Što se je dogodilo s poštenjem?
JEDNO poduzeće u Sjedinjenim Državama palo je pod stečaj. Više od 60 godina bavilo se je prodajom sjemenja za vrtove. Njegovi zastupnici bili su mladi dječaci i djevojčice, koji su pismeno naručivali sjemenje, prodavali ga svojim susjedima, a dio zarađenog novca slali natrag poduzeću. Zašto je poduzeće palo pod stečaj? Zato što su djeca — zastupnici bili nepošteni. Preveliki broj njih nije vraćalo sjemenje ili je zadržavalo novac koji su dobili prodajom sjemenja.
Što bi zaključio iz činjenice da je poduzeće, oslanjajući se na poštenje djece, moglo poslovati 60 godina, a sada bilo prisiljeno obustaviti rad? Ne čini li se da djeca sada više nisu tako poštena kao što su nekad bila? Međutim, nisu samo djeca nepoštenija. Sredovječne osobe još se uvijek sjećaju vremena, kada su mogle slobodno ostaviti nezaključana ulazna vrata kuće ili ostaviti bicikl na pločniku, a da ne bude ukraden. Na mnogim mjestima nije više tako.
U upitniku koga je izdao časopis Psychology Today mnogi od tisuću onih koji su na njega odgovorili, priznali su manje ili veće nepoštenje. Devedeset i tri posto priznalo je da ponekad vozi brže negoli je dopušteno. Šezdeset i osam posto uzelo je pribor iz ureda ili druge predmete. Šezdeset i sedam posto je prepisivalo ako su to mogli na ispitima ili školskim vježbama. Četrdeset i pet posto varalo je svog bračnog druga. Mnogi su podnijeli lažne porezne prijave, nisu prijavili na carini robu koja podliježe carinjenju, bespravno se koristili telefonom poduzeća i vodili međugradske razgovore ili prevarili kod obračunavanja troškova.
Zašto toliko nepoštenje?
Navode se mnogi razlozi za nepoštenje. Evo nekih od njih.
Roditeljski primjer: Kada je trgovačko poduzeće sjemenjem pisalo roditeljima djece, koja su mu dugovala novac, često je dobivalo pismo ovog sadržaja: ‘Vi ste veliko poduzeće; vama ne treba novac, nego samo pokušavate prevariti moje dijete.’ Nije teško zaključiti da su ta djeca naučila biti nepoštena.
Zato što je lako: Odgovarajući na gore spomenuti upitnik, jedan mladi učenik je napisao: “Uvijek postoji pritisak isticanja i da se postigne veliki uspjeh, pa čak i kada sam spreman za ispit mogu prepisivati. ... Učenici prepisuju javno, a očito i mnogi nastavnici čine malo ili gotovo ništa protiv toga. Ukratko rečeno: ja to činim jer to mogu činiti.”
Siromaštvo: Siromaštvo — ili strah od siromaštva — nesumnjivo u mnogome vodi krađi i prijevari, iako su, čini se, ljudi bili pošteniji u predratnim godinama ekonomske krize, i pored nadaleko raširenog siromaštva. Mnogi nepošteni ljudi su jako daleko od siromaštva. Razmotri slučaj iz Japana. Otkrivena je grupa muškaraca koji su varali željezničku kompaniju. Utvrdili su kako je moguće plaćati manje nego je trebalo za put do kuće, nakon dana provedenog u igranju golfa. Da li su varali zbog toga što su siromašni? Sigurno ne. Jedan od varalica bio je i predsjednik jedne kompanije!
Pohlepa: Pisac uvodne rubrike jednih novina pisao je: “Ova gola pohlepa za novcem kriva je za mnoge moralne probleme nacije.”
Slab primjer: Taj isti pisac rubrike pisao je: “Pogledajte, ako baš želite, naše vođe. Naši kongresmeni napuštaju, zahvaljujući novcu predviđenom za podmićivanje i raznovrsnim društvenim prednostima, ono što oni sa zadovoljstvom nazivaju “javnom službom”, nedolično bogati, sa masnim mirovinama. A što je s našim vodećim industrijalcima? Iznuđivački novčani magnat nije izumro. Teško se može naći i jedan šef korporacija, koji nije zaradio novac prodavajući Ameriku bez pokrića.”
Klima nepoštenja: U izvještaju časopisa Newsweek pisalo je: “Mnogi Amerikanci, koji se glasno žale na pronevjere po uredima i sami su sitni varalice. Siromašni Amerikanci potkradaju sustav socijalnog blagostanja, a srednja klasa i građani s visokim primanjima postupaju s računima izdataka kao sa ‘formularima za prijevaru’ i prijavljuju Federalnoj poreznoj administraciji manje ostvarene prihode. U ovom društvu svatko uzima.”
Bez obzira na uzroke — kako ti gledaš na nepoštenje? Uživaš li kada ti netko slaže ili te prevari? Jesi li sretan što plaćaš višu premiju osiguranja radi raširenog varanja osiguranja ili što plaćaš više cijene da se pokriju gubici nastali krađom po radnjama ili krađom samih radnika? Da li bi pristao da te vara žena ili muž? Vjerojatno ne bi. Ali, to se upravo danas događa, i svi smo pogođeni na jedan ili drugi način. Kome možeš vjerovati u ovakvom svijetu? Mora li to tako biti?