Razvijati kršćansku skromnost

1. Koje izjave pokazuju, da su neki ljudi svijeta cijenili vrijednost skromnosti?

SKROMNOST je vrlina, koju su nekada cijenili mudri ljudi ovog svijeta. Zato se kaže: “Skroman čovjek će gotovo uvijek odobrovoljiti one s kojima razgovara, jer nitko ne zavidi čovjeku koji izgleda nije zadovoljan sa sobom.” Ili: “Skromnost je svjetlo koje sja; ona priprema um da primi znanje i srce za istinu.” Neskromna osoba vjerojatno nije iskrena.

2. Kako su pokazali skromnost neki istaknuti ljudi?

² Čak i neki ljudi koji su bili zapaženi svojim otkrićima, pokazali su skromnost. Albert Einstein je tako jednom izjavio da “se odražava duh u zakonima svemira — duh koji je daleko nadmoćniji od ljudskog duha i pred kojim moramo mi, sa svojim skromnim snagama, osjećati poniznost.” I gospodin Isaac Newton, koga mnogi smatraju najistaknutijim znanstvenikom svih vremena, jednom je primijetio: “Ako sam vidio dalje od drugih, to je zato što stojim na ramenima divova”. Slično duhovno stanje uma imaju očito i neki kirurzi, koji su operirali Jehovine svjedoke. Nakon uspješno obavljene vrlo teške operacije bez transfuzije krvi, rekli su svojim pacijentima svjedocima, da zaslugu treba pripisati Bogu, a ne njima kirurzima.

Primjeri skromnosti

3. a) Što će nam pomoći da razvijamo skromnost? b) Što se može reći o Mojsiju i skromnosti?

³ Što će nam pomoći razvijati ovu naročito poželjnu, da, jako potrebnu osobinu — skromnost? Ako primijenimo sve što je rečeno u ovom i prethodnom članku o uobraženosti i skromnosti, pomoći će nam da razvijamo skromnost. Daljnja pomoć u razvijanju skromnosti je razmatranje kako je moćni Jehova koristio svoje skromne sluge. Kako bi Bog mogao upotrijebiti ljude koji bi tražili slavu i skretali pažnju na sebe, umjesto na svog Stvoritelja! Istina je da je Mojsije to učinio ali samo jednom i to, pod velikim pritiskom i kada je bio izazvan. A ipak je za to morao platiti visoku cijenu! Da je Mojsije doista bio skroman može se vidjeti po tome što se u početku ustručavao ići k faraonu. Osim toga, u Pismu piše da je ‘Mojsije bio nadaleko najblaži od sviju ljudi koji su ikada živjeli na površini Zemlje’ (4. Mojsijeva 12:3; 2. Mojsijeva 4:10-17).

4. Kako su Elijuv i Josip pokazali dužnu skromnost?

⁴ Još jedan dobar primjer skromnosti bio je mladi Elijuv. On je strpljivo čekao da prije kažu svoju riječ stariji, Job i njegova tri prijatelja, a onda je on govorio. Elijuv nije imao nadmoćno držanje, nego je svu slavu uputio Stvoritelju (Job 32:4-11, 21, 22; 36:9). Josip, sin patrijarha Jakova također je pokazao dužnu skromnost, kad je izveden pred moćnog faraona i upitan može li protumačiti vladarev san. Josip je pripisao Jehovi zaslugu za tumačenje snova (1. Mojsijeva 40:8; usporedi Danijel 2:26-30).

5. Zašto je Jehovi Bogu bila važna Gedeonova skromnost?

⁵ Razmotri i Gedeonov slučaj. Kada je primio svoj zadatak, skromno je rekao da je njegov rod najmanji u Manasijinom plemenu, a da je on posljednji u kući svog oca. Dakle, Gedeon je bio samo taj kojim se Jehova poslužio da bi porazio Madijane, jer je Bog odlučio da se slava za pobjedu pripiše njemu (Bogu). U takvim okolnostima mogao je ispravno poslužiti samo doista skroman čovjek (Suci 6:14-16; 7:2-7).

6. a) Zašto se Jehovi svidjela molba mladog kralja Salamuna? b) Koji je još mladi Jehovin sluga pokazao odgovarajuću skromnost i obzirom na što? c) Kako može stav mladog Elijuva, Salamuna i Jeremije utjecati na relativno mlade ili manje iskusne Jehovine svjedoke?

⁶ Kad je mladi Salamun postavljen kraljem, pokazao je skromnost. Kad ga je Bog upitao u snu što bi želio imati, Salamun je odgovorio skromno: “Ja sam još mali dječak ... Moraš dati sluzi svome srce poslušno, da može suditi tvome narodu i razlikovati dobro od zla; jer tko može suditi tvom narodu, koji je tako svojeglav”? Jehovi se toliko svidjela Salamunova skromnost, da mu nije podario samo mudrost, nego i veliko bogatstvo i slavu (1. Carevima 3:4-14, NS). Radi Salamunove skromnosti, Jehova ga je učinio najmudrijim ljudskim vladarom. Jeremija je pokazao sličnu skromnost u vezi svoje mladosti, kad ga je Jehova pozvao za proroka (Jeremija 1:6-8). Da li si i ti relativno mlad ili neiskusan Jehovin svjedok? Ako jesi, sigurno ćeš pokazati da si mudar ako, kao mladi Elijuv, Salamun i Jeremija, pokažeš dužnu skromnost.

7. Kako Pavlove riječi iz 1. Korinćanima 2:1-5 pružaju objaviteljima Kraljevstva dobar primjer skromnosti?

⁷ Korisno je zapaziti i skromnost apostola Pavla. Iako je bio visoko učeni farizej, a kasnije ga je Jehova Bog mnogo koristio, Pavao nije ponosno uzdizao svoje prednosti. Rekao je sam: “I kad sam došao k vama, braćo, nisam došao da vam pretjeranim govorom ili mudrošću objavim svetu tajnu Božju. Jer ja nesumnjivo ne znam ništa drugo među vama osim Isusa Krista i to pribijenog na stupu. I došao sam k vama u slabosti, i u strahu, i s velikim drhtanjem, i zato moj govor i moje propovijedanje nije bilo u nadgovorljivim riječima mudrosti, nego u dokazivanju duha i sile, da vaša vjera ne bude u ljudskoj mudrosti, nego u Božjoj snazi” (1. Korinćanima 2:1-5, NS). Neki Jehovini svjedoci su došli iz redova visoko učenih ljudi. No, oni poput Pavla, pokazuju skromnost kada objavljuju dobru vijest mudro slijedeći apostolov dobar primjer.

8. Kako je Isus ostavio najbolji i najveći primjer skromnosti?

⁸ Najveći i najbolji primjer skromnosti je svakako Isus Krist. Kakve li velike razlike između Božjeg sina i onoga koji je postao Sotona, Đavo! Krist nije bio nikad neskroman tražeći da se izjednači s Jehovom Bogom (Matej 4:8-10; Filipljanima 2:5-8). Umjesto toga Isus je bio potpuno zadovoljan time da bude pomoćnik i govornik svog Oca (Priče Salamunove 8:30; Ivan 1:1). Dok je bio na Zemlji, u više navrata je govorio o svojoj podložnosti Bogu (Ivan 5:19, 30; 7:28; 8:28, 42). Odrekao se je osobne zasluge i skretao pažnju na Jehovu (Marko 10:18). A kada je bio pred najvećim ispitom, Isus je ovako pokazao svoj stav: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ipak ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš” (Matej 26:39, NS). Nesumnjivo, Isus nam je ostavio dobar primjer u skromnosti. Sigurno da onda i sva druga Božja duhovna stvorenja i svi ljudi trebaju biti skromni.

Skromnost ima smisla

9. Zašto ima smisla da Božji sluge budu skromni, prema 1. Korinćanima 4:6, 7?

⁹ Nama je normalno biti skroman; to ima smisla. Počnimo s tim — nismo li svi nesavršeni? Tko to može poreći! (1. Carevima 8:46). Svi griješimo. Naša iskustva su ograničena, a naše znanje svakako dosta skromno. A osim toga i sve što imamo, dobili smo. Zato je apostol Pavao poticao braću u vjeri, da ne idu preko onoga što je napisano da se, kako on kaže, “ne nadimate osobno u korist jednoga a protiv drugoga. Jer, tko te je učinio različitim od drugoga? Zaista, što li imaš što nisi primio? A ako si doista primio, što se hvališ, kao da nisi primio?” (1. Korinćanima 4:6, 7, NS). Ono što jesmo očito u mnogome ovisi o genetskom naslijeđu, okolini, a posebno o Božjoj providnosti.

10. Od čega ovisi uspjeh u svetoj službi i kako treba djelovati na nas svjesnost te činjenice?

¹⁰ Osim toga, nije li ipak činjenica da sve ovisi o Jehovinom blagoslovu, bez obzira kakvog uspjeha mi imali u svetoj službi? Evo primjera: koliko god ratar teško radio, vrijeme je vrlo važan činilac kod rasta usjeva. I psalmista je dobro zapazio: “Ako Jahve (Jehova) kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji; ako Jahve (Jehova) grad ne čuva, uzalud stražar bdi.” (ST). Apostol Pavao je istakao tu istu misao u vezi s radom kršćanskih slugu: “Ja posadih, Apolo zali, ali Bog daje da raste; tako niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje da raste” (Psalam 127:1, ST; 1. Korinćanima 3:6, 7, NS). Da, ako razmislimo, moramo se složiti da bi svi mi trebali biti skromnima — bez obzira na naše sposobnosti, naša dostignuća ili na našu imovinu.

Pomoć u razvijanju skromnosti

11. Kako će nam ljubav prema Jehovi Bogu pomoći da budemo skromni?

¹¹ Osobina koja će nam pomoći biti skromnima je ljubav — nesebična ljubav. Cijenimo li sve što je Jehova Bog učinio, što čini i što će još učiniti za nas, zaista ćemo ga ljubiti svim svojim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom (Marko 12:30). Nećemo se hvastati sami sobom. Konačno, hvalisavost je suprotna skromnosti. Naprotiv, uvijek ćemo govoriti i postupati u dužnoj skromnosti, tako da ne privlačimo pažnju na sebe nego na Jehovu Boga, dopuštajući da se sva slava i čast odaju njemu. Tada ćemo slijediti savjet: “Mudri da se ne hvali mudrošću svojom, niti jaki svojom snagom, ni bogati da se ne hvali bogatstvom svojim; nego ako se tko hvali, neka se hvali time što razumije i poznaje mene da sam ja (Jehova) koji primjenjujem ljubaznu dobrotu, pravo i pravednost na zemlji, jer mi je to drago. To je prava riječ (Jehovina)” (Jeremija 9:23, 24, New English Bible).

12. Kako nam može pomoći dobar odnos s Bogom da budemo skromni?

¹² Razvijanje bliskog odnosa s Jehovom pomoći će nam također da budemo uvijek skromni. Od nas se očekuje da skromno hodimo s Bogom svojim (Mihej 6:8). Onoliko, koliko su nam stvarni sam Stvoritelj, njegova veličina, njegovo veličanstvo i njegove osobine, toliko ćemo se skromno i mi ponašati. Mi želimo imati duševni stav poput Mojsija, ‘koji je ostao postojan kao da vidi Nevidljivoga’ (Jevrejima 11:27). To je kao da smo mala djeca i hvatamo ruku svog nebeskog Oca. Ako se redovito hranimo Jehovinom riječi i ‘ustrajemo u molitvi’, da, ‘molimo se neprestano’, to će nam pomoći imati divan bliski odnos s Bogom (Rimljanima 12:12; 1. Solunjanima 5:17).

13. Na koji nam način može pomoći želja da oponašamo Isusa Krista da budemo skromni?

¹³ Ljubav i cijenjenje prema svemu što je naš Učitelj Isus Krist učinio za nas, i spoznaja što znači polaziti točno njegovim stopama, također će nam pomoći biti skromnima. Kakav nam je divan, plemenit, nesebičan i savršeni primjer Isus ostavio! U kojoj mjeri shvatimo ozbiljno obavezu polaženja njegovim stopama, utoliko će nam to pomoći biti skromnima. Kato to? Jer ćemo tada shvatiti koliko smo daleko od toga da ga potpuno oponašamo. Možda smo zadovoljni sobom kada se uspoređujemo s nekim drugim. No imamo li temelja biti zadovoljnima u usporedbi s Isusom Kristom? Umjesto toga, trebamo osjećati kao apostol Pavao — svjesnost mučne činjenice, da ne činimo ono što zaista želimo i da tako često činimo ono što ne želimo. Nijedan kršćanin, koji je duboko svjestan koliko je daleko od toga da potpuno oponaša Isusa Krista, neće osjetiti potrebu za hvalisanjem sebe samoga (Rimljanima 7:15-25).

14. Zašto nam može pomoći bratska ljubav da budemo skromni?

¹⁴ Ljubav prema ostalim Jehovinim svjedocima i članovima svoje obitelji pomoći će nam da budemo skromni, kao što piše u jednoj kraljevskoj pjesmi: “Ljubav ima oko za vidjeti dobro. Ljubav izgrađuje bratstvo.” Da, ljubav će nas navesti da cijenimo dobre osobine drugih. No kako nam može pomoći da budemo skromni? Neskromnost vrijeđa druge, dovodi ih u nelagodan položaj. Budući da mi ne želimo uvrijediti one koje ljubimo, iskrena bratska ljubav će nas navesti da budemo skromni. Neskromnost izaziva takmičenje, suparništvo ili navodi neke da se osjećaju manje vrijednima. Ali, ‘ljubav se ne hvali, ne nadima se’. Ona je prije svega skromna (1. Korinćanima 13:4).

15. Kako nam može pomoći savladavanje da budemo skromni?

¹⁵ Samosavladavanje, plod Božjeg svetog duha, pomaže nam također u razvijanju skromnosti (Galaćanima 5:22, 23). Postoji li doista veza između te dvije osobine? Svakako. Često je pojedinac sklon reći ili učiniti sebične ili sebi laskave stvari, ponekad samo zato što postupa prenaglo. I čim je to rekao ili učinio, možda postane svjestan da je pogriješio. To je zato što je ljudsko srce prevrtljivo, opako, podmuklo (Jeremija 17:9, BA, ST). No ako se svladavamo, najprije zastanemo, promislimo i utvrdimo kako će naše riječi ili naši postupci utjecati na druge, pomoći će nam da pokažemo odgovarajuću skromnost. Bez puno razmišljanja, možda smo na primjer skloni uzeti najbolji ili najveći komad mesa, kolača ili voća kada nam se prinese ili ponudi hrana u vrijeme ručka. Ali, svladavanje i promišljenost pomoći će nam odoljeti tom unutarnjem poticaju. To vrijedi i kod neskromnog zauzimanja najboljeg mjesta na nekom slavlju. Kao što je Isus pokazao u priči, može nas se zamoliti da pređemo na manje značajno mjesto. Međutim, malo razmišljanja i skromnost će nas čuvati takve greške koja dovodi nas i druge u nepriliku (Luka 14:8-11).

16. Zašto nam vjera u Jehovu može pomoći da budemo skromni?

¹⁶ Drugi plod duha, koji će nam pomoći u razvijanju skromnosti, je vjera u Jehovu, koja proizlazi iz dobrog odnosa s njim. U paloj ljudskoj prirodi ukorijenjen je strah od gubitka dobrih stvari u životu — bilo materijalnih, intelektualnih, emocionalnih ili duhovnih. Ali vjera u Jehovu zadržat će nas od drskog ili neskromnog guranja naprijed. Umjesto toga, prepustit ćemo stvari u Jehovine ruke. Ako smo skromni, moći ćemo čekati dok Bog ne uredi stvari ili se pobrine da dobijemo priznanje ili unapređenje. David je pokazao tu skromnost prije negoli je postao kraljem. Mogao je preuzeti stvari u svoje ruke, jer je bio pomazan za kralja. David je mogao odmah postati izraelski vladar time što bi ubio kralja Saula, ali ne, David to nije učinio — skromno je čekao da mu Jehova dade kraljevstvo i Jehova je to učinio u svoje određeno vrijeme (1. Samuelova 24:2-6; 26:10, 11).

17. Na koje nam sve načine može sposobnost uživljavanja pomoći da budemo skromni?

¹⁷ Sposobnost uživljavanja je još jedna pomoć za postizanje skromnosti, a to je sposobnost da se s nekim saživimo, stavimo u njegov položaj. Na primjer, ako je neki skupštinski starješina neskroman, može sebi dopustiti da češće prekorači vrijeme kada drži govore na skupštinskim sastancima. No, ako ima sposobnost živog predočavanja, moći će se staviti u položaj drugih starješina, koji žele imati dovoljno vremena za svoje točke programa. Skroman starješina će misliti i na svoju duhovnu braću i sestre, koji neće razumjeti zašto se prekoračuje vrijeme sastanka bez opravdanog razloga. U stvari, sposobnost uživljavanja pomoći će nekome da bude skroman u svakoj prilici, a ne samo u kršćanskoj skupštini. Sposobnost uživljavanja pomogla je apostolu Pavlu da je ‘bio Židovima kao Židov, onima pod Zakonom kao onaj pod Zakonom, slabima kao slab’ i tako dalje — a sve radi dobre vijesti. To je značilo da je bio skroman, pokazujući svojim slušateljima da ne misli da je bolji od njih (1. Korinćanima 9:19-23).

18. Što se može reći u korist kršćanske skromnosti?

¹⁸ Doista, kršćanska skromnost ima mnogo toga što je preporučuje. Kakvo pustošenje je prouzročeno neskromnošću tokom povijesti! Pokazivati skromnost zaista ima smisla za kršćane. Ona dovodi do dobrih odnosa s Bogom, s ostalim Jehovinim svjedocima, sa svojom obitelji i s drugima. Skromnost će i nama osobno pomoći, jer će nas učiniti zadovoljnima i čuvat će nas uznemirenja. Božja riječ nam svojom mudrošću u mnogome pomaže da budemo skromni. Zato i mi dokažimo pravu mudrost razvijajući i pokazujući kršćansku skromnost.

Kako bi odgovorio?

□ Kako su pokazale skromnost neke mlade osobe iz biblijskog izvještaja?

□ Kako je Isus Krist ostavio najveći i najbolji primjer skromnosti?

□ Na koje načine nam mogu pomoći ljubav prema Jehovi i dobar odnos s njim da razvijamo skromnost?

□ Kako nam može pomoći želja oponašati Isusa Krista da pokažemo skromnost?

□ Zašto nam može pomoći bratska ljubav da budemo skromni kao obožavatelji Jehove?

[Slika na stranici 26]

Redovito uzimanje hrane iz Božje Riječi i ‘neprestana molitva’ pomoći će nam razvijati skromnost