Pitanja čitalaca

◼ Je li bila smrt Adama i Eve unaprijed određena jer u Jevrejima 9:27 piše da “je ljudima određeno samo jedan put umrijeti — potom dolazi sud” (ST).

Ne, ovdje se ne govori o Adamu i Evi koji su bili stvoreni s izgledom na beskrajni život na Zemlji. Oni su mogli vječno živjeti da su slušali Boga. Njihova smrt nije bila unaprijed određena, nego je bila posljedica njihovog namjernog grijeha (1. Mojsijeva 2:15-17). Iz povezanosti se vidi da se riječi iz Jevrejima 9:27 prvenstveno odnose na prvosvećenika u starom Izraelu, koji je na Dan pomirenja predočavao Isusa Krista (Jevrejima 4:14, 15).

Godine 1915. pitali su o citatu Jevrejima 9:27 ondašnjeg predsjednika Udruženja Kule stražare, Charles T. Russella. On se osvrnuo na ono što je ranije objavljeno u Studijama Pisma i brošuri Šator od sastanka: sjenka prave, “bolje žrtve” (1899). Riječi iz Jevrejima 9:27 bile su objašnjene na osnovu konteksta (povezanosti).

U Jevrejima 8. i 9. poglavlju Pavao je pokazao da su mnogi detalji iz Mojsijevog zakona bili ‘slika i sjena nebeskih stvarnosti’ (Jevrejima 8:5, ST). To je bilo naročito slučaj sa žrtvovanjem na godišnji Dan pomirenja. Samo tog naročitog dana mogao je prvosvećenik stupiti u najunutarniji dio šatora od sastanka. Ova odaja, svetinja nad svetinjama, bila je zavjesom odvojena od svetinje, i prvosvećenik si je morao naročitim tamjanom pripremiti put za tamo. Tek tada je mogao ući krvlju žrtvovanog junca i jarca. Premda se je svećenik pridržavao svih strogih propisa, ipak je time bilo vremenski ograničeno pokrivanje grijeha Izraelaca; žrtve su se morale prinositi svake godine.

Upotpunjujući svoj argument, Pavao je objasnio da “Krist, pošto se pojavio kao veliki svećenik, ... “nije ušao”, nakon svoje smrti i uskrsnuća ‘u svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, ... nego u samo nebo da posreduje za nas pred licem Božjim’” (Jevrejima 9:11, 12, 24, ST). Da li se morala ponoviti ta žrtva? Ne. Krist ‘se samo jedanput zauvijek pojavio’ (Jevrejima 9:25, 26, ST; Rimljanima 6:9). Pavao je zatim rekao: “I kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti — potom dolazi sud, jednako će se i Krist, pošto je prinesen samo jedanput (“za uvijek”, NS)” prinijeti na žrtvu “da uzme grijehe sviju” (Jevrejima 9:27, 28, ST).

Uz taj osvrt na povezanost, možemo razumjeti sljedeći komentar na riječi iz Jevrejima 9:27, koji je objavljen u brošuri Šator od sastanka: “Svaki put kada je svećenik ulazio u svetinju nad svetinjama na Dan pomirenja, dovodio je u opasnost svoj život: ako bi njegova žrtva bila nesavršena, onda bi umro dok bi prolazio kroz ‘drugu zavjesu’. Ne bi bio prihvaćen u samu svetinju nad svetinjama, niti bi njegova nesavršena žrtva bila prihvaćena kao pomirenje za grijehe naroda. Dakle, bilo koja greška s njegove strane značila bi smrt za njega kao i osudu za sve one za čije je grijehe pokušao pružiti pomirenje. To je bio sud, spomenut u ovom stavku, koji je izrečen svake godine nad uzornim svećenicima.”

U toj brošuri se kao suprotnost tome navodi žrtvena smrt Isusa Krista: “Da je bila njegova žrtva na bilo kakav način ili u bilo kojem stupnju nesavršena, on nikada ne bi ustao iz mrtvih, jer bi ‘sud’ pravde bio protiv njega. Ali, njegovo uskrsnuće trećeg dana dokazalo je da je savršeno izvršio svoje žrtveno djelo i izdržao božanski sud.”

Dakle, na osnovu povezanosti, stavak iz Jevrejima 9:27 je primjedba na prednost Kristove svećeničke službe.

Međutim, također je moguće osvrnuti se na Jevrejima 9:27 kad je riječ o iskustvu čovječanstva općenito. Iako su Adam i Eva bili u mogućnosti beskrajno živjeti, to ipak nije slučaj s njihovim potomcima. Adam i Eva su imali djecu tek kada su sagriješili. Otuda su svi njihovi potomci bili rođeni da umru (Rimljanima 5:12; 6:23). Naslijeđena smrt dostiže ljude samo jednom. Tako će biti i u budućnosti. Ako se, nakon primjene blagoslova Kristove žrtve u korist čovječanstva i za vrijeme tisućugodišnjeg Božjeg dana suda utvrdi, da neki uskrsnuli mora zauvijek biti uništen, njegova smrt će biti posljedica njegove vlastite zlobe, a ne Adamovog grijeha (Otkrivenje 20:13-15).

Nasuprot tome, oni koji su uslijed naslijeđenog grijeha umrli i nakon uskrsnuća pokazali se vjernim, primit će povoljan sud vječnog života (Otkrivenje 21:3-6).

Prema tome, riječi iz Jevrejima 9:27 odnose se u povezanosti na Isusovu službu kao prvosvećenika nasuprot službe prvosvećenika u starom Izraelu. Taj stavak se primjenjuje i kada se opisuje opće iskustvo ljudi s naslijeđenom Adamovom smrti. No on ne podupire nebiblijsko učenje o predodređenosti, po kojem su Adam i Eva, još prije stvaranja, bili predodređeni za smrt.