Upućuj nove k Božjoj organizaciji
“Ljubite cijelu bratsku zajednicu” (1. PETROVA 2:17, NS).
1, 2. Što još, osim same nauke, trebaju saopćiti kršćanski učitelji?
UČITELJU je zadatak prenijeti činjenice. No, dobar učitelj čini i više. On prenosi vrijednosti, pomaže učeniku uvidjeti važnost naučenog i pokazuje mu kako to može najbolje primijeniti. To naročito važi za kršćanskog učitelja. Istina, on mora saopćiti ‘Božju istinu’ (Rimljanima 1:25). To uključuje više nego samo poznavanje neke nauke. Biblija potiče na poučavanje o strahu Jehovinom kao i o čestitosti i razboritosti (Psalam 34:11; 119:66).
2 Isus je spomenuo daljnje stvari o kojima treba poučavati: “Načinite učenicima ljude svih naroda ... učeći ih da drže i sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20, NS). U ono “sve” što je Isus ‘zapovjedio’ ulazi i sudjelovanje u djelu propovijedanja diljem svijeta koje je prorečeno za naše vrijeme (Matej 24:14). No još nešto postoji što želimo posredovati onima s kojima proučavamo Bibliju. Što je to? Da bi dobili odgovor, razmotrit ćemo službu apostola Pavla i obratiti pažnju na ono što je naročito došlo do izražaja u njegovom poučavanju.
Pavao kao organizator
3. Kako je Pavao postupao kada je poučavao novozainteresirane u Korintu?
3 Tokom svoje prve posjete Korintu apostol Pavao je našao mnoga uha koja su bila spremna slušati i pored protivljenja židovske zajednice. Međutim, Pavao nije poučavao te novozainteresirane osobe samo pojedinačno. Čitamo: “Nato se udalji odande (iz židovske sinagoge), i dođe u kuću nekog Ticija Justa, priznavaoca pravoga Boga, čija je kuća graničila sa sinagogom” (Djela apostolska 18:7, ST). Ta je kuća postala mjesto sastajanja i obožavanja novih učenika. Ubrzo ih je Pavao organizirao u skupštinu (1. Korinćanima 1:2).
4. Što se ubrzo pojavilo u Efezu čim je Pavao počeo tamo poučavati?
4 Kasnije je Pavao otputovao u Efez, gdje se dogodilo nešto slično. Poučavao je zainteresirane osobe pojedinačno, “od kuće do kuće” (Djela apostolska 20:20). No, ubrzo je učinio pripremu da bi se ti novi učenici mogli zajedno sastajati. “Pavao prekide s njima (sa Židovima), odijeli učenike, te je svaki dan raspravljao u školi nekog Tirana” (Djela apostolska 19:9, ST). Uskoro je i ta grupa kršćana bila organizirana u skupštinu sa postavljenim starješinama (Djela apostolska 20:17, 18).
5. Što su činili rani kršćanski učitelji s novima što je prije bilo moguće?
5 To jasno pokazuje da novi koji su prihvatili istinu u prvom stoljeću nisu bili prepušteni samima sebi. Bili su sakupljeni u skupštine. U njima su se radovali ohrabrenjima koja su primali od tadašnjeg vodećeg tijela. Zrela braća, poput Pavla i Barnabe, posvetili su mnogo vremena poučavanju u tim novoosnovanim skupštinama i ‘objavljivali su sa mnogim drugima dobru vijest Jehovine riječi’ (Djela apostolska 15:30-35, NS). Zašto sve to? Zašto novi nisu bili prepušteni samima sebi oslanjajući se na to da će ih novoškolovana savjest voditi da čine ono što je pravo?
Zašto skupštine?
6. Zašto su bili prvi kršćani organizirani u skupštine?
6 Postoje mnogi razlozi, od kojih ćemo neke ovdje navesti. Prvo kada je netko postao kršćaninom, više nije imao mnogo zajedničkog sa svijetom oko sebe (Ivan 17:14, 15). Da je bio izdvojen i prepušten samom sebi, našao bi se potpuno usamljenim. Međutim, ako se družio s ostalim kršćanima u mjesnoj skupštini, mogao je time biti ojačan da ostane odvojen od svijeta. Osim toga, Isus je rekao da će njegovi učenici biti “jedno” (Ivan 17:11). To se jedinstvo naročito vidjelo u skupštinama. Isus je također rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali međusobno ljubavi” (Ivan 13:35, NS). Da bi kršćani mogli pokazati tu ljubav tako da bi ona postala vidljivim znakom za ljude izvana, oni su morali biti u zajednicama. Te su zajednice bile mjesne kršćanske skupštine u kojima su kršćani međusobno brinuli o svojem duhovnom i tjelesnom dobru (Filipljanima 2:4). Na primjer, očito su skupštine organizirale pomoć udovicama, o čemu je Pavao raspravljao s Timotejom (1. Timoteju 5:3-10).
7. a) Koje značenje imaju Pavlove riječi iz Jevrejima 10:24, 25? b) Koju su ulogu imale kršćanske skupštine prvog stoljeća u djelu propovijedanja?
7 Zato su Pavlove riječi predstavljale izravan poticaj za podupiranje mjesne skupštine, kada je rekao: “I pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i dobra djela! Ne ostavljajmo, kako neki običavaju, svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan” (Jevrejima 10:24, 25, ST). Osim toga, propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu, koje je bilo izvršeno na tako izvanredan način u prvom stoljeću, provodile su nesumnjivo skupštine na organizirani način (Rimljanima 10:11-15). Tako su, vođeni svetim duhom, starješine skupštine u Antiohiji poslali Pavla i Barnabu kao misionare na još nedodijeljena područja, a Pavao je priznao autoritet starješina skupštine u Jeruzalemu koji su mu dali upute gdje će propovijedati (Djela apostolska 13:1-3; Galaćanima 2:8-10).
Mjesne skupštine danas
8, 9. Koji su neki od razloga zašto bi trebali uputiti svoje novozainteresirane osobe na mjesnu skupštinu?
8 Što možemo naučiti iz tih povijesnih događaja? Da i mi trebamo dovoditi novozainteresirane k mjesnoj skupštini. Ni danas nije, kao što nije bilo ni u Pavlovo vrijeme, kršćanstvo religija pustinjaka. “Tko se odjeljuje, teži za vlastitim sebičnim požudama”, opominje se u Pričama Salamunovim 18:1, NS. S druge strane: “Tko hodi s mudrima, postat će mudar” (Priče Salamunove 13:20, NS). Novi trebaju duhovnu, moralnu i osjećajnu podršku koju nudi kršćanska skupština. Oni moraju osjećati ljubav ostalih kršćana, služenje starješina i ugodno jedinstvo, što sve doprinosi da je biti kršćanin radosno i jedinstveno iskustvo (Psalam 133:1).
9 I danas se u velikoj mjeri provodi na organizirani način, preko mjesnih kršćanskih skupština, djelo propovijedanja dobre vijesti o Kraljevstvu diljem zemlje (Matej 24:14). Dakle, kada nove učimo njihovoj obavezi sudjelovanja u tom djelu, moramo ih uputiti na mjesnu skupštinu i pokazati im kako da surađuju s njom.
Međunarodno bratstvo
10. Navedi neke biblijske stavke koji pokazuju međunarodno jedinstvo kršćana prvog stoljeća.
10 Međutim, apostol Pavao nije predstavio novima samo mjesnu skupštinu. On je rekao Efežanima: “Jedno je tijelo i jedan duh, kao što ste i vi pozvani u jednu nadu svoga zvanja” (Efežanima 4:4, NS). Postojalo je samo jedno “tijelo” diljem svijeta, a ne mnoštvo rasijanih, međusobno neovisnih mjesnih skupština. Isus se također osvrnuo na živuće članove tog “tijela” na Zemlji, kada je govorio o “vjernom i razboritom robu” koji je ovlašten dijeliti “hranu” ‘služinčadi’ (Matej 24:45-47). Svi kršćani širom svijeta morali bi priznati ovlaštenja tog “roba” ako žele biti dobro hranjeni duhovnom hranom. Posljedica toga je nastanak međunarodne zajednice kršćana.
11. a) Kako je nazvao Petar tu međunarodnu organizaciju kršćana? b) Koje uređenje je održavalo jedinstvo u pitanjima nauke među kršćanima prvog stoljeća? Kako je Pavao pokazao priznavanje tog uređenja?
11 Zato je apostol Petar govorio o kršćanima svog vremena kao o “cijelom bratstvu” (1. Petrova 2:17). Oni su bili međunarodno “udruženje” (grčki: adelphotes “bratstvo”). Novi nisu postali samo dio mjesne skupštine, nego dio ovog cijelog međunarodnog bratstva. Skupštine su bile međusobno povezane (Kološanima 4:15, 16). Kada su nastala pitanja u vezi sa samom naukom, kršćani nisu donosili vlastite odluke. Da bi dobili pravosnažan odgovor, obratili su se starješinama skupštine u Jeruzalemu, koji su tada služili kao vodeće tijelo svim skupštinama (Djela apostolska 15:2, 6-22). Pavao je sam priznao da je to tijelo ovlašteno odlučivati u pitanjima nauke. Iako je on primio istinu time što mu se Isus Krist ukazao na poseban način, ipak je putovao u Jeruzalem i objasnio vodećem tijelu dobru vijest koju je propovijedao “da slučajno ne trčim ili da nisam trčao uzalud” (Galaćanima 1:11, 12; 2:1, 2, 7-10, ST).
12. Koje su daljnje poduzete mjere još više zbližile “cijelu bratsku zajednicu”?
12 Da bi se sačuvalo jedinstvo “cijelog bratstva” u mislima i djelu, bili su poslati putujući nadglednici, poput Timoteja, Tita i Epafre, da ih posjete i ohrabre, a među njima su kružila i pisma Pavla, Petra, Jakova, Ivana i Jude. Budući da je postojalo takvo bratstvo, imućniji su kršćani u drugim zemljama saznali za nevolju svoje braće u Judeji tijekom tamošnjih nevolja i Pavao je mogao — uz pomoć skupština — organizirati zbrinjavanje pomoći potrebnima (1. Korinćanima 16:1-4). Također su bili ohrabreni i pojedinci kršćani kada su čuli izvještaje o ustrajnosti i vjeri “cijelog bratstva u svijetu” (1. Petrova 5:9).
Upoznaj nove sa “cijelom zajednicom”
13. Koje sličnosti postoje između “cijele bratske zajednice” diljem svijeta u prvom stoljeću i danas?
13 Postoji li danas takva “bratska zajednica”? Zaista postoji. “Vjerni i razboriti rob” još postoji i još ima odgovornost opskrbljivati “hranom” “služinčad” (Matej 24:45-47). Kao u Pavlovo vrijeme, tako i danas ovog “roba” predstavlja vodeće tijelo i ono upravlja djelom propovijedanja “dobre vijesti” diljem svijeta. I danas se međunarodno jedinstvo jača pismima i štampanom literaturom ovog vodećeg tijela, a i zrelim učiteljima koji služe u skupštinama. Dakle, kada osoba upoznaje istinu, ona saznaje da postaje dio mjesne skupštine a istovremeno se osjeća i kao dio “cijele bratske zajednice” diljem svijeta. Na kršćanskom učitelju leži odgovornost da u tome pomogne osobi s kojom proučava Bibliju. Kako on to može učiniti?
Pomagati drugima da ljube “cijelo bratstvo”
14. Koje si mogućnosti uspješno ti iskoristio da bi osobi s kojom proučavaš govorio o mjesnoj skupštini i međunarodnoj organizaciji Božjeg naroda?
14 Kršćanski učitelj može govoriti osobi s kojom proučava o skupštini i međunarodnom bratstvu a zatim mu to može i pokazati. Kako mu može o tome govoriti? Evo nekoliko mogućnosti koje su iskusni učitelji našli korisnima: upotrijebi nešto vremena prije ili nakon biblijskog studija za razgovor o skupštini i njenoj biblijskoj važnosti, također i o “vjernom i razboritom robu” i načinu na koji nam on danas služi. Opiši kraljevsku dvoranu i skupštinske sastanke. Govori o zanimljivim stvarima koje si naučio na skupštinskim sastancima. U svojoj molitvi prije i nakon studija spomeni mjesnu skupštinu kao i međunarodno bratstvo.
15. Koje neke izvanredne mogućnosti imamo pokazati interesentu kako izgleda mjesna skupština i međunarodna organizacija?
15 No, kako to možeš i pokazati? Evo nekoliko uspješnih načina: čim je moguće pozovi druge iz skupštine da te prate na studij, tako da interesent počne prije sklapati nova prijateljstva. Važno je da on brzo utvrdi da će mu gubitak bilo kakvog prijateljstva u starom sustavu stvari biti više nego nadoknađen novim poznanstvima u “cijeloj bratskoj zajednici” (1. Petrova 5:9; Matej 19:27-29). Upotrijebi za to brošuru Jehovini svjedoci u dvadesetom stoljeću. U njoj je opisana suvremena međunarodna organizacija Jehovinih svjedoka, a ima i nekoliko izvanrednih slika koje pokazuju kako izgleda veliki kongres, kraljevska dvorana, tok sastanka, služba propovijedanja i tako dalje. To će pružiti interesentu vizualnu predodžbu o polju djelovanja “cijele bratske zajednice”. Također u 23. poglavlju knjige “I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji” nalazimo opis današnje Božje organizacije, obogaćen slikama u boji.
16. a) Što bi trebali učiniti, što je prije moguće, s našim interesentima? Iz kog biblijskog razloga? b) Kako možemo iskoristiti posjetu pokrajinskog ili oblasnog nadglednika da bi pomogli interesentima postati dijelom Božjeg naroda?
16 Sjeti se također da je Pavao organizirao sastanke u Efezu čim je našao zanimanje kod osoba (Djela apostolska 19:9, 10). On je rekao korintskoj skupštini da se, kada ‘nevjernik ili neupućeni’ dođe na kršćanski sastanak, koji se odvija po dobro utvrđenom redu, ‘otkrivaju tajne njegova srca. I tako, past će ničice, pokloniti se Bogu i priznati da je doista Bog među vama’ (1. Korinćanima 14:24, 25, ST). Tako je i danas: što se prije počne interesent družiti s mjesnom skupštinom, prije će uvidjeti gdje se istina doista nalazi. Zato kršćanski učitelji pozivaju svoje interesente što je moguće prije posjetiti skupštinske sastanke i veće kongrese. Ako je potrebno, izlaze u susret interesentu time što idu po njega kući i osobno ga prate na sastanke. Kada njihovu skupštinu posjeti suvremeni “Tit” ili “Epafra”, pokrajinski ili oblasni nadglednik, oni nastoje osigurati da se on i njegova supruga upozna sa interesentom, možda čak i tako da pozovu posjetitelja da prisustvuje s njima redovitom biblijskom studiju.
17. Koji je vrlo važan dio našeg djela poučavanja i pravljenja učenika? (Matej 28:19, 20). Kako to koristi interesentima s kojima proučavamo?
17 Jehovina skupština pomazanika diljem svijeta jeste “stup i potporanj istine” (1. Timoteju 3:15, NS). Da bi novozainteresirane osobe izvukle koristi iz tog “potpornja”, moraju se priključiti stotinama tisuća blagih osoba, koje se sakupljaju oko tih pomazanika (Zaharija 8:23). Danas te blage osobe čine jako međunarodno bratstvo koje broji više nego dva i po milijuna, i prihvatiti istinu znači pridružiti se tom međunarodnom bratstvu. Kada novozainteresirani postanu dio bratstva, uživaju svu podršku i zaštitu koju im ono nudi. Raduju se bratskoj ljubavi ostalih kršćana i imaju priliku uzvratiti im tu ljubav (Jevrejima 13:1). To također znači da postaju dio nebrojenog međunarodnog mnoštva ljudi, koji će preživjeti dolazeću veliku nevolju, a zatim se zauvijek radovati sretnoj zajednici (Otkrivenje 7:9-17). Zato, dok interesente poučavaš u biblijskoj nauci, nemoj ih zaboraviti voditi k “cijeloj bratskoj zajednici” i učiti ih da imaju ljubav prema njoj (1. Petrova 2:17).
Sjećaš li se
◻ Što je Pavao učinio s novima čim je naišao na zanimanje u Efezu i Korintu?
◻ Kako je Pavao koristio novima?
◻ Sa čim još trebamo upoznati osobe s kojima proučavamo Bibliju, osim što ih poučavamo u nauci?
◻ Koji su neki praktični načini za to?
[Slika na stranici 24]
Srdačno se pozdravljaju novi u “cijelom bratstvu”