Kraj nečovječnosti je na vidiku!

“NEŠTO lijepo radost je zauvijek”, pisao je engleski pjesnik John Keats. Mnoge lijepe stvari — slike, skulpture a osobito književna remek-djela — otkrivaju nešto o svom stvaratelju. “Nešto lijepo” kao Zemlja sa svojim čudima života, rasta, boje, ukusa i sa tisuću drugih predivnih stvari, otkriva stvaratelja koji je svemudar, svemoćan i pun ljubavi.

Biblija, najveće književno remek-djelo svih vremena, bila je “nešto lijepo” već stotinama godina i “radost” milijunima. Ona nam kaže da je “Bog ljubav” i da je ‘milosrdan i milostiv’ i da je čovjek stvoren ‘po slici njegovoj’ (1. Ivanova 4:8; 2. Mojsijeva 34:6; 1. Mojsijeva 1:27). Mnogi ljudi očito pokazuju osobine svog Stvoritelja i izražavaju pravu suosjećajnost i dobrotu. Oni preziru okrutnost i nečovječno ponašanje. Zato se javlja pitanje —

Kako je došlo do “neljudskog ponašanja”?

Sigurno nije došlo od Boga. Prije nego je stvorio prvi ljudski par, Bog je ljubazno pripremio za njih divan dom. Određeni dio zemlje bio je obilno ukrašen raznolikim drvećem, cvijećem, plodovima, rijekama i životinjskim svijetom — raj! Da bi vječno uživali u toj ljepoti, oni su morali slušati Boga i činiti stvari koje je Bog odredio. Oni ipak nisu bili roboti, programirani na poslušnost; oni su imali slobodnu volju i slobodu izbora. Bog je želio da mu ljudska stvorenja, slavna kruna njegovih vidljivih djela stvaranja, služe zato što ga ljube i da se raduju vršiti njegovu volju.

Bogu i njegovim nevidljivim anđeoskim stvorenjima pružali su krasnu sliku Edenski vrt i njegovi sretni, miroljubivi stanovnici. Božji naum je bio da se cijela Zemlja nakon slavnog početka pretvori u raj u kome će živjeti sretni ljudi dajući čast i slavu Bogu.

No i anđeli su stvorenja sa slobodnom voljom. Jedan je dopustio da ga svladaju pohlepa i častoljublje. Počeo je sebe smatrati bogom ljudi (2. Korinćanima 4:4). Tako je skovao plan da privuče na svoju stranu prvi ljudski par. Da bi primamio Evu k svojoj pobuni, obećao joj je: “Postat ćete sigurno kao Bog” i još je rekao: “Vi sigurno nećete umrijeti” — to je bila prva izrečena laž (1. Mojsijeva 3:4, 5, NS). Eva se uhvatila na mamac tog buntovnog anđela, a Adam joj se kasnije priključio. Tako je raniji anđeo postao Božji protivnik ili na hebrejskom: “Sotona”.

“Sigurno ćeš umrijeti.” Tim je riječima Bog upozorio Adama na posljedicu pobune (1. Mojsijeva 2:17). Sotonino obećanje da ljudi tjelesno neće umrijeti pokazalo se lažnim, a Božje upozorenje istinitim, Adam i Eva su umrli, tako je Sotona postao ‘krvnik ljudski od svog početka’ (Ivan 8:44, NS). Radi njegovog đavolskog utjecaja razoren je također mir i skladnost u ljudskoj obitelji. Kasnije je najstariji Adamov sin Kain, postao ljubomoran zato što je Jehova prihvatio žrtvu koju mu je prinio Kainov brat Abel, a odbacio Kajinovu. Postavši “raspaljen žestokim gnjevom” ubio je hladnokrvno Abela. Nečovječnost je počela (1. Mojsijeva 4:2-8, NS).

Ovo ubojstvo je skrenulo pažnju na sporno pitanje koje postoji između čistog i lažnog obožavanja. Abel je bio prvi u dugačkom nizu Jehovinih svjedoka koji su radi svoje vjere umrli mučeničkom smrću.

Neko vrijeme nakon Abelovog ubojstva, Sotona je namamio druge anđele da se materijaliziraju kako bi imali spolne odnose s privlačnim ženama na Zemlji; tako su i oni pali pod Sotonin utjecaj. Iz tih nedopuštenih veza potekli su “Nefilimi” ili “silnici” — okrutni tirani. Za kratko vrijeme ‘zemlja je bila puna nasilja’. Ljudska “nečovječnost” se širila (1. Mojsijeva 6:1-11). Uz svu svoju pravednost i svoje milosrđe Jehova nije mogao stalno dopuštati te nesređene prilike. U Noino vrijeme uništio je u potopu ondašnji stari sustav stvari (2. Petrova 2:5).

To ipak nije odstranilo Sotonin zao utjecaj. Potop je prisilio neposlušne anđele da napuste ljudska tijela i budući da su sada bili odvojeni od svete Jehovine organizacije, formirali su nevidljivu demonsku organizaciju pod Sotoninom vlašću (Efežanima 6:12). Preko spiritizma, prizivanja duhova, astrologije i drugih okultnih postupaka oni imaju utjecaj na čovječanstvo. Premda ne mogu opet uzeti ljudski oblik, oni često uzimaju u svoju vlast ljude, životinje ili nežive predmete poput fetiša. Pod utjecajem demonskih sila i slijepog fanatizma krive religije, nacionalizma i rasizma, ljudi postupaju nečovječno.

Zato nije čudno što su se vjerska progonstva nastavila sve do danas. Na stranici 3. spominje se u prvom stavku grupa kršćana, koji su bili skoro na smrt izubijani. Oni su trpjeli zato što su Jehovini svjedoci. U ovom slučaju oni su preživjeli svoje muke. Dok su podivljali policajci tukli voditelja grupe, on je molio Jehovu da “se pobrine za život tih svojih ‘ovaca’”. Na iznenađenje policije, nijedan nije umro. Jehova može zaštititi svoje (vjerne) ako on to želi (2. Dnevnika 16:9).

U Sjedinjenim Državama rasna je mržnja dovela do okrutnih postupaka rulje, pa čak i do linčovanjaa. Također nam je dobro poznato nesmiljeno, drsko ponašanje afričkih bijelaca prema crncima. Često je religija radila ruku pod ruku s politikom doprinoseći dugačkom, krvlju poprskanom zapisu o nečovječnosti, koji puni povijesne knjige. E. Bolaji Idowu, profesor nauke o religiji na sveučilištu u Ibadanu (Nigerija), pisao je: “Lukavstvo svećenika i svi njihovi ... užasni oblici nečovječnosti, izvršeni u ime Božje, dovode religiju stalno u nepriliku ... Kako bi mogla povijest zaboraviti križarske ratove, svete ratove muslimana, inkviziciju, ta spaljivanja, sakaćenja i pustošenja?”

Kako će prestati?

Nečovječnost sigurno neće prestati ljudskim nastojanjima. Neke humanitarne organizacije pokušavaju poboljšati čovjekov udes, ali je svijet duboko zaglibio u korupciju i nasilje da bi ljudski napori mogli biti uspješni.

Isus je rekao: “Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće” (Luka 18:27, NS). Također je rekao svojim učenicima: “Ohrabrite se! Ja sam pobijedio svijet” (Ivan 16:33, NS). Kao glavni protivnik Božji, Sotona je mrzio Isusa i koristio je političke i religiozne vođe da ga napadnu — od kralja Iruda, koji je pokušao ubiti Isusa još kao dijete, pa do svećenika koji su upotrijebili moć Rima da ga ubiju na stupu. Sotona je također pokušao zavesti Isusa veličanstvenim mamcem — “svim carstvima svijeta i njihovom slavom”. Isus ga je samo trebao obožavati (Matej 4:8). Ipak, Isus je odolio Sotoninim naporima da zagospodari njim; sačuvao je svoju besprijekornost kada je kod bičevanja i na stupu podnosio strašne muke.

Posebno je značajno, da je u tom mračnom trenutku naizglednog poraza Isus ukazao da je stvarno pobijedio Sotonu. Jedan razbojnik, koji je zajedno s njim patio, molio je: “Isuse, sjeti me se kad primiš u posjed svoje Kraljevstvo.” Čak je i taj okorjeli zločinac saznao preko Isusa nešto o Božjem Kraljevstvu, jedinoj nadi za čovjeka. Isus mu je pobjedonosno rekao: “Zaista ti kažem danas: bit ćeš sa mnom u raju” (Luka 23:42, 43, NS).

Isus je ovdje jasno povezao svoje Kraljevstvo s rajem i ukazao da će ono odigrati ključnu ulogu u ostvarenju prvobitnog Jehovinog nauma obzirom na Zemlju. Ali kada? Kako? Prije toga mora se očito odstraniti Sotonin zao svijet. Postoje znaci da će se to vrlo brzo dogoditi.

Kad su Isusa pitali njegovi učenici kada će se to dogoditi, on im je govorio o svjetskim ratovima, nestašici živežnih namirnica, potresima, zaraznim bolestima, porastu kriminala, neobičnim i zastrašujućim pojavama na nebu, velikom zabrinutošću za budućnost i drugim činiteljima, koji tvore složeni znak da je “kraj” blizu (Matej 24:3-14; Luka 21:10, 11, 25, 26). Te su se stvari u neobično velikom omjeru počele događati od 1914. godine. I kao što je Isus rekao: “Kada se te stvari počnu događati, uspravite se ... jer je blizu vaše oslobođenje. ... znajte da je Kraljevstvo Božje blizu” (Luka 21:28, 31, NS). Konačno je na vidiku kraj “nečovječnosti”!

Zato Jehovini svjedoci poduzimaju velike promjene u svom životu, marljivo proučavajući Bibliju i postupajući po onome što u njoj piše. Oni nisu umiješani u političke sukobe i ne ‘uče se više ratu’. Oni nastoje biti blage naravi i ljube svoje bližnje. Isus je rekao: “Sretni su oni koji mir grade” i “Sretni su oni koji imaju blagu narav, jer će naslijediti Zemlju” (Izaija 2:4; Matej 5:5, 9, NS).

Raj obnovljen

U vrijeme određeno po Bogu borit će se Isus Krist protiv “kraljeva zemaljskih i njihovih vojski” i potpuno očistiti Zemlju od svega što pripada Sotoninom svijetu. Ova silna pobjeda predstavljat će vrhunac “velike nevolje kakve nije bilo od početka svijeta”. Sotona i njegovi demoni bit će zatim “svezani” na tisuću godina, naime spriječeni da loše utječu na čovječanstvo (Matej 24:21; Otkrivenje 16:14-16; 19:11-20; 20:1-3).

A onda? Nastat će “nova nebesa i nova zemlja gdje pravda živi” — Božje Kraljevstvo će u potpunosti nadzirati da ‘bude volja Božja kako je na nebu tako i na Zemlji’ (2. Petrova 3:13; Matej 6:10). Pod upravom Kraljevstva postupno će se Zemlja pretvarati u raj. U tom raju uskrsnut će iz mrtvih razbojnik koji je umro s Isusom, kao jedan od milijuna onih koji se nalaze u ‘grobovima sjećanja’ i koji će čuti Isusov glas i “izaći” (Ivan 5:28, 29).

Što će naći bivši zločinac? Zauvijek će nestati nepoštenje i okrutnost Rima i svih ostalih carstava i vladavina. Umjesto sotonskog duha pohlepe, gramzljivosti, mržnje i straha koji sada gospodare Zemljom, vladat će na njoj divna atmosfera mira, radosti, jedinstva i ljubavi. Duhovni raj, kome se već sada raduju milijuni Jehovinih slugu proširit će se diljem svijeta. “Djela tijela” kao “blud, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vršenje spiritizma, neprijateljstva, svađa, ljubomora, žestoki izljevi gnjeva, prepiranje, razdori, sekte, zavisti, natjecanje u pijanstvu, bučne pijanke i ovima slično” bit će odstranjeni, jer oni koji “vrše takva djela neće naslijediti Božjeg Kraljevstva” (Galaćanima 5:19-21, NS).

Razbojnik je nesumnjivo činio neka od ovih djela, ali kada bude uskrsnuo ništa mu se više neće upisati u grijeh, “jer tko je umro — oslobođen je svog grijeha”. Razbojnik je već primio “plaću za grijeh ... smrt”, i dobit će priliku da dobije “dar ... koji Bog daje”, a to je — “vječni život preko Isusa Krista, Gospodina našega” (Rimljanima 6:7, 23, NS).

Kakvog li oslobođenja, i kakvog izgleda za razbojnika i milijune drugih ljudi! Kada bude Božje Kraljevstvo vladalo pravedno i mudro cijelom Zemljom, zemlja će dati svoj plod i biti uljepšavana. Sva živa stvorenja na Zemlji, u svojoj očaravajućoj raznolikosti, postat će ponovno podložna čovjeku kao u početku (1. Mojsijeva 1:28; Izaija 11:6-9). Taj zemaljski raj, “nešto lijepo” — bit će “radost zauvijek”.

Što je još važnije, nesmetanim djelovanjem svetog duha bujat će njegovi plodovi: “ljubav, radost, mir, strpljenje, prijaznost, dobrota, vjera, blagost, samosavladavanje” (Galaćanima 5:22, 23, NS). Sve rase i nacije će postati jedno veliko bratstvo. Kako? Tako što ‘se zaodjevaju u ljubav koja je savršena veza jedinstva‘. “Nečovječnost” će nestati zauvijek (Kološanima 3:14, NS).

[Bilješka]