokazuje se neuspješnim. Džim se sjeća: “Od svoje desete godine uzimao sam sve vrste droge. Postao sam jako nesređena osoba. Bio sam bolestan od života kojeg sam vodio: pijančevanje, uživanje droge i žurevi. Za mene život nije imao ni smisla ni svrhe. Pitao sam se: ‘Gdje mogu naći nešto bolje?’”

Džimijevo iskustvo u tom pogledu podsjeća nas na ono od kralja Salamuna. I on je shvatio beskorisnost pokušaja naći radost u prepuštanju sebičnim užicima:

“Ja rekoh, baš ja, u svom srcu: Hajde dođi, okušat ću te veseljem. Također, da uživaš dobro. I gle! To je također bila ispraznost. Rekoh smjehu: “Bezumniče!”, a veselju: Čemu ti služiš? Ja odlučih u svom srcu da predam tijelo svoje vinu, ali da me srce mudro vodi, i da se u ludostima provedem samo da vidim što bi bilo dobro sinovima čovječjim činiti pod nebom u broju dana života svoga. Izveo sam velike radove: sazidao sam sebi kuće, nasadio sam si vinograde, uredio si vrtove i parkove ... Što su god željele oči moje, nisam im uskratio, ... I ja, baš ja, stadoh razmišljati o svim svojim djelima, što su moje ruke učinile i o trudu koji uložih da bi to ostvario, i gle! Sve je to bila ispraznost i trčanje za vjetrom” (Propovjednik 2:1-5, 10, 11, NS).

Postoji li životni put koji nije uzaludan, put koji čovjeku pričinjava radost i pod najtežim okolnostima?

Izvor prave radosti

“Radost Jahvina vaša je jakost”, rekao je Nehemija (Nehemija 8:10, ST). Da, radost proizlazi od Svemogućeg Boga, jer je on Stvoritelj svih dobrih stvari koje mogu donijeti pravu radost. “Snaga i radost su kod njega” (1. Dnevnika 16:27, NS). Pravi put za postizanje radosti prema tome je u prijateljstvu sa Stvoriteljem, imati prisan odnos s njim, čemu se Abraham radovao (Jakov 2:23). Može li takvo “prijateljstvo” donijeti radost? Obrati pažnju što psalmist kaže: “Tvoje (Bože) prijateljstvo je bolje od života” (Psalam 63:3, The Bible in Living English). To je, uzgred rečeno, i Džim vremenom uvidio. Danas je on radostan kršćanin.

Kako može prijateljstvo s Bogom donijeti radost? U prvom redu Jehova ‘nagrađuje one koji ga ozbiljno traže’ (Jevrejima 11:6, NS). Onaj tko služi Bogu, ne mora se plašiti da je njegov trud uzaludan ili da ostaje nezapažen. Jehova dvostruko cijeni čak i najmanja djela odanosti. (Usporedi Marko 12:41-44.) A kad on blagoslivlja svoje vjerne “prijatelje”, njegov blagoslov “čini bogatim i ne zadaje nikakve brige” (Priče Salamunove 10:22, NS). U stvari ljubitelji Boga gledaju unaprijed radujući se nagradi vječnog života u Božjem pravednom novom uređenju, ‘gdje pravda živi’ (2. Petrova 3:13). Takva nada je za kršćane doista razlog za radost.

Druga stvar o kojoj treba razmišljati je da je “radost” plod Božjeg duha. A opet Bog daje svojim prijateljima velikodušno svoga duha kad ga za to mole (Galaćanima 5:22; Luka 11:13). A kakve su posljedice? Psalmist je uzviknuo: “Sretan je narod čiji Bog je Jehova” (Psalam 144:15, NS).

Sačuvati svoju radost

I pored toga, čak su i pomazani kršćani Pavlovog vremena bili ponekad utučeni (1. Solunjanima 5:14). I danas pritisci i životna opterećenja uporno zahtijevaju još veći danak. No, budući da je radost osobina koja dolazi iz dubine srca, takvi pritisci ne bi smjeli kod tebe prouzročiti gubitak radosti. Razmotrimo, na primjer, Isusa Krista. Ranije smo utvrdili da je on ‘pretrpio mučenički stup zbog predstojeće mu radosti’ (Jevrejima 12:2, NS). Doduše, biti raspet i za Isusa je sigurno bio strašan doživljaj, ali njegov odnos prema Ocu bio je toliko jak da nije dopustio da sam sebe sažalijeva. U njegovim je mislima bila prevlađujuća “predstojeća mu radost”, prednost da opravda Jehovino ime, izgled da oslobodi cijelo čovječanstvo od grijeha i čast da služi kao kralj u Božjem Kraljevstvu! Čak i u svojim najtežim trenucima Krist je mogao razmišljati o tim stvarima i tako osjetiti veliku radost.

Prvi su kršćani jednako tako mogli podnijeti progonstvo, čak ‘radosno podnositi otimanje svojih dobara’ ne zato što su iz patnje crpili bolne užitke, nego zato što su svoje misli usredotočili na ono zašto moraju to sve podnositi. Mogli su se radovati “što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo”. Mogli su se radovati zbog “nade u vječni život” stavljene pred njih (Djela apostolska 5:41; Titu 1:2).

Mi danas također možemo sačuvati svoju radost, čak i kada se nalazimo pred ozbiljnim problemima. Umjesto da se uvučemo u sebe i razmišljamo o svojim problemima, možemo se pokušati sjetiti blagoslova koje primamo temeljem prijateljstva sa Jehovom i podupiranja naše ljubazne braće i sestara. Često je već i to dosta da naše patnje izgledaju beznačajne. Isus je to prikazao na ovaj način: “Žena je žalosna kad rađa, jer je došao njezin čas; ali kad rodi dijete, više se ne sjeća muke zbog radosti što je rodila čovjeka na svijet” (Ivan 16:21, ST).

U kršćanskoj skupštini danas postoje mnogi divni primjeri pojedinaca koji prepuštaju radosti da zasjeni njihove probleme. Kršćanka, imenom Evelin na primjer boluje od raznih bolesti, uključujući i rak. Teško hoda i često se vidi da je u bolovima. Ona ipak redovito posjećuje sastanke i obično ima široki osmjeh na licu. U čemu je tajna njene radosti? “Oslanjam se na Jehovu”, kaže zaneseno. Da, umjesto da razmišlja o svom žalosnom položaju, ona nastoji usredotočiti svoje misli na razloge radi kojih se može radovati. To joj daje snagu da izdrži u svojim bolestima.

Naravno, radost možemo lako izgubiti. Neki postaju suviše zaokupljeni željom za materijalnim stvarima ili razonodom. Oni zanemaruju kršćanske sastanke, osobni studij i službu propovijedanja. Umjesto da unese radost u svoj život, onaj tko žudi za materijalnim bogatstvom ‘probost će sam sebe mnogim teškim mukama’ (1. Timoteju 6:10, ST).

Težnja za sebičnim “tjelesnim djelima” je daljnja mogućnost da se uništi nečija radost. Blud, nečistoća ili razuzdano ponašanje mogu donijeti trenutno zadovoljstvo, ali oni stoje u potpunoj oprečnosti Božjem duhu koji daje radost (Galaćanima 5:19- 23). Onaj tko se prepusti takvim nedjelima, dovodi se u opasnost da bude odsječen od izvora radosti — Jehove!

Koliko li je bolje za kršćanina, da ljubomorno čuva svoju radost. Ako primijetiš da si iz bilo kojeg razloga izgubio radost, nastoj utvrditi što možeš učiniti da bi je ponovno stekao. Možda moraš više proučavati Bibliju i razmišljati o naučenom. Samo ako se neprestano podsjećamo na svoju nadu, možemo ‘se nadom veseliti’ čak i kada moramo pretrpjeti teškoće (Rimljanima 12:12). Ili možda treba više sudjelovati u propovijedanju ‘dobre vijesti o Kraljevstvu’ (Matej 24:14). Takvo “davanje” neizbježno donosi sa sobom još veću mjeru radosti (Djela apostolska 13:48, 52; 20:35).

Ovaj naš problemima ispunjen svijet pravit će nam i dalje teškoće. No, budemo li bliski sa svojim nebeskim “prijateljem”, možemo sačuvati svoju radost i požnjeti ulazak u Božje novo uređenje gdje će zauvijek biti odstranjene sve prepreke radosti (Otkrivenje 21:3, 4).