Jehova — okrutan Bog ili Bog pun ljubavi?

“ALI, Bog Biblije je okrutan Bog”, odlučno je rekao Japanac. Misionar koji je stajao na vratima tog Japanca naišao je na osobu koja je bila upoznata s Božjom riječi, Biblijom.

“A kako objašnjavate to što je Bog utopio ljude u potopu?” — nastavio je Japanac. “I to što je Sodomu i Gomoru pretvorio u pepeo, a da ne spominjemo istrebljenje Kananeja od Izraelaca? Kako onda možete tvrditi da Bog nije okrutan? Osim toga, Bog “Novog zavjeta” je sasvim drukčiji. Isus je učio o Bogu mira i ljubavi.”

Ova predstava o okrutnom i ratobornom Bogu “Starog zavjeta” je mišljenje mnogih. Zbog toga neki dovode u sumnju i Boga ljubavi “Novog zavjeta”. Kako bi netko mogao poželjeti služiti Bogu koji, čini se, ima podijeljenu ličnost?

“Svi putevi (su) njegovi pravda”

Ljudi doduše nemaju pravo kritizirati Božje postupke. Može li neko dijete odmah razumjeti zašto otac dopušta da ga muči zubar? Tako ni mi ne možemo odmah razumjeti sve Božje postupke. Psalmista je rekao: “Spoznajte da je Jehova Bog. On je taj koji nas je stvorio, a ne mi sami” (Psalam 100:3, NS).

Zar nije ludo brzopleto zaključivati da Bog postupa okrutno? “Jer misli moje nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, veli Jehova! Nego koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli” (Izaija 55:8, 9). Biblija nas naprotiv uvjerava: “Svi putevi (su) njegovi pravda.” Za Jehovu se kaže da je ‘vjeran Bog u kome nema nepravde’ (5. Mojsijeva 32:4, NS). Zato ispitajmo sada nekoliko slučaja u kojima je Bog smatrao opravdanim da izvrši osudu.

Potop

“Jehova je vidio kako je čovjekovo nevaljalstvo na Zemlji veliko i kako je svaka pomisao srca njegova uvijek samo zla” (1. Mojsijeva 6:5, NS). Takav je bio svijet prije potopa. Da, Jehova Bog “pogleda ... na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji” (1. Mojsijeva 6:12). Neki možda argumentiraju da je trebao Bog prepustiti ljude sebi samima; da ih je trebao pustiti da rade što hoće. No, na zemlji je bilo još poštenih, moralno besprijekornih ljudi. Zar ne bi bilo okrutno od Boga da je dopustio da zli izbrišu zadnji trag moralnosti? Zato je Bog prouzročio sveopći potop da oslobodi zemlju od svega što je kvari.

Okrutni Bog ne bi načinio pripreme da prežive ljudi i životinje. No, Jehova se pobrinuo za to. Okrutni Bog ne bi upozorio ljude na dolazeću kataklizmu. Jehova je, međutim, zapovjedio Nou da služi najmanje 40 ili 50 godina kao “propovjednik pravde” (2. Petrova 2:5). Ljudi su mogli odabrati život ili smrt.

Sodoma i Gomora

Stanovnici Sodome pokazali su svoj perverzni karakter čim su dva anđela došla u njihov grad. “Građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkoliše kuću. Zovnu Lota pa mu reknu: ‘Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo (“imamo odnose s njima”, NS)’” (1. Mojsijeva 19:4, 5, ST). Stanovnici Sodome i Gomore su “išli za neprirodnom upotrebom tijela” (Juda 7, NS; vidi također Rimljanima 1:26, 27).

Bog, koji “ispituje srca”, vidio je da se ne mogu spasiti stanovnici tih gradova. Oni su zaslužili uništenje (Rimljanima 8:27). U Sodomi se nije moglo naći ni deset pravednika (1. Mojsijeva 18:32). Ponašanje Sodomljana predstavljalo je pravu opasnost za pravednog Lota i njegovu obitelj. Zato je zapravo bio čin ljubavi što je Bog oslobodio Lota i njegove kćeri (1. Mojsijeva 19:12-26).

Izvršenje osude nad Kananejima

Jehova je obećao Abrahamu da će njegovo sjeme zauzeti zemlju Kanaan. No, zapazi da u vrijeme Abrahama nije došlo do izvršenja te osude. Zašto? “Jer mjera se zlodjela amorejskih (dominirajuće kanaansko pleme) još nije navršila” (1. Mojsijeva 15:16, ST). Trebalo je proći još oko 430 godina i tek tada je nevaljalstvo tog naroda uzelo takve razmjere da je Mojsije mogao reći: “Nego za nevaljalstvo tih naroda Jehova Bog tvoj tjera ih ispred tebe” (5. Mojsijeva 9:5).

U knjizi Archaeology and the Old Testament (Arheologija i Stari zavjet) objašnjava se: “Brutalnost, pohota i razuzdanost, koje dolaze do izražaja u kanaanskoj mitologiji ... sigurno su probudile u svojim privrženicima najgore karakterne crte i imale za posljedicu najizopačenije običaje onog vremena, kao svetu prostituciju, žrtvovanje djece i obožavanje zmija ... krajnju moralnu i religioznu izopačenost.” Usprkos tome, još su bili pošteđeni Gabaonjani i stanovnici druga tri grada (Jozua 9:17, 18). Bi li to dopustio neki okrutni Bog?

Podijeljena ličnost?

Ali ipak, neki tvrde da je Bog “Starog zavjeta” promijenio ličnost u “Novom zavjetu”. Isusovo učenje je usmjereno na ljubav — kažu (Matej 5:39, 44, 45).

No, uništenje Jeruzalema 70. godine n. r. vr., za koje je Isus prorekao, došlo je kao izvršenje božanske osude (Matej 23:37, 38; 24:2). Osim toga, na smrt su bili osuđeni nepravedni pojedinci kao Ananija, Safira i Irud. Bog se nije promijenio (Djela apostolska 5:1-11; 12:21-23; Malahija 3:6). Ni Isusovo učenje o ljubavi nije bilo nešto novo. Bog je zapovjedio davno prije toga preko Mojsijevog zakona: “Ti moraš ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe” (3. Mojsijeva 19:18, NS). Isusovo učenje o samopožrtvovnoj ljubavi uključivalo je, doduše, više od te zapovijedi (Ivan 13:34). I ne zaboravi da je on energično osudio licemjerne religiozne vođe. Pročitaj Matej 23. poglavlje i vidjet ćeš kako ih je Isus oštro osudio.

Dakle, biblijski izvještaji ne navode na zaključak da je Jehova okrutni Bog, već svjedoče o njegovoj dubokoj i postojanoj ljubavi prema čovječanstvu. To nas navodi da još više učimo o Jehovi i njegovim postupcima punim ljubavi. U tome će ti pomoći sljedeći članak.

[Slike na stranici 3]

Da li je Jehova opravdano naveo potop, uništio Sodomu i Gomoru i istrijebio Kananeje?